Leksikon s2:ep08 / Tamara Brložanović

Kažu da je znatiželja može biti i dobra i loša. A obični ljudi, naizgled, mogu biti izvor inspiracije, ali i prelepih jednostavnih priča. Evo još jedne naizgled obične, emotivne i poprilično svesne osobe, koju upoznajemo sa Leksikonom.

Imate one prijatelje koje viđate svakog dana, dva do tri puta nedeljno… ili jednom. A ponekad i one, koje sklopom nekih okolnosti ne viđate toliko često. Možda jednom u par meseci, ili u godini. Obožavam ovaj drugi tip.

Ovaj put Leksikonu se pridružila jedna meni jako draga osoba. 

Čoveče, baš se dugo nismo videle. Ima dve – tri godine sigurno.

Jesi li se smrzla dok si me pričekala?” – pitam.

Uz topli osmeh i zagrljaj me dočekuje, sa predlogom da zajedno krenemo i nađemo neko mesto gde ćemo nastaviti ćaskanje i malo se ugejati. Čudan je ovaj mart, primećujemo.

Tražimo neki filmski vibe kafića, prisećajući se mesta gde smo se ustvari i upoznale.

Vikend je bio rezervisan za školu filma.” –uz smeh izgovaramo. Tamaru sam upoznala pohađajući kurs glume na filmu na Kolarcu. Sem glume našle smo još poneku zajedničku tačku.

Da krenemo nekako, ispočetka…

Dolazim iz Kladova. Tamo imam roditelje i mlađeg brata. Mama radi u opštini, tata je komandir vatrogasne jedinice, a brat se takođe operedelio za spasilačku profesiju, te radi kao vatrogasac. Ja sam od 2006. godine u Beogradu. Tada sam upisala Dif. Završila sam tri godine sportskog novinarstva” – priča. U momentu je prekidam, jer me zbunio ovaj deo o novinarstvu na Dif-u.

Odmah nastavlja… „Svojevremeno je postojao taj smer. Ne znam da li još uvek postoji. Nakon faksa, nas par je dobilo praksu na Studiju B, ali i još jednom sportskom žurnalu. Bilo je dosta obećavajuće. Dosta sam i naučila” – objašnjava.

Trenutno se, kada je novinarstvo u pitanju, bavi svojim ličnim portalom. Pokušava da nađe razliku od svega, te joj opredeljenje ide u malo drugačijem smeru, ali još uvek u stanju razvoja. Potrebno je nešto drugačije.

Vraćamo se malo u detinjstvo i početak kreativnog stvaralaštva. Sem web i grafičkog dizajna kojima se bavi u saradnji sa dugogodišnjim parterom, bavi se i glumom i plesom.

Prve korake napravila sam u rodnom Kladovu. Najpre u plesu sa profesorkom baleta, Ruskinjom, a potom u pozorištu”, priseća se. Pored baleta, učila ih je i stepovanjem, gimnastikom, ali i nešto modernijim plesovima.

Što se glume tiče, tu ne prestaje. Imala je par epizodnih uloga u domaćim serijama, kao i predstave na novogodišnjim događajima.

Mora da je bilo nekih anegdota na snimanjima. Priseća se: „Sećam se kako sam u Bontonovićima morala da improvizujem u poslednjem momentu, budući da sam imala ulogu trudnice, a nismo imali ništa što bi izgledalo kao stomak. Na kraju sam zgurala neku jaknu ispod majice i držala je da ne ispadne. Snašli smo se.” 

Sada već, čini se, vrlo očigledno možemo zaključiti da su priče mojih drugara i drugarica vrlo raznolike. Ali kao što sam i sama napomenula, svi imamo obično, neobične priče. 

Niko nije, što bi se reklo, tabula rasa.

Obe smo subotnje jutro provele na poslu. Umor se oseća. Ipak, osmeh je tu. Neizbežno mi svaki član ovog Leksikona, uvek izazove i drži osmeh tokom čitavog razgovora. 

Tamara je zato nacrtala smajli. Jer kako kaže, to je ono što je krasilo njeno lice dok smo ćaskale. Istina je.

Nas dve ćemo se opet videti. Zato vama ostavljam pomalo od Tamare. Verujem da ćete još toga i sami uspeti nekada da vidite.

Sledeći vikend je opet naš. 

Do sledećeg leksikona 😁

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još