Omladinskih BRIGAda No2: Vetar u leđa protestima u Srbiji

Vreme je trenutno noćna mora. Maj mesec do sada je upečatljiv po niskim temperaturama, količini padavina i tmurnim prizorima ljudi koji gledaju da što manje budu napolju. Beže od ulica koje čine da im kosa biva razbarušena.

Samim tim, prethodni dani bili su obeleženi jakim orkanskim vetrovima, ali su takođe bili zaokruženi drugim upadljivim prizorima; slikama talasa ljudi koji su blokirali most Gazela. Vazduh koji je prolazio kroz mase stanovništva Srbije je činio da im obrazi budu hladni, a nosevi crveni. No, to nije sprečilo ljude da se okupe i ujedine u bolu jednog tužnog poglavlja u istoriji ovih prostora.

U Beogradu se, uprkos odsustvu komunalne policije koja bi regulisala saobraćaj za unapred najavljeni protest, narod okupio u dva navrata ispred Skupštine Srbije, time odajući počast žrtvama i porodicama stradalih, kao i da bi izrazili bunt protiv trenutnog stanja društva u Srbiji. Protest je organizovan od strane pokreta Ne davimo Beograd – Zeleno levi front i na zajedničkom sastanku opozicije, sastavlili su više zahteva:

– smena Saveta REM-a;
– gašenje štampanih medija i tabloida koji objavljuju lažne vesti i krše novinarski kodeks;
– oduzimanje nacionalnih frekvencija televizijama Pink i Hepi;
– hitno ukidanje programa koji promovišu nasilje, nemoral i agresiju na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, poput rijaliti programa;
– smena ministra policije Bratislava Gašića i šefa BIA-e Aleksandra Vulina;
– hitno zasedanje Narodne skupštine na kojoj će se razmotriti odgovornost Vlade i bezbednosna situacija u zemlji;

Protest pod sloganom „Srbija protiv nasilja“ do sada se održao u više gradova u mirnom, ali ne i tihom tonu. Nepotrebno je licitirati cifre ljudi na ovim događajima, posebno zato što su se vlast i provladini mediji pobrinuli da objasne narodu da ih nije bilo mnogo, tako što su prikazivali slike s početka protesta kada su se ljudi tek okupljali, opisivajući skupove kao povode za skupljanje političkih poena. Čak i da ih je bilo mnogo (a nije ih bilo kako kaže predsednik, pojavilo se svega 11.000 ljudi uvrh prebrojane glave), oni su svakako bili povučeni „huškačkim potezima opozicije“. Čest sentiment koji se čuo ovih dana jeste da je opozicija iskoristila priliku da politizuje tragediju. Postavlja se pitanje da li potezi vlasti nisu kontradiktorni time što su krivili zapadne vrednosti kao uzrok urušavanja jednog uveliko tananog sistema, a sa druge strane prozivaju opoziciju za istu stvar. Ignorišući čitavu polemiku politizacije protesta, kao da to nije pleonazam samo po sebi, da li je zaista protest mogao da se izbegne?

Nakon što je poslednjih nedelja javnost svedočila nizu kardinalnih grešaka vlasti, kao i medija, no to može biti zasebna tema – protest je bio neminovan.

Odgovor vlasti na proteste ovih dana pojavio se i u vidu objavljene fotošopirane slike predsednika Srbije Aleksandra Vučića, premijerke Ane Brnabić i ministra finansija Siniše Malog na Tviteru. Pored navedene slike, premijerka je izjavila: „Mnogo nas je više nego prošli put. Još malo pa ćemo na Gazelu!„, time banalizujući ozbiljnost trenutne situacije u zemlji, ljude koji se okupljaju kako bi promenili stanje trenutnog društva, kao i samu činjenicu da je u prethodnom periodu ubijeno osamnaestoro ljudi.

Ima i dalje mnogih koji su nesigurni u okupljanja koja se dešavaju u njihovoj zemlji, ne nužno zbog sumnje da su protesti politizovani ili zato što veruju da se zahtevi neće ispuniti. Oni oklevaju da izađu na ulice svojih gradova usled straha da su nebezbedni, zato što veruju da će izbiti neredi i da odgovor vlasti na zahteve svojih sugrađana neće biti pozitivan. Dragim ljudima ove zemlje imam jednu misao da poručim; vi svakako niste na sigurnom. Nasilje u ovoj zemlji ne pojavljuje se isključivo na protestima ili na malim ekranima izolovanih od vaših domova, ono se javlja na svakom koraku našeg društva. Deo je svakodnevice i ne rešava se. Svako može biti ugrožen u ovoj državi.

Nakon niza tragedija prethodnih dveju nedelja, svako je dvaput morao da porazmisli da li stvarno mora izlaziti napolje tog dana. Strahovi ovakvog vida, iako legitimni, ne treba da budu normalizovani. Kakav je dalji tok protesta i da li je moguće da se svi zahtevi ispune, još uvek je neizvesno, ali ono što jeste sigurno je sama činjenica da je društvo izuzetno zabrinuto i nezadovoljno stanjem države. Deca iz komšiluka ne treba da se plaše dok sede u svojim đačkim klupama, oni nisu ti koji moraju da razmišljaju o ovim problemima, umesto da im dani budu preplavljeni budućim lepim sećanjima.

Oni nisu ti koji treba da razmišljaju o državi u ime svih nas.

Naslovna fotografija: Vesna Lalić / Nova.rs

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još