z++: „Kabriolet“ prvo nisam htio uvrstiti u album

Moj današnji sagovornik, Zvonimir Husnjak, svima nam poznatiji kao z++ @zpluspluss je sinonim za originalnost. Kada se pojavio na hrvatskoj i balkanskoj muzičkoj sceni uopšte, izazvao je veliku reakciju publike, koja je bila zainteresovana za neobični i drugačiji zvuk. Navodi da ga mnoge životne i autobiografske stvari inspirišu, ali i da mu je emotivna tematika umetnički privlačnija. Z++ svakom svojom pesmom, na sebi svojstven način priča novu priču, kroz autentičnu estetiku svojih spotova. Iza svakog njegovog albuma stoji interesantan koncept, a kako navodi, planira da nastavi u tom pravcu i „još zanimljivijem obliku“.

Ko je z++ privatno, kada nije u studiju i ne snima muziku?

Pozdrav za zoomer.rs

z++ je jedan relativno normalan momak iz Osijeka, trenutno u sretnoj vezi, kada ne radi muziku gleda filmove, igra igre na PC-u i povremeno po afterima sramoti sebe i obitelj.

Naveo si da si delimično školovan muzičar, ali da upravo takve „sitne greške“ na tvojim trakama, čine tvoju muziku posebnom. Šta misliš da je ono autentično što tvoja muzika poseduje, a što te izdvaja od ostalih izvođača?

Imam završenu osnovnu muzičku školu za gitaru. Kada sam govorio o sitnim greškama mislio sam većinom na dio koji se tiče mixa i mastera, ali nekada i produkcije. Ako je sve školski i po pravilima, vrlo brzo postane dosadno pa zbog toga ta ustaljena pravila pokušavam prekršiti na privlačan način. Također, puno muzike koju sam slušao kroz godine je imala neke lo-fi elemente, a takve stvari, ako su zanimljivo odrađene me privlače u mixu. Mislim da je za moju muziku, uz moj glas i stil produkcije, autentična raznovrsnost žanrova u koje bi se pjesme mogle svrstati. Kada sam izbacio prvi album dobio sam puno pohvala na račun potpuno novog, autentičnog r’n’b trap zvuka u kontekstu Hrvatske i regije, ali se s vremenom pojavilo dosta novih izvođača sa sličnim zvukom i tematikom pa se trudim što više mijenjati izričaj.

Kada već govorimo o balkanskoj muzici, primetan je porast broja trep izvođača. Međutim, čini se da uspevaš da isplivaš u moru ponavljanih tema. Koliko ti je važno da se u svojim pesmama uzimaš i više poetske, mračnije motive i baviš se nekim drugim temama, poput ljubavi?

Kada pišem tekst prvo pokušavam pronači motive koji se slažu uz instrumental, a nakon toga
slažem same linije i versove koji su večinom inspirirani noćnim provodima, situacijama koje mi se u njima događaju, vezama, avanturama, ali i filmovima, drugom muzikom i stvarima koje pročitam na internetu. Sve te stvari kombinirane kroz godine su stvorile moj ukus koji se naravno konstantno mijenja. Također, u vrijeme kada sam radio pjesme za album „18++“ osjetio sam veliku prazninu u domaćoj trap muzici (pogotovo Hrvatskoj). Manje više svi veliki izvođači na sceni su izbacivali pjesme koje su se zasnivale na nekoj sirovoj energiji i još češće humoru, a jako rijetko je netko uspio uspješno obraditi ljubavnu, emotivnu i meni osobno umjetnički privlačniju tematiku.

Rekao si da ti je veoma važan koncept tvojih albuma, što na Balkanu, gotovo niko ne radi. Ko je tebe inspirisao da počneš u tom pravcu i da li ćeš nastaviti sa svojom „konceptualnom tradicijom“?

Konceptualnost mojih albuma se večinom zasniva na muzičkom povezivanju pjesama. Volim kada album zvuči kao jedna neprekinuta cjelina i pogotovo volim muzičku interakciju između različitih pjesama. Tu su najveći utjecaj vjerojatno imali albumi Pink Floyda. Postoje neki konceptualni albumi u kojima umjetnik lirički pokušava obraditi jednu temu kroz cijeli album ili čak napraviti linearnu priču kroz različite pjesme, ali takve stvari me nikada nisu previše interesirale. Mene najviše intrigira instrumentalno i općenito muzičko povezivanje pjesama i vjerujem da ću to nastaviti prakticirati i na budućim projektima, samo u još zanimljivijem obliku. Što se tiče moje lirike na albumima, ona je međusobno povezana sličnim motivima, no to je, kao što sam već napomenuo, rezultat mog ukusa i stvari koje me inspiriraju za pisanje tekstova.

Kada govorimo o tvojoj mzici, ljudima su uvek prve asocijacije pesme koje su te dovele na mesto unikatnog hrvatskog izvođača, poput numera: „Kabriolet“, „Adrenalin“ ili „Leto već je gotovo“. Koliko te je tada iznenadio njihov uspeh? Za koju pesmu bi voleo da je dobila više pažnje?

Kabriolet je pjesma koja me najviše iznenadila. Njen nagli rast u popularnosti nije krenuo odmah kada sam je izbacio kao single, nego tek nakon pjesme „crno + zlatno“ i samog albuma „18++“. Do nekoliko dana prije izbacivanja albuma ju čak ni nisam htio uvrstiti na album jer mi se nije nigdje uklapala, ali na kraju mi je drago što sam ju uključio jer tu očito i pripada. S druge strane, uspjeh pjesama „Ljeto već je Gotovo“ i „crno + zlatno“ me uopće nije začudio i očekivao sam ga, no nisam očekivao da ću već nakon par mjeseci preći put od „no name artista“, do headlinera festivala. Što se tiče pjesama koje bih volio da su dobile više pažnje, to bi vjerojatno bile „na pola puta dolje“ i „cvjetovi zla“, ali s druge strane je lijepo imati skrivene dragulje i čini mi se da se core publika jače identificira i veže uz takve pjesme.


Ljudi navode tvoje spotove kao „autentične“ i „originalne“. Kako odlučuješ kakav video materijal ili grafika su pravi za neku pesmu?

Kao umjetniku mi je definitivno na prvom mjestu sama muzika. Nakon toga je velika praznina, a tek 5-6 mjesta iza nje dolazi vizualni segment. Prema tome imam prilično pragmatičan pristup u rađenju videa (animacija) uz pjesmu. Dovoljno mi je da je to nešto meni estetski privlačno i naravno, da se dobro slaže uz pjesmu. Pošto moje poznavanje programa za video editing nije spektakularno, večinom su to jednostavna, ali efektivna riješenja. Također, kada sam se pojavio s tim videima, vidjelo se da nije to nešto ultra kvalitetno i skupo, ali je autentično i prilično originalno za ove prostore. Što se tiče snimanih video spotova, s vremenom sam upoznao nekoliko kvalitetnih ljudi iz tog svijeta s kojima ću vjerojatno i nastaviti suradnju u budućnosti.

Govorio si da gotovo uvek krećeš sa stvaranjem pesme, od instrumentala, preko vokalne melodije koju pevušiš, pa do samog pisanja teksta, koji često zna da bude autobiografski. Produkciju i miks takođe radiš sam. Koliko je važno za jednog mladog autora da sam učestvuje u celom procesu pravljenja sopstvenog stila i pravca i donosi svoja lična iskustva u svoju muziku?

Mislim da je to jako važno, ali samo u slučaju ako osobu stvarno zanimaju svi ti elementi u izradi pjesme. Postoje mnogi vrhunski pjevači koji nikada nisu napisali ni tekst, ni muziku za svoje pjesme. Naravno da će umjetnik koji je kantautor u večini slučajeva dobiti više poštovanja nego umjetnik koji samo pjeva ili umjetnik koji samo piše tekst, ali u mojoj viziji muzike najvažnija je sama pjesma i ako ona dobro zvuči slušat ću ju bez obzira je li na njoj radila 1 ili 15 osoba.

Nakon izbacivanja pesme crno+zlatno, pričao si o tome da si imao problema sa saradnikom Seke Aleksić. Šta te je to iskustvo naučilo?

Da, sa tekstopiscem originalne pjesme „Crno i Zlatno“. On je čuo pjesmu na YouTubeu i počeo mi prijetiti tužbama što je u principu i bilo njegovo legalno pravo. Tražio je novce koje mu ja tada nisam htio platiti za prava na tekst refrena, a drugo riješenje je bilo da jednostavno izbrišem pjesmu s interneta, što sam na kraju i napravio. Nekoliko mjeseci kasnije taj je problem riješen vrlo jednostavno, na način da je moja izdavačka kuća yem platila traženu cifru spomenutom tekstopiscu i pjesma se vratila s novim video spotom. Ne mogu reći da sam iz te situacije naučio nešto što nisam već znao jer sam pjesmu objavio svjestan rizika da će ona možda biti uklonjena ili da ću dobiti tužbu, ali s druge strane je to bila pjesma nakon koje se cijela z++ priča ozbiljnije zakotrljala.

Naveo si da ti se tekst te pesme dopada. Koja muzika tebe inspiriše? Da li privatno znaš da pustiš folk pesmu ili neki narodnjak?

Tekst te pjesme, pogotovo refren mi je odličan jer direktno kombinira slikarske i seksualne motive što mi je u tom trenutku bilo vrlo zanimljivo i umjetnički privlačno. Privatno ne slušam folk muziku, ali zna biti zabavno za pustiti u društvu dok se pije, također iznimno cijenim neke starije pjevače (Šaban R.i.p.) i kroz život sam nebrojeno puta izlazio u narodnjačke klubove i znao se vrhunski zabaviti. Doduše moram priznati da to već neko vrijeme nisam prakticirao.

Situacija oko pandemije se polako stišava. Da li se raduješ povratku nastupima? Da li naši čitaoci i tvoja publika mogu da te očekuju i u Srbiji?

Naravno da se radujem, nastupi su na kraju nagrada za sav uloženi trud u izradu pjesama i albuma, pogotovo u ovo vrijeme kada se zna da večina glazbenika ozbiljne novce zaruđuje isključivo od nastupa. Vi i vaši čitaoci možete vrlo uskoro očekivati nekoliko nastupa u Srbiji (i Crnoj Gori), ali neću navoditi točne festivale i gradove dok ih organizatori ne objave.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još