Kuj vi i šta uči decu o pravoslavlju

Kad sam bio četvrta godina srednje, drugo polugodište, došo da ni predaje neki novi veroučitelj. Će ga zovemo Bobi. Prethodni veroučitelj, aj da ga zovemo Stari, radio idealan poso: primao platu, a nije dolazio na časove. A i kad dolazio ono jednom u tri-četiri meseca, on nije pričao o Crkve i pravoslavlju, nego o teorijama zavere, o tem kako su Srbi neki antički uber-narod, o dnevnopoletičkim temama, o Milu izdajniku u Crnu Goru i zlim muslimanima.

Bobi bio suprotan od Starog. Bobi bio mlad i poletan. I čenilo se da imao volju da prenese neko znanje decama. Al’ bio jedan krupan problem sa Bobijem – on znanje nije imao. Bobi bio student – da, student, nekako bez fakultetske diplome uspeo da se uvuče u školu da predaje (valjda imao neku krupnu vezu) – i to po svemu sudeći loš student. Šta da ti pričam kad završio fakultet tek kad se ogrnuo u mantiju… To se kod nas na Pravoslavni bogoslovski fakultet znalo: kuj se ogrne u mantiju, on prolazi na lepe oči, tj. na lepu mantiju. Nego, brzam, izvinjavam se.

Elem, Bobi nije znao šta priča. On verovatno mislio da zna, al’ pričao teške nebuloze. Verovatno najistaknutija nebuloza koju je reko je da Adam mogo da pravi decu koje boje on poželi i tako nastale rase. Da, to je čovek izjavio. Rase postoje jer neki čika što se zvao Adam imao čarobnu patku i pravio đa crnu, đa žutu, đa belu decu. Posle toga je nastavio da trubi kao svet nastao iz incesta (ozbiljno) i kako Bog dvaput dozvolio incest da bi se nakotio narod: u vreme Adama i u vreme Noja (najozbiljnije, to pričao).

I kad sam bio srednjoškolac mene to „tumačenje“ biblijske priče o Adamu delovalo ki teško proseravanje (da prostiš), al’ nisam ‘teo da se raspravljam sa nekim kuj je student bogoslovskog fakulteta – računjao sam da njega tamo učili, valjda je to neko stručno tumačenje, iako zvuči debilozno. Posle sam i sam upisao bogoslovski. Tamo smo imali predmete koji se bave tumačenjem Svetog pisma. Začudo, nijedan sveti otac i nijedan značajni biblista ne pominje da Adam imao čarobnu šarenu patku. Ime Adam sa hebrejskog originala može da se prevede ki „čovečanstvo“. To je zbirna imenica, reč kojom su stari Jevreji što pisali Stari zavet nazivali celokupno čovečanstvo. Starozavetni Adam, prvi čovek, simbol je celokupnog čovečanstva, a jok jedan čikica što ima čarobne seksualne sposobnosti. Dosta stvari je u Biblije alegorija. Taki je bio mentalitet stari’ naroda, pričali su slikovite priče koje nisu tumačili bukvalno, nego su služile da kroz simbole prenesu neku višu poruku. I sam Hristos se služi parabolama, a neće pisci starozavetni’ spisa. Al’ naš Bobi izgleda prespavao svako predavanje svakog biblističkog predmeta, a kako je položio te ispite Bog i mantija znaju…

Bobi i Stari su, nažalost, dve najčešće sorte veroučitelja. „Stari“ sorta je ona većinska, veroučitelj što mu sve ravno, što da decama loptu da igraju fudbal ako su osnovci u seoske škole. „Stari“ sorta je ona zbog koje deca vole i masovno upisuju veronauku – tu se ništa ne radi, to je slobodan čas. „Bobi“ sorta je mnogo grđa sorta. To su oni veroučitelji što se džapaju da predaju nešto, šatro oni znaju šta pričaju, a zapravo nemaju pojma. To su oni veroučitelji što pokupe amerikanske kreacionističke fore i tim đubretom truju decu. Oni veroučitelji pored koji’ i judeistički SNS bot Miroljub Petrović deluje ki učen čovek.

Veronauka je u teškom rasulu. Eve, ja sam sad veroučitelj privremeno, menjam jednog veroučitelja što je „Stari“ sorta. I niki me ne svata ozbiljno. Deca slabo dolaze na časove. Imao sam čas da svi kolektivno odu. Imao čas da su tu samo dva deteta i to ne što ‘oće da slušaju nešto o vere, nego što im dosadno kući, pa odugovlače vraćanje. Al’ deca su tu najmanje kriva – oni su jednostavno naučeni da je veronauka slobodan čas. Kriva je na prvom mestu Crkva, koja se džapa za tu veronauku ki da ju postojanje zavisi od nje, a normalan udžbenik nije objavila dvajes godina. Krivo je školstvo koje na veroučitelje gleda ki na neke turiste što, ete, svratli lečka. Krivi smo ponajviše mi bogoslovi što dozvoljavamo da budemo il’ Stari il’ Bobi.

Tragikomično, fala Bogu te im je prethodni veroučitelj bio „Stari“ sorta. Stari je bezopasan. Stari samo ne radi ništa. Od Bobija treba da se plašimo. Bobi će da vi decu truje raznim nehrišćanskim glupostima. Zbog Bobija vi deca uče da mrze druge, iako Hristos uči da volimo i bližnje svoje i neprijatelje svoje. Zbog Bobija vi deca mrze nauku, jer veruju da je čovečanstvo nastalo od jednog čiča Adama sa magičnim genitalijama, da je Veliki potop bukvalno potopio ceo svet i da su jezici nastali tako što se zavadili neki građevinari na bauštel u Vavilon.

Iskreno, ne znam kako da vi završim ova’ tekst. Šta da kažem, a da nije depresivno? Buduće generacije vi o pravoslavlju uče najgori. Ete, učim ji i ja. Valjda će se nekad popravi situacija… Dok se ne popravi, ostaje vi da zanemarite veronauku i da decu o vere učite sami. Onoliko koliko možete i znate. Objasnite ji šta to znači „ljubi bližnjeg svog ki samog sebe“. Dajte im Dostojevskog. Dosta za početak.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još