Bliži ti se kraj srednje čkole, a ne znaš šta bi d’upišeš? Dosadno ti u životu i ‘oćeš na fakultet? Dozvoli da admin Saveza ksenofobnih Čarapana predstavi Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu!
A kako se to upisuje?
Upisuje se ki svaki drugi fakultet. Imaš prijemni. Na prijemnem imaš dva testa, test opšte kulture i test iz bogoslovskog znanja. Opšta kultura je prosta, neke osnove iz istorije, geografije, politike i tako to. Za bogoslovske testove se spremaj iz knjiga Tomasa Hopka, a onlajn imaš da nađeš testove nekih prošlih generacija.
Za razliku od drugih fakulteta, odenak treba jedan specifičan dokument – blagoslov nadležnog episkopa. U pitanju je dokument kojim ti tvoj vladika praktično dozvoljava (upakovano u lepšu crkvenu terminologiju „davanja blagoslova“) da studiraš na Pravoslavnem bogoslovskem fakultetu. Uzimanje blagoslova funkcioniše drukše od eparhije do eparhije. Obično iskucaš i odštampaš molbu, pa je daš tvojem popu i on to prosledi dalje, pa ti za nekoliko dana stigne dokument potpisan od vladike da mož’ d’iješ na PBF. Negde vladike traže da dođeš kod njih na razgovor, da on malo popriča s tobom i posle ti da taj dokument. Svejedno, ništa strašno.
A šta vi tamo učite, da pevate ono? Vječnaja pamjat, hehehe, se tako kaže?
Prvo da pođemo od osnova – šta će d’učiš tamo. Podelio sam ti predmete/ispite u oblasti, jer nema smisla da svaki pojedinačno prolazim, lakše tebe, lakše mene.
Crkvena istorija. S obzirem da sam history geek, moji najomiljeniji ispiti. Imaš nekoliko ispita na osnovnim studijama i ako uzneš sistematsko-istorijski smer na masteru, će da imaš još nekoliko ispita na masteru. Mislim da nema potrebe mlogo da objašnjavam, uči se istorija Crkve (ili bolje da kažem Crkava, uči se sve od rane Crkve, preko istorije Srpske Pravoslavne Crkve, istorije Ruske, Grčke, Bugarske i drugi’ pomesni’ pravoslavni’ Crkava, pa i rimokatolička i protestantska istorija). Highly recommend, 10/10.
Dogmatika, patrologija, filozofija. Sve sam ovo strpao u jedan pasus jerbo je povezano. Dogmatika ti je grana teologije o dogmatima, osnovama vere. Verovatno najbitnija grana teologije, ako ćemo pošteno. Tu učiš u šta verujemo (Sveta Trojica, Hristos, buduće Carstvo Božije itd) i zašto verujemo u to što verujemo, kako došlo do toga, pa onda koje jeresi postojale i zašto su jeresi, koji različiti teološki stavovi postoje. Ako voliš filozofiju, će da voliš i dogmatiku jer je suštinski hrišćanska filozofija, sa sve filozofskim raspravama o ličnosti, prirode, volje, smislu života itd. Patrologija je grana teologije što se bavi životima i učenjima svetih otaca Crkve. Tu učiš pojedinačne teološke stavove i teorije bitnih svetaca, ali i jeretika – jopet neka filozofija, samo hrišćanska. Imaš nekoliko dogmatskih i patroloških ispita koji uglavnom važe za teške, al’ su zanimljivi za učenje. Ima i ispit filozofija na koji se studenti redovno žale jer je u jedan ispit natrpana celokupna filozofija od antičkih Grka do XX veka. Da nije preobimno i stresno za učenje, bilo bi prezanimljivo. 8/10.
Biblistika. Na PBF-u postoji nekoliko predmeta koji se bave Starim i Novim zavetem, odnosno njinim sadržajem, nastankom i tumačenjem. Ovi ispiti/predmeti znaju da budu dosadni jer mora d’učiš kad koji spis Starog ili Novog zaveta nastajao, kuj ga pisao, ‘de ga pisao, kojem ga pisao i tako to. Al’ opet, bude i zanimljivo kad učiš o tumačenjima Biblije. Skontaš malo da to nije neki bukvalni biološki il’ istorijski udžbenik, nego teološka knjiga puna alegorija, metafora i zaboravljenih referenci. Kulturno, 5/10.
Liturgika. Najdosadnija oblast od svih oblasti na beograckem univerzitetu. Imaš nekoliko liturgičkih ispita koji se svode na bubanje poredaka raznih bogosluženja napamet. Znači to su predmeti ‘de učiš napamet kako se vrši opelo, kako idu razne sorte Liturgija, koji tropar se peva u crkvu posvećenu Bogorodice u petak… Dobro, uči se malo tu i sa istorijske perspektive kako su nastajala ta bogosluženja i obredi, pa malo neka šatro njina simbolika i tako to, al’ srž tih predmeta je da ti naučiš kako sutradan da vršiš sve ono što popovi vrše, sve one rituale. Kad sam ja studirao bio u proseku jedan liturgički predmet po godine. Sad čujem da dodali još neke nove, tako da sažaljevam slučaj. Vrlo dosadno i suvoparno, 1/10.
Strani jezici. Na PBF će d’učiš jedan izborni strani jezik (ima jedno pet komada, ja uzeo engleski), crkvenoslovenski (kad sam ja studirao on je bio izborni, sad čujem da postao obavezan), grčki i možda sad dodali još nešto. Tu će stariji studenti da ti nabivu tenziju da je grčki mlogo težak, da su to najteži ispiti (imaš Grčki 1 i Grčki 2) ikad igde. Lažu. Da je jeben jezik, istina, nezgodna slova i obimna gramatika (a još i ne učiš ovaj moderni grčki, ni onaj antički, nego nešto između, beskorisni novozavetno-bogoslužbeni grčki dijalekat), al’ jezik ki jezik, samo treba da se vedžba i nauči se. Ja to dugo odlagao, al’ u četvrtu godinu dadoh oba ispita sa desetkom. Mogo sam i ranije, samo sam sebi pravio dodatni poso, jbg. 4/10.
To je valjda to od oblasti. Moguće da sam zaboravio nešto, ostarelo se. Tek, glavno ti rečeno šta se tamo uči. Ako te zanima kakvi su studenti tamo, reakcija okoline na tvoju struku i mogućnosti koje posle u životu pruža PBF, stay tuned, sve će SKČ i Zoomer da ti objasne u nekom narednom tekstu.
