Presek nedelje – „Lepo kaže Čarls Barkli…“

U moru medijskih informacija, prebukirani drugim obavezama, ne stižemo sve da ispratimo, pogledamo, pročitamo. Zato je tu PRESEK NEDELJE, da vam pruži pogled unazad i „sažvaće“ ono što je bitno. Nema na čemu.

Ako vam nije baš potpuno jasno otkud „Munje“ ovde, setite se čuvene replike „Lepo kaže Čarls Barkli – što ulaziš u frku kad si slabiji“. Otprilike ova replika oslikava veći deo ključnih tema koje su obeležile ovu nedelju. Nažalost, u ovom Preseku, dominira nasilje.

Fotografija: Nova.rs

Lepo kaže Čarls Barkli – što ulaziš u frku kad si slabiji

Otprilike na ovu kultnu repliku iz „Munja“ se svela domaća politička scena. Nakon što je stranka Vuka Jeremića govorila o „političkom refanšizmu“ prema SNS, a Aleksandar Vučić pozvao „da odmere snage“ poimence petoricu lidera opozicije, oni su se pojavili u zgradi Predsedništva i poručili mu „da ga se ne boje“. Došlo je do prepirke, a ko je šta kome rekao i ko se koga „plašio“, ko je koga „oterao“, a ko je „kao kukavica pobegao“ – zavisi od toga koje medije čitate i čije izjave pratite. Sve u svemu, politička situacija u Srbiji se jeste svela na to kako Mare i Ćomi rešavaju „ko je koga mrko pogledao“ na velikom odmoru.

Šta je zapravo problem? Problem je termin „politički revanšizam“ koji je vrlo nesrećno odabran. Zašto je Jeremić odlučio da koristi taj termin, a ne „lustracija“ kao Đilas – diskutabilno je, ali vrlo je moguće da je razlog to što termin bolje zvuči nezadovoljnim građanima, kao što za DW ističe novinar Nedim Sejdinović.

„Sigurno je da Narodna stranka cilja na onaj deo građana koji su sa izvesnim pravom ogorčeni i besni na sadašnju vlast zbog zloupotrebe Ustava, institucija, zakona, kriminalizacije društva, svakodnevnog ponižavanja, užasne medijske slike i enormnog bogaćenja pripadnika vlasti. Ali, nisam siguran da je to pravi put, jer takva retorika sa opozicione strane na velika vrata uvodi jezik netrpeljivosti i mržnje, i plašim se da to može da nas uvede u krug nasilja iz kojeg je veoma teško izaći“, navodi Sejdinović.

Drugi problem ovog termina je to što on, zapravo, znači „uzvratićemo istom merom“. Kao što za DW ističe Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku – „To znači da ćete vi raditi isto što i Aleksandar Vučić“.

Kada se izabere ovako nepromišljen termin, to povećava atmosferu straha i netrpeljivosti koja nije dobra ni za samu opoziciju. „Vučić vlada strahom i ako vi sada kao jedna opoziciona stranka na to dodajete još straha, neizvesnosti, pa recimo i pretnji, bez obzira što tvrdite da će sve to biti uz poštovanje zakona, mislim da sve to ide na ruku daljem učvršćivanju autokratskog režima i urušavanju demokratskih institucija“, napominje Popović za DW.

Da li onda može da nas začudi što je taj termin shvaćen kao „poziv na linč“ i što za neke ljude, iako se stalno ističe ograda da će sve biti u skladu sa zakonom, to zapravo znači „juriće nas po ulicama“? Koliko je zaista toksična politička atmosfera u Srbiji svedoči i to što jedan loše odabran termin može da nas dovede do merenja „ko je jači“ i scena koje više liče na loš rijaliti, nego na politiku. Ili je možda termin baš dobar zato što je doveo do tih scena? Možda one nekoj strani i donose političke poene? Opet, zavisi od toga koje medije pratite. I dok je jednoj strani nedopustivo da neko „poziva na linč“, drugoj strani je nedopustivo da neko „poziva opoziciju na batine“, a mi treba da se zamislimo da li i jedni i drugi zaslužuju da nam vode zemlju.


Foto: This is Petnica, youtube printscreen

Slučaj Petnica

Strašan slučaj seksualnog nasilja tamo gde se to najmanje očekuje i tamo gde očekujemo da su deca najsigurnija – istraživačka stanica Petnica. Jovana Gligorijević u sjajnom i temeljno napisanog tekstu za Vreme otkrila je javnosti šta se dešavalo u Petnici od 2003. godine, a nakon objavljenog teksta dobila je informacije o novim slučajevima, te otkrila za N1 da najraniji za koji zna datira čak deset godina ranije – od 1993. godine. U međuvremenu, sve te godine, pa čak i tri godine nakon što je uprava imala informacije o barem jednom slučaju 2014. godine – osoba koja je osumnjičena za zlostavljanje maloletnica bila je još uvek u kontaktu sa decom, a i nakon toga angažovana honorarno, ali bez kontakta sa decom, prema tvrdnji uprave. Na ovom mestu nema potrebe prepričavati slučaj, sve je Vreme savršeno pokrilo, ali postoji mnogo otvorenih pitanja koje moramo kao društvo rešiti i to možete pročitati u Zoomer tekstu.

Nakon objave teksta, Osnovno javno tužilaštvo u Valjevu pokrenulo je predistragu. U Tužilaštvu, prenosi N1, kažu da do sada niko nije podneo prijavu. Zaštitnik građana je pokrenuo postupke kontrole zakonitosti i pravilnosti rada Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Petnice piše isti medij, koji saznaje i da je rad Petnice do daljeg blokiran – seminari koji je trebalo da počnu u četvrtak i petak su odloženi. U istraživačkoj stanici trenutno je samo tehničko osoblje, a učenika nema.

Ovu informaciju objavila je internet stranica Petnice.

„Istraživačka stanica Petnica se trenutno suočava sa krizom poverenja u upravu koja će dovesti do određenih promena u organizaciji seminara. Obaveštavaćemo polaznike o tim promenama čim budu dostupne“, navedeno je na internet stranici.

Odmah nakon objavljenog teksta, podršku žrtvama uputili su bivši polaznici i polaznice i saradnici i saradnice Petnice. U pismo dostavljenom N1 izrazili su žaljenje što je mesto koje je pretendovalo da bude oaza znanja i slobode učinilo tako malo da obezbedi sigurnost i da zaštiti žrtve.

„Mi, dugogodišnje polaznice i polaznici programa u Istraživačkoj stanici Petnica (IS Petnica), njene saradnice i saradnici, bivše i sadašnje rukovoditeljke i rukovodioci, ili kraće Petničarke i Petničari, ovim putem izražavamo bezrezervnu podršku mladim ženama koje su hrabro istupile i podelile iskustva seksualnog uznemiravanja i nasilja koje su doživele u Istraživačkoj stanici Petnica, kao i onima koje to još nisu učinile“, navodi se u pismu.

Jedna od najglasnijih u osudi uprave Petnice je i ministarka Zorana Mihajlović.

„Gospodine Majiću, ne mislite li da su, od toga kako kažete ‘ja nisam hteo da ga nosim na savesti’, mnogo važniji životi te dece koja su vam dala svoje poverenje i koja su u želji da napreduju, obrazuju se i ostvare svoje potencijale, zloupotrebljena od strane jednog autoriteta? Šta one i njihovi roditelji imaju od Vašeg izvinjenja danas? Znali ste šta se dešava u instituciji koju vodite i šta ste učinili? Niste uradili ništa“, poručila je ministarka, prenosi N1.

Ministarka je izjavila i da očekuje da se javnosti saopšti ime čoveka koji je godinama zlostavljao i seksualno uznemiravao maloletne devojčice. To je i učinjeno. Kako piše N1, bivši direktor „Petnice” Vigor Majić kazao je za NewsMax Adria da se radi o Branislavu Saviću, i da je „Petnica“ raskinula radni odnos s njim 2017. godine, a da nadležni nisu želeli da taj slučaj obznane kako ne bi došlo do retraumatizacije žrtava. Rekao je i da „Petnica“ nije zadržala ili brisala fotografije nagih devojčica koje je Savić navodno imao na računaru, uz ocenu da su one možda bile na njegovom privatnom, ne na službenom računaru.

Neka imena očekuju i pojedini novinari, ali – imena žrtava. Televizija K1 upitala je novinarku Jovanu Gligorijević da oda izvore. Povodom ovog neviđenog kršenja medijske etike i svih standarda novinarstva,

Gligorijević je na Tviteru napisala: „Anonimni izvor je anonimni izvor. Da vam nije palo na pamet da pitate ko je, čak ni polovično častan novinar to vam neće reći. To nosiš u grob“.

Kako će se sudski odvijati slučaj – videćemo, pošto prema poslednjim informacijama osumnjičeni nije još uvek priveden. A kako će se slučaj odvijati medijski, ako bi pojedini mediji saznali imena osoba koje su preživele nasilje u Petnici – ne želimo da znamo.


Foto: Mondo / Instagram Dnevna doza Beograda, printscreen

Nasilje na Adi Ciganliji

Letnja sezona nije ni počela kako treba, a već se nižu vesti o različitim tučama, detoksikaciji i sličnim stvarima koje dolaze sa „mora Beograda“. Poslednji slučaj koji je postao viralan na mrežama je snimak muškarca koji, naočigled svih prisutnih, tuče ženu na plaži. Kako piše N1, osumnjičena osoba je uhapšena, a epilog ostaje da se vidi.

Međutim, ovaj slučaj je otvorio mnoga pitanja o kojima kao društvo treba da razmislimo. Jedno od njih su naše reakcije na nasilje. Prvo, većina prisutnih je mirno posmatrala šta se dešava i osim par dobacivanja nije reagovala. Najtipičniji Đenoveze sindrom, iliti psihologija posmatrača – ne reagujemo jer očekujemo da će neko drugi. I onda tako ne reaguje niko.

A zatim smo imali snimak viralan na društvenim mrežama, na kojima se, između ostalog, savetuje da se ne ponašamo kao ljudi sa snimka, već da zovemo nadležne, a da na reakciju pozovemo „muškarce u okruženju, ako ih uopšte ima jer su svi na depiliranju ili rade obrve“.

Ova suptilna, prikrivena homofobija trebalo bi da se „proda“ kao duhovitost ili cinizam? A zapravo je samo to – mizoginija i homofobija. Iza ovakvih „poziva“ stoji uverenje o jakom, mačo muškarcu koji treba da „štiti“, po sistemu „ona da rađa, on da brani“. Nasuprot njemu su, verovatno, oni neki drugi koji rade obrve ili se depiliraju, koji nisu dovoljno „jaki“ da „zaštite“ nekog. A ja ne mogu da se ne zapitam – koji je ovo muškarac koji tuče ženu? Jel će to uraditi onaj „koji čupa obrve“, ili upravo neki koji je odgojen tim narativima o „pravom muškarcu“? kom tipu pripada nasilnik? Reklo bi se da, svi do jednog, pripadaju baš ovom tipu balkanske muškarčine, a da će najverovatnije napadnute zaštiti upravo oni koji „čupaju obrve“ jer su i oni sami vrlo često žrtve ovih drugih i morali su da nauče da se od njih brane.

Da nam je manje ovakvih narativa i da nam je više muškaraca koji brinu o svojim dlakama, a manje o mišićima, pesnicama i puškama – mnogo bi manje nasilno bilo i naše okruženje.

Zato pazite koje narative, ma koliko suptilno bilo, provlačite kroz nešto što treba da bude viralno. Sam video poziva da po društvenim mrežama budemo „blagi i koristimo birane reči“. U potpunosti se slažem, treba da budemo blaži i kulturniji i nenasilni i da biramo reči. Ali to isto važi i za narative koje birate i reči koje koristite.


Izvor fotografije: NewsMax Adria / Nova.rs

Inicijativa za zabranu Levijatana

Pokretu Levijatan preti zabrana? Kako piše N1, inicijativu za zabranu ovog, kako navode, „militantnog pokreta“, Republičkom javnom tužilaštvu predao je Pokret slobodnih građana, a podršku su im pružili i drugi pokreti i stranke među kojima su Nova i Demokratska stranka.

„Mi ćemo predati inicijativu za zabranu udruženja „Levijatan“. Verujem da svi znate o kakvom se udruženju radi, da je reč o lažnim zaštitnicima životinja, da je reč o lažnim patriotama, da je reč o jednoj paramilitarnoj formaciji koja je u direktnoj vezi sa MUP i srpskim službama bezbednosti. Poslednji u nizu slučajeva desio se u Kragujevcu, gde su pripadnici MUP-a stajali ispred jednog od azila za pse i sprečavali ljude da uđu na svoje radno mesto, dok je ekipa Levijatana unutra radila šta je radila. Tog trenutka je država prestala da postoji. Onog trenutka kada paramilitarna organizacija preuzme nadleženosti MUP-a, država prestaje da postoji, jer gubi jedno od svojih osnovnih svojstava, a to je monopol fizičke sile“, naveo je Pavle Grbović, prenosi N1.

Grbović je rekao da ljudi podržavaju inicijativu, ali se i plaše jer su to „nasilnici kojih se i država plaši, umesto da se oni plaše države“ i naveo da većina ljudi koja se okupila ispred tužilaštva oseća strah. Grbović je podsetio na ranije slučajeve napada i prebijanja ljudi od strane ovog pokreta, prenosi N1.

„Znate da su prošle godine pretukli momka u centru grada jer je jednom od njihovih vođa napisao uvredljivu poruku, znate da proganjaju Rome, da proganjaju izbeglice i migrante, znate da ljudima uzimaju pse, znate da ljudi žive u strahu od njih i da država na to ostaje potpuno nema. Danas su glavni generatori nesigurnosti u Srbiji službe bezbednosti, upravo oni koji bi morali da obezbede sigurnost građana Srbije. Oni su ponizili sve poštene pripadnike službi bezbednosti, zbog njih ti ljudi danas ne mogu da obavljaju posao. Pripadnici MUP-a su više godina ponižavani zbog Dijane Hrkalović, Nebojše Stefanovića, zbog Papića, danas zbog Vulina, Bratislava Gašića i tih struktura… Mi im obećavamo – ovo nije pretnja, ni poziv na revoluciju, niti na revanšizam – ali sutra, a to sutra će doći, jedino sa kime će morati da se suoče biće njihove kolege kojima ćemo dati odrešene ruke da rade svoj posao“, naveo je Grbović, prenosi N1.

Kako N1 piše, Grbović je naglasio i da se ne radi samo o Levijatanu, da se radi i o Srpskoj desnici i Srbskoj časti, „i svim ostalim besramnim organizacijama koje maltretiraju građane, a koje su pod direktnom kontrolom države Srbije.“

„Naša želja da živimo u normalnom društvu u kom paramilitarne organizacije neće maltretirati građane, je mnogo jača od straha koji oni nama mogu da uliju i spremni smo da naša prava branimo po svaku cenu“, naveo je Grbović, piše N1.

Potpredsednica Stranke slobode i pravde, kako N1 prenosi, izrazila je sumnju da će se Republička javna tužiteljka Zagorka Dolovac „probuditi iz dubokog zimskog sna“ i reagovati na inicijativu i podsetila da je 2017. godine sa profesorkom Vesnom Rakić Vodinelić podnela inicijativu za zabranu Nacionalnog stroja čiji je lider Goran Davidović „Firer“, a koji je „prethodnih dana upravo sa Levijatanom uspostavio zvaničnu saradnju“, kao i da Levijatan sarađuje sa liderom srpske desnice Mišom Vacićem. Prema mišljenju Tepić, Levijatan nije samo militantna organizacija, nego da se nalazi „u kategoriji fašističkih i neonacističkih organizacija“, a da takve organizacije podržava država.

„Sve ove organizacije su nastale kao ćelije vlasti, kao jedinice bratije Vučić i Srpske napredne stranke koje treba da budu batina za neistomišljenike“, rekla je Tepić, prenosi N1.


Izvor fotografije: Medija centar

IN MEMORIAM: Gordana Suša (1946 – 2021)

Novinarka Gordana Suša preminula je prošlog utorka posle duge i teške bolesti u 75. godini života.

Jedno od najvećih imena srpskog novinarstva, Gordana Suša posvetila je ceo život i karijeru borbi za profesionalizam u novinarstvu i poštovanje novinarskih standarda i načela. Više od pola veka neumorno je radila na stvaranju društva u kome će se poštovati medijski pluralizam i etika.

Bila je svedok najvažnijih događaja na ovim prostorima i o njima neumorno izveštavala. Kako podseća N1, postala je poznata tokom osamdesetih svojim izveštavanjima sa maratonskih sednica Savezne skupštine SFRJ, a ubrzo je postala i urednica TV Dnevnika.

„Po dolasku Slobodana Miloševića na vlast i pretvaranja Televizije Beograd u medijsku mašineriju režima, odlazi u Yutel, gde je bila najistaknutije lice te televizije, zajedno sa Goranom Milićem. Po raspadu zemlje piše za Borbu, kasnije Našu borbu, a 1993. osniva i prvu nezavisnu produkciju u Srbiji – VIN. U ratnim godinama borila se za slobodu profesije“, navodi se u tekstu N1 i dodaje da je  danu kada je pao Slobodan Milošević, 5. oktobra, Sušin VIN je emitovan kao prva emisija na oslobođenom RTS-u.

Bila je na važnim pozicijama u važnim i teškim trenucima za novinarstvo, i celu zemlju. Na poziciju predsednice Nezavisnog udruženja novinara Srbije dolazi 1999. godine, posle ubistva Slavka Ćuruvije, a od 2011. do 2016. godine, u ovom nama bliskom istorijskom trenutku u kome smo svedoci katastrofalnog stanja na domaćim televizijama, pokušavala je da se izbori za medijske standarde i u okviru REM-a.

Pisala je kolumne za brojne listove, kao što su Blic i Danas, a njen rad ostavio je neizbrisiv trag u istoriji srpskog novinarstva.

Cover photo: film „Munje“, youtube printscreen

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još