Vrste hominida na prostoru Velike Čarapanije

Ako si pratio duže vreme Savez ksenofobnih Čarapana, primetio si da se pored Kosovara (doobro, Kosovaca, ne mora odma’ drvlje i kamenje) prozivaju i neki Đerekarci, Prekomoravci, svašta nešto. A znaš li šta je to? Ako ne znaš, nema brige, sa’će admin SKČ čas da te uputi u bogatu hominidsku faunu Rasinskog okruga.

Đerekarci

Đerekarac (homo gierecarius) jeste čovekoliko biće severnog Kopaonika i južne rasinske kotline. Nazvan je po čuvenom kopaoničkom selu Đerekare koje ima jedno 15 stanovnika. Pored Đerekara, glavna staništa Đerekarca su Brus, Razbojna, Žunje, Šošiće, Brzeće, Blaževo, Zlatari – praktično celokupna teritorija od administrativne granice sa Kosovom do Ćelijskog jezera. Laici ovaj kraj nazivaju bruskim, ali on je duhovno i antropološki na prvom mestu đerekarski. U potrazi za pitomijim staništima i mitskim materijalom zvanim „asfalt“, Đerekarci poslednjih decenija migriraju severno, u niže kruševačke krajeve. Fizičke odlike Đerekarca jesu rumenilo u obrazima, staklast pogled i razvučen osmeh neukaljan samosvešću. Otkrivši beton i asfalt u Kruševcu, ova vrsta se susrela sa nenadanim izazovom hodanja po ravnoj čvrstoj površini, te se može prepoznati tako što „skrače“ – hoda poluposkakujući, nespretno.

Prekomoravci

Prekomoravac (simius transmoravius) jeste hominid južnog Levča i istočne trsteničke Morave. Glavna naselja Prekomoravaca su Jasika, Kukljin, Bela Voda, Velika Drenova, Konjuh, Srnje, Ljubava i Parcane. Ovu vrstu je široj javnosti predstavio serijal filmova o Sekuli, a u novije vreme TV serija „Selo gori a baba se češlja“. Bitno je naglasiti da romantizovan miroljubivi prikaz ove vrste u pomenutim delima nije verodostojan – Prekomoravac je divlje i nepredvidivo biće koga se treba kloniti. Ozbiljniji istraživači ove vrste su ostavili jasno uputstvo koje se prelilo u kruševačku izreku: „Preko Morave se ni kuče ne uzima!“ Ovo biće je slepo odano svojim kalendarskim ritualima nerada i nepranja veša na određene datume kad slave svoja osvetoljubiva božanstva. Prema drugim hominidima je izuzetno nasilno, te sebe najčešće vidi kao saradnika invazivne vrste u cilju istrebljenja drugih i širenja na njihova staništa. Jedan takav slučaj je i period 1941-1945, koji je u Kruševcu obeležila deviza „Tokio, Rim, Berlin, Bela Voda i Kukljin“. Fizički ovu vrstu možemo okarakterisati kao klonove Radoša Bajića i Riske iz Srećnih ljudi.

Župljani

Župljanin (homo jupannis) je hominid koji se razvio u Župi Aleksandrovačkoj. Ima sitne šake sa tankim prstima koje su evoluirale da drže vinsku čašu. Ne raste preko veličine vinove loze. Neki istraživači tvrde da je Tolkin hobite stvorio po uzoru na Župljane, što jeste logično, ali nepotkrepljeno konkretnim dokazima. Najpoznatiji Župljanin je verovatno rabadžija Ila Drndić. Kad je Ila Drndić vozio tri bureta vina u Rudenica kod manastira izašlo kuče, pa išlo pored krava, pa između krava i on je vid’o na jedan momenat da je čovek. On je to kuče ubO. Kuče, kako je on ubO, odjedanput kao da se samnjivala munja – i prema potoku! Pored Ile Drndića, čuveni predstavnik Župljana je i njegov sin Kena, što kravatu ne mož’ da nosi. Ova vrsta je zapravo na višem evolutivnom i civilizacijskom stupnju od običnog homo sapiens sapiensa, što dokazuje njihova saradnja sa vanzemaljskim civilizacijama. Kontakt sa vanzemaljcima je od Župljana prvi uspostavio Ljuba Njusa, komandant univerzuma.

Tera Seljak

Tera Seljak ili ‘Te Ga Seljak (trstenicopithecus) je malena grupa hominida koja živi na nevelikom prostoru Trstenika. Dugo su ih drugi hominidi Rasinskog okruga smatrali za mitska bića zbog njihove evolutivne karakteristike da se rađaju i žive bez telencefalona. Svoje narodne nazive Tera Seljak i ‘Te Ga Seljak dobili su po registarskim tablicama TS i odsustvu svake koordinacije, motorike i refleksa prilikom vožnje automobila sa pomenutim TS tablicama. Odsustvo telencefalona im otežava razumevanje religije, ali i logike, te su pogodne žrtve svaku versku manipulaciju. Trstenik je devedesetih godina XX veka bio poznat kao srpska prestonica sekti. Stanje je danas blaže, ali razne pseudohrišćanske i new age sekte i dalje svoje utočište nalaze u trošnim brutalističkim zgradama Trstenika.

Rasinci

Rasinac ili prosto Čarapan (pseudonormalis charapanus) jeste urođena vrsta Kruševca i donjeg toka reke Rasine. Po svojim karakteristikama najsrodniji je Prekomoravcu, kog baš iz tog razloga ne podnosi i nalazi se u večnoj borbi za stanište sa njim. Rasinac ima dve podvrste: gradskog Čarapana (pseudonormalis charapanus urbanum) koji živi u krugu Pakašnica-Mudrakovac-Bivolje-Lazarica-Pakašnica i seoskog Rasinca (pseudonormalis charapanus ruralia) čija su glavna staništa Kapidžija, Golovode, Cerova, Gornji i Donji Stepoš, Lomnica, Šavrane, Šogolj i Pepeljevac. Gradski Čarapani su evoluirali da gladuju kako bi kupili air max patike, te se tako razlikuju od seoskih Rasinaca, ali su biološki ista vrsta, iako se prave da nisu. Glavne odlike ove vrste jesu ljubavni zov „sve pare idu u Beograd“ i borbeni poklič „ovoe nekad bila prestonica“. Pošto ženke Đerekaraca često ne razumeju ovaj zov, a ženke Rasinaca u sve većem broju migriraju na sever, Rasinac je često prinuđen da ostane bez partnera, te da sa ostalim mužjacima ispred lokalne prodavnice osnuje Licej u kom će se međusobno podučavati tajnama univerzuma i politike. Po fizičkom izgledu mužjaci ove vrste se dele na tri kalupa – Stefan Dojčinović, Nedeljko (Radošev) Bajić i Milija Vuković. Ženke obično upadaju u dva kalupa – Katarina Marković i Milica Todorović.

Napomena: Svaka ksenofobija primećena u tekstu se koristi u čisto humorističke svrhe, bez namere da vređa bilo koga sem Đerekaraca.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Marko Obradović: Ljubav kao imidž, samo da se vidi

Muzika mu nije bila želja iz detinjstva, iako su početni koraci vodili ka samoj. Koji su mu ciljevi sada, kakvi su planovi...

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još