Marčelova muzika koja me je pokrenula na aktivizam

Marka Šelića poznatijeg kao Marčela sam prvi put čula kada sam još bila u osnovnoj školi 2013.  kada je izbacio spot za pesmu „Pegla“.

Pesma je odmah dobila veliku popularnost a razlozi za to su bili drugačiji, neki su shvatili poruku pesme kao osuđivanje nacionalizma i zločina iz mržnje dok su drugi veličali lik Pegle, ja sam bila među ovim prvima i iako sam tada bila poprilično mlada i nisam u potpunosti razumela pojmove o kojima peva znala sam da je to nešto strašno i nešto što se dešava i na šta ću trebati da obratim pažnju. Stihovi pesme su me motivisali da se edukujem o tome o čemu se pevalo i da pričam o tome. Tako je Marčelo od devetogodišnje mene stvorio političko anagažovanog građanina.

Kako su godine prolazile udaljila sam se od njegove muzike a slušala sam njegove govore pošto smo često bili na istim protestima. Tako mi je bilo jasno da je društveno angažovan, saznala sam da piše i kolumnu za Danas i ubrzo sam postala znatiželjna koliko se njegove vrednosti prepoznaju u njegovoj autorskoj muzici?

Kada sam čula da izlazi njegov najnoviji album „Nojeva varka“ (2021) i o čemu se radi bila sam jako uzbuđena da ga čujem. Album je izašao par meseci pre izbora i situacija u državi je bila u najmanju ruku napeta. To je takođe bilo i vreme kada sam ja saznala koliko je mojih vršnjaka apolitično i jako sam bila besna i poražena zbog toga. Igrom slučaja prvu pesmu sa albuma Nojeva varka koju sam čula je bila pesma „JBG“ koja se upravo radila o tom osećaju besa prema ljudima koji se etiketiraju kao „apolitični”. Tekst pesme mi je pomogao da verbalizujem šta osećam i zašto se tako osećam. Odmah sam „potrčala” da odslušam ceo album.

Ono što mi se nije svidelo je to što album počinje skroz pesimistično i ono što mi se još više nije svidelo je što je meni taj pesimistički pogled imao smisla. Prva pesma na albumu je savršeno opisivala stanje u kome smo se kao narod tada nalazili, a to stanje je bilo ponižavajuće. I tako Marčelo, osam godina kasnije, me je naterao da preispitujem moje političko angažovanje koje je sam pokrenuo. Cela prva polovina albuma diže svest o tome šta se dešava u Srbiji i daje poruku „to je tako ali ja više nemam snage da se borim protiv toga, pobedili ste”

Za mene je to bilo jako teško da slušam i jako teško da se ne složim sa svim argumentima iz kojih je proizašao taj njegov stav. Zbog situacije u kojoj smo se tada nalazili trebalo mi je nešto što će me ohrabriti da se borim jer razlozi da odustanem su već bili svuda oko mene a ja stvarno nisam htela da odustanem. Nadala sam se da će mi Marčelo ponovo pomoći da verbalizujem sebi zašto treba ipak da nastavim. I na svu sreći jeste. U pesmi Gost o unutrašnjoj borbi on kaže:

“…Ja nikada nisam bio hrabar, mene je samo bilo sramota da ćutim
Hrabrost nije osobina, već odluka. Gvožđe što se zaporilo na strahu…”

To kad sam čula ostalo mi je ugravirano na duši. Podsetio me je da je hrabrost odluka i nikada ne mogu da je izgubim, samo treba da je izabrem.

Polako u album ulazi optimizam i nada i ding ding ding čuje se Budilnik, u toj pesmi Marčelo je spreman da ode iz Srbije ali zbog situacije u kojoj se našao primoran je da razmišlja o budućnosti u istoj. On peva tek rođenoj bebi i govori joj kako je bolje da se samo preda sistemu i ne pokušava da ga promeni zato što će je onda sistem uništiti. Dok sa druge strane peva o tome šta se sve dešava i koliko je to loše i pita se da li je u redu predati se tom sistemu? Meni kao srednjem detetu bilo je jako teško da zamislim da kažem mom mlađem bratu da odustane od toga da se bori za bolji život koliko god se to možda činilo beznadežno u trenutku. Pesma je probudila želju za borbom u meni jer me je podsetila da ako sad odustanem ostavljam ovakav svet njemu, a to mi je bilo strašnije od bilo kog poraza. 

Pretposlednja pesma na albumu se zove „Reset“ i počinje izveštavanjem novinarke Jelene Zorić sa julskih protesta u Beogradu 2020. koji su bili poznati po policiskoj brutalnosti i rečenici „Ćale ovo je za tebe”. Čim sam čula reči novinarke setila sam se koliki sam bes i strah osećala kada sam sedela u dnevnoj sobi i pratila uživo program N1 i samu Jelenu Zorić. Sledećeg dana mi je starija sestra otišla na proteste i sećam se kako smo mama i ja sedele ispred ekrana i zvali je svaki put kada čujemo od novinara da je policija krenula tamo gde se ona nalazila. Tu sam iz prve ruke iskusila ceo prvi deo pesme Reset.

“…Strašne slike silaze u srce, da ga smrznu.
Ne idi, sine. Šta ću ja ako mi te uzmu?…”

Možda nisam bila na tim protestima ali jesam na mnogo drugih i verujem da mogu sa sigurnošću da kažem da tamo postoji neki poseban osećaj kojeg nema nigde drugde. Možda je to neka ljudskost koja je u tom trenutku na višem nivou ili možda osećaj povezanosti sa zajednicom koju čine raznovrsne ideologije koje nas inače razdvajaju ali u tom trenutku dok zajedno sviramo pištaljkama svi smo jedno, svi smo naši. Na protestima nada je na vrhuncu i ti ljudi koji te okružuju su motivacija da se boriš. Osećaš se živim jer činiš ljudsku dužnost najsvetiju. O tome se radi drugi deo pesme Reset.

“…Pitaš se zašto? I otkud mi volje?
Da umislim opet kako svi zaslužujemo bolje
Razlog skoro banalan, nikakav epski Zaplet:
Da nađem, da nisam morao dalje od svoje zgrade
Tri sprata ispod raste jedno malo dete
Raste iz lešine nekada ponosne zemlje
Kako ću ikad da ga pogledam u oči?
Ako sad ćutim na ovo i na sve što će doći?
Ne može! Ne dam! Ove bitke nisu tuđe!…”

Tako me je ovaj album podsetio na loše stvari koje su se desile ili se i dalje dešavaju u Srbiji. Podsetio me je da je ljudski osećati se poraženo i čak odustati ali ono što je najbitnije vratio mi je bes i želju za borbom.

Naslovna fotografija: Marčelo, Instagram profil

Maša Rudović
Maša Rudović
Ja sam sve ono od čega je desničarima neprijatno.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još