Sportswashing, šta je i zašto je bitan

„Sportswashing“ jeste relativno nov izraz koji se koristi da opiše aktivnosti država koje svoje ekonomsko bogatstvo ulažu u sport i time skreću (ili pokušaju da skrenu) pažnju sa etičkih problema koji se vezuju za njih, pre svega u oblasti ljudskih prava, često praćeno promocijom te zemlje iz nekog drugog aspekta, na primer turizma.

Nedavno je američki list „The Guardian“ objavio da Ujedinjeni Arapski Emirati ulažu preko 1.5 milijardi dolara u različita sportska takmičenja i organizacije (među kojima su i: Španska Fudbalska Asocijacija, Svetska rvačka organizacija, trke konja, Formula 1 i mnogi drugi) i ovakva ulaganja stavio u perspektivu sve konzevativnijeg vođenja zemlje i češćeg hapšenja aktivista i aktivistkinja, nazivajući čitavu akciju sportswashingom.

Kao svojevrstan odgovor na taj članak „EU Observer“ argumentuje da to nije nešto što bi trebalo da nas brine, jer su prestupi koje vladi UAE pripisuju previše očigledni da bi ih bilo koji novinar sa parom očiju i zdravim razumom mogao ignorisati. Oni takođe podsećaju na slučaj Zimske Olimpijade u Sočiju 2014. koja je od pokušaja sportswashinga postala PR katastrofa, katalizator za skretanje pažnje na brojne probleme i u okviru samih igara i izvan njih.

Međutim, ove promocije i nisu usmerene na novinare, već opštu populaciju. Na žalost, ovo pitanje i nije previše istraživano, pa ne postoje tačni podaci o tome koliko su ovakve promocije zaista efektne. Ono što znamo jeste da dobro urađene turističke reklame, kakve često vidimo od strane sponzora i/ili domaćina događaja, prave razliku. Takođe postoji i pitanje šta je sa „manje popularnim“ državama.

Uzmimo za primer Baku, glavni grad Azerbejdžana. Jedan od domaćina utakmica ovogodišnjeg Evrospkog prvenstva, trka Formule 1 i Formule 2. Zaista, kada gledate te sjajne kadrove starog i novog dela grada kako se smenjuju, preklapaju i stapaju u jedno kao pozadina vrhunske tehologije i talenta, lako zaboravite da je ova zemlja bila u oružanom sukobu i zamalo izazvala humanitarnu katastrofu krajem godine. Pre pomislite nešto u stilu „Brate, ala je ovaj Baku lep!“, ili, „Kada se povuku restrikcije mogao/mogla bih da odem da ga vidim uživo“. Još lakše ćete prevideti da su reklame sponzora za Evropsko prvenstvo na stadionima „Zapadne Evrope“ u bojama duge, dok je sama UEFA zabranila da se te iste reklame koriste u Bakuu, (kao i Sankt Peterburgu, takođe jednom od gradova domaćina), zbog „brige o zakonskim okvirima“. I onda vam neće ni na kraj pameti pasti kakav status LGBT zajednica ima u ovoj zemlji.

Izvor: Race Highlights | 2021 Azerbaijan Grand Prix, 06.06.2021./youtube printscreen

Čini se da čak i „popularnije“ zemlje, kada se dovoljno potrude da uslovi vezani za samo takmičenje čiji su domaćini budu dobri, ne moraju da brinu o ljudskim pravima. Uzmimo za primer Svetsko prvenstvo u fudbalu 2018. godine održano u Rusiji, za vreme kog je većina fudbalskih fanova magično zaboravila na sve probleme koji prate ovu zemlju dok su kupovali specijalne babuške u dresovima ili različitim šarama koje asociraju na Prvenstvo kao suvenir.

Zašto je ovo tema o kojoj treba da se priča? Bliži nam se još jedno Fudbalsko svetsko prvenstvo, ovoga puta u Kataru, još jednoj zemlji o kojoj ne slušamo na televiziji svaki dan. Ovo prvenstvo već prate humanitarne kontroverze vezane za smrti 6.500 migrantskih radnika, te neisplaćene plate za 7 meseci rada još 100 ljudi (takođe migranata), kao i uslovi u kojima rade. Kada se prvenstvo bude održavalo, verovatno će svi oni u široj javnosti biti zaboravljeni, zajedno i sa svakodnevnom opresijom slobode govora, činjenicom da su istopolne veze tamo zakonom kažnjive, nedostatkom istrage nasilja nad ženama kao i povratka smrtne kazne nakon 20 godina pauze.

Izvor: Doha Qatar 4K. Sights, Economy and World Cup 2022, 20.3.2020./youtube printscreen

Za kraj želim da naglasim da i nije na fanovima da brinu o tome, na nama je da uživamo u sportu. Već to da smo problema svesniji, te i da ga ponekad pomenemo u diskusiji, je dovoljno. Oni koji bi trebalo na ovakve stvari da obrate malo više pažnje jesu krovne organizacije i sportske asocijacije. No, izgleda da i ovde važi ona narodna: „Para vrti gde burgija ne može“.

Samo ostaje pitanje dokle to može da bude jedino etičko načelo kojim se odgovorni vode kada odlučuju sa kim potpisuju ugovor?

Cover photo: Meet the host city: Baku, znvanični kanal UEFA, 10.06.2021./youtube printscreen

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još