Mišić bi nam lupio šamar.

U godini kada obeležavamo 100 godina od smrti velikog Vojvode, svedočimo i pandemiji svetskih razmera. Srbi ponovo umiru u velikim brojkama, ekonomija nam je obogaljena i primorani smo da prodajemo u bescenje zemlju koju mnogi nazivaju „svetom“. Ne branim im da Kosovo i Metohiju nazivaju srcem Srbije i da ga smatraju „svetom“ zemljom. Mene brine samo to što smo, „boreći“ se za Kosovo u međuvremenu izgubili Zrenjanin, Bor, gubimo i Loznicu, celo Podrinje je ugroženo. Smederevo da ne spominjem. I sam Beograd gubimo. Gubimo i svoje sugrađane, po nekim procenama 6 hiljada njih samo od posledica zagađenja vazduha.

Naslov je jako direktan i inspirisan revoltom koji osećam. Zašto? Zbog murala koji smo mu naslikali. Ne smeta meni slika Vojvode, to je predak iz mog naroda na koga sam ponosan, možda i najponosniji.

Ponosan sam na njega i na sve moje pretke, borce za slobodu i dobro u ovom svetu.

Smeta mi to što se stavlja u isti koš sa ratnim zločincem i sa nekim ko je najblaže rečeno bio tunjavko, neobavešten i dobronameran iako je bio ministar vojni, a pre toga iskusni obaveštajac. Ne mogu ga nazvati kolaborantom, ali sam spreman da sve oko njega tako nazovem. Samim tim, general koji je odgovoran za dejstvovanje svoje vojske mora snositi odgovornost.

Mišić je bio primer vojnog autoriteta i odgovornog lica. Svojim učinkom je zauvek upisao svoje ime zlatnim slovima u istoriji našeg naroda. Vođenjem kolubarske bitke je zaslužio ne samo mural, već divljenje i večno pamćenje naroda za čiju slobodu se borio.

Otići ću toliko daleko sada, da ću autore murala nazvati antivakserima. Koja je povezanost?
U momentima ekstremne polarizacije našeg društva, ističe se momenat srpskog protiv nesrpskog.

 Srpski je biti vernik, nesrpski je biti satanista. Srpski je poštovati svoju istoriju, nesrpski je osuđivati je. Srpski je odbiti vakcinu i „covid ausweis“, nesrpski je pokleknuti.

Ovakav manipulativni narativ nas uvodi u situaciju u kojoj ne možemo biti Srbi ukoliko verujemo u evoluciju, ukoliko osudimo i odbacimo hulje koje nam ruže ime ili ukoliko se vakcinišemo i slušamo savete struke.

Šta je onda bio Mišić, strani plaćenik? Ne znam koliko Vam je poznato, ali tokom Prvog svetskog rata vladala je velika epidemija tifusa. Tokom tih teških ratnih godina, umiralo se od svega. Međutim, to nije značilo da tako treba ili da mora, kao što neki danas trube. „Pa šta, umire se i od raka“.

Pa ostavi tu cigaru onda, pobogu brate!

Jedan poljski lekar jevrejskog porekla (to su oni koji kontrolišu svet i koji bi da nas porobe i čipuju) je odlučio da pomogne našem narodu i pokuša da pronađe vakcinu protiv tifusa. Njegovo ime bilo je Ludvig Hiršfeld, „otac nomenklature krvnih grupa“.
Kada je Hiršfeld došao sa eksperimentalnim vakcinama za koje nije bilo garancija, Vojvoda Živojin Mišić je prvi zavukao rukav i rekao „udri sinak“. Za njim su pošli i ostali vojnici.

Tako je srpska vojska uspela da se spasi barem od ove bede i u Srbiju se vratila bez tifusa i kolere.

Neka murala Živojinu Mišiću, prvi ću mu položiti cveće. Nek mu je slava i hvala. Srbi, poštujte svoju istoriju i svoje pretke. Zavrnite rukav i primite vakcinu.

Cover photo: Uroš Predić, „Vojvoda Živojin Mišić“

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još