Kad se spoje rat i pandemija: Sirija najsmrtonosnija zemlja za humanitarne radnike

Ljudi koji žive na teritorijama pogođenim oružanim sukobima bili su ranjiviji tokom pandemije Kovid-19. Devastirani borbom koja je trajala godinama, nedostatak hrane, vode, medicinske opreme, objekata, pa čak i medicinskog osoblja, doveli su do toga da ljudi koji žive na oružanim teritorijama zavise od humanitarne pomoći. Međutim, poštovanje međunarodnog humanitarnog prava u velikom broju slučajeva je izostalo.

U četiri međusobno povezana teksta nudi se opsežna analiza kršenja međunarodnog humanitarnog prava na Bliskom istoku, a radi lakšeg čitanja biće objavljena u delovima. U ovom tekstu biće prikazano kako je pandemija uticala na distribuciju humanitarne pomoći u Siriji, Iraku i Jemenu, a u uvezanim tekstovima možete ispratiti i uticaj na zdravstvene sisteme u ovim zemljama, vodovodne objekte, kao i ratne zarobljenike. Zajedno, ova analiza nudi realnu sliku stanja koja do sada nije bila tema analize zapadnih medija.

U cilju borbe protiv pandemije, strane u oružanim sukobima oslanjaju se na humanitarnu pomoć koju pružaju nepristrasne humanitarne organizacije kao što su MKCK, Kancelarija Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova i druge. One imaju ključnu ulogu u pružanju humanitarne pomoći kada strane u oružanim sukobima proglase prekid vatre i kada se dogovore oko humanitarnih koridora i prolaza.

Dakle, humanitarni radnici su zaštićeni Ženevskim konvencijama i njenim protokolima i ne mogu biti predmet napada. Članom 9. zajedničkim za sve četiri Ženevske konvencije propisano je da ne bi trebalo da postoji nikakva prepreka za humanitarne aktivnosti koje Međunarodni komitet Crvenog krsta ili bilo koja druga nepristrasna humanitarna organizacija može preduzeti radi zaštite ranjenika i bolesnika, medicinskog osoblja i kapelana, i za njihovo olakšanje. Isto je propisano članom 10. IV Ženevske konvencije.

Protokol I takođe reguliše aktivnosti koje se odnose na pružanje pomoći uz napomenu da ako civilno stanovništvo bilo koje teritorije pod kontrolom strane u sukobu, osim okupirane teritorije, nije na adekvatan način obezbeđeno neophodnim zalihama, pružanje pomoći humanitarnog i nepristrasnog karaktera može se preduzeti i sprovesti bez ikakve negativne razlike. Prioritet u raspodeli pomoći treba dati osobama, kao što su deca, trudnice, porodilje i dojilje. Štaviše, navodi se i da će – strane u sukobu i svaka visoka strana ugovornica će dozvoliti i omogućiti brz i nesmetan prolaz svih pošiljki pomoći, opreme i osoblja, čak i ako je takva pomoć namenjena civilnom stanovništvu protivne strane. Osoblje zaduženo za pružanje pomoći prilikom transporta i distribucije pošiljki pomoći je takođe zaštićeno Protokolom I. Međutim, odobrenje takvog osoblja podleže strani na čijoj teritoriji obavljaju svoje dužnosti. Svaka strana koja prima pošiljke pomoći mora, u najvećoj mogućoj meri, da pomogne osoblju za pružanje pomoći u obavljanju njihove misije pružanja pomoći. Jedini izuzetak je imperativna vojna potreba, u čijem se slučaju aktivnosti humanitarnog osoblja mogu ograničiti ili se privremeno može ograničiti njihovo kretanje.

Što se tiče Protokola II, navodi se da društva za pružanje humanitarne pomoći poput organizacije Crvenog krsta (Crveni polumesec, Crveni lav i Sunce), koje se nalaze na teritoriji visoke strane ugovornice, mogu da ponude svoje usluge za obavljanje svojih tradicionalnih funkcija u odnosu na žrtve oružanog sukoba. Ako civilno stanovništvo trpi nedostatak zaliha neophodnih za opstanak, kao što su namirnice i medicinska oprema, preduzimaju se određene radnje pružanja pomoći civilnom stanovništvu koje su isključivo humanitarne i nepristrasne prirode i koje se sprovode bez ikakvih negativnih razlika. Međutim, ove radnje podležu saglasnosti dotične Visoke strane ugovornice.

Sirija je, prema Međunarodnom komitetu za spasavanje (2021.), najsmrtonosnija zemlja na svetu za humanitarce, računajući najveći broj napada na humanitarne radnike i najviše smrtnih slučajeva humanitarnih radnika u 2019. godini.

Savet bezbednosti UN nije uspeo 2020. godine da ponovo odobriti korišćenje nekoliko graničnih prelaza od strane agencija UN, smanjujući priliv pomoći ugroženim Sirijcima. Povećane bezbednosne pretnje i ograničenja otežali su humanitarcima isporuku pomoći 2021. godine. Milioni Sirijaca rizikovali su da izgube svoje spasilačko uže u pogledu medicinskih potrepština jer je Kovid-19 pretio da se proširi, a ekonomska kriza se pogoršala. Nedostatak goriva i bankarska ograničenja, izazvana ekonomskom krizom u Libanu 2019. godine, u susednim državama dodatno su potkopali sposobnost humanitaraca da svojim uslugama i resursima dopru do miliona ljudi kojima je potrebna. Štaviše, iako zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom, dvojica humanitaraca su ubijena na severozapadu Sirije dok su bili na putu ka prostoru prilagođenom deci koji vodi Unicef. Oxfam International je izvestio da su njihova dva sirijska humanitarna radnika ubijena u napadu na jugu Sirije. U Jemenu, turski humanitarni radnik turskog Crvenog polumeseca povređen je u napadu neidentifikovane osobe ili osoba nakon što je podvrgnut operaciji u Jemenu i vratio se u Tursku.

Naslovna fotografija: Joel Santos / Pexels
Fotografija je ilustracija i nije nužno nastala na teritorijama o kojima se govori u tekstu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još