Stefan Marjanović: položaj umetnika u Srbiji je odličan, zato što ne postoji

Moj današnji sagovornik, umetnik Stefan Marjanović je sinonim za kreativnost.

Nakon završene srednje Umetničke škole u Kraljevu, diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na odseku grafike, a potom završio master studije na odseku slikarstva. Stefan je, zajedno sa svojim prijateljima, osnivač Udruženja vizuelnih umetnika Čačak, te je tako uspeo da napravi prostor koji predstavlja “oazu za sve ljubitelje umetnosti”. Stefan ima tridesed jednu godinu, a iza njega stoji mnogo talenta i predanog rada. Za sebe kaže da inspiraciju pronalazi u životu i da je srećan što može da se izrazi na prefinjen način kao što je slikarstvo. On smatra da mladima danas može da se približi umetnost, ali da je, kao i za mnoge stvari sa kojima se suočavamo, potrebno praviti kompromise.

Kako je izgledao tvoj prvi susret sa likovnom umetnošću? Šta je ono što se nije promenilo od tada?

Prvi susreti su se dogodili još u ranom detinjstvu, ali prvi put sam to osvestio kada je drugar doneo svoje reprodukcije crteža Leonardove anatomije. Nije se promenilo to što je umetnost i dalje način da izrazim sebe u najvećoj mogućoj meri.

Ko ili šta je tvoja nepresušna inspiracija u svetu umetnosti?

Moja inspiracija je sam život kako unutrašnji tako i spoljašnji. Sve što se događa oko mene i u meni sublimiram u jedinstveno iskustvo iz kog izlaze moja dela.

Šta za tebe predstavlja mogućnost da izraziš svoje emocije kroz slikarstvo?

Srećan sam što imam mogućnost da se izrazim na suptilan i prefinjen način kao što je slikarstvo, iako smatram da je umetnost kao čin artikulisanja emotivnog kao i duhovnog stanja počeo da bledi.

Kako izgleda tvoj proces od rađanja ideje do same realizacije?

Ne postoji sistematičan način da se opiše proces stvaranja jednog mog dela. Nekada ni sam ne znam gde će me dovesti proces rada, ljudima često kroz šalu govorim da da se moje slike više slikaju same, nego što ih ja slikam.

Šta je ono što želiš da poručiš svetu kroz svoju umetnost?

Moja dela su puna mistike, ponekad se i sam iznenadim šta ljudi sve dožive i vide kroz moje slike, tako da nekim svojim tumačenjem bojim se da bih ugrozio različite uglove gledanja kojima sam svedok. A sam osećaj koji imam dok slikam jeste sloboda. U vremenu kada nam kao ideal predstavljaju sreću, kao industrijski formiran kalup, prisiljeni smo da jurimo za njom ne bi li osetili bar jedan njen delić, a moje iskustvo govori da sreću možemo osetiti samo kada imamo osećaj slobode.

Kakav je položaj umetnika u današnjoj Srbiji? Kako je moguće poboljšati ga?

Položaj umetnika je odličan, zato što ne postoji: tako da sam položaj upravo i zavisi od kreativnosti umetnika. Stvaranjem ozbiljnog tržišta može da se poboljša položaj umetnika.

Da li misliš da ljudi danas posvećuju dovoljno pažnje umetnosti? 

Dok sam bio student često sam prisustvovao otvaranjima raznih izložbi i tada nisam imao priliku da vidim čoveka koji je tri minuta stajao pred jednim radom. Mislim da je to odgovor na pitanje pažnje. 180 sekundi za početak je dovoljno da povećamo pažnju na viši nivo. Vašim čitaocima bih preporučio da sledeći put kada stanu ispred jednog umetničkog dela izdrže ta tri minuta za opšte dobro umetnosti.

Kako je moguće pristupiti mladim umovima danas i podstaći ih da se interesuju za umetnost?

Tako što ćemo umetnost staviti u oblik koji je njima lakše prihvatljiv, a to znači da treba napraviti jedan kompromis. Pitanje je da li treba uopšte podsticati interesovanje ljudi za umetnost, ako se ono ne probudi samo kod njih.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još