„Umro je drug Tito“

Na ove reči Miodraga Zdravkovića, spikera Televizije Beograd, pre 42. godine zaplakala je cela Jugoslavija.

Kako svedoče dokumenta i video zapisi tog vremena, za Titom se plakalo od Vardara pa do Triglava, jednako i stari i mladi, i radnici i seljaci, omladinci i pioniri, muškarci i žene.

Josip Broz Tito, doživotni predsednik Savezne Federativne Republike Jugoslavije i Saveza komunista Jugoslavije, umro je na današnji dan 1980. godine, samo tri dana pre svog 88. rođendana. Iako već bolestan, u septembru 1979. učestvovao je na Samitu nesvrstanih u Havani, čiji je bio jedan od lidera. Havanska deklaracija iz 1979. godine poznata je po tome što je kao svrhu Pokreta nesvrstanihda osigura nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i bezbednost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, aparthejda, rasizma, uključujući i cionizam i sve oblike strane agresije, okupacije, dominacije, mešanja ili hegemonije, kao i protiv blokovske politike„.

Tito je 3. januara 1980. godine smešten u Klinički centar u Ljubljani, gde mu je 20. januara amputirana leva noga. Umro je 4. maja 1980. godine u 15:05, a vest je objavljena par sati kasnije. U 18:50 svi TV ekrani u Jugoslaviji zatamljeni su na trideset sekundi, a onda je izgovorena čuvena rečenica „Umro je drug Tito“.

U tom trenutku cela Jugoslavija je stala, a fudbalski meč Hajduk – Crvena Zvezda je prekinut.

Za Titom je plakala cela Jugoslavija, ali i veliki deo sveta. Tito nije bio poštovan samo od strane zemalja članica Pokreta nesvrstanih, već i od lidera ostalih zemalja sveta, o čemu su svedočile brojne posete i pokloni koji se i danas mogu videti kao deo stalne postavke Kuće cveća, u kojoj je sahranjen.

Titova sahrana

Na njegovoj sahrani, 8. maja 1980. godine prisustvovalo je 700.000 ljudi, uključujući 209 delegacija iz 128 država sa pet kontinenata, a čak 122 delegacije imale su status državne delegacije. Tako nešto nije zabeleženo u svetskoj istoriji.

Sahrani su prisustvovala 4 kralja, 6 prinčeva, 31 predsednik, 22 premijera i 47 ministara spoljnih poslova. Među istaknutima bili su Leonid Brežnjev, majka predsednika SAD Lilijan Karter, Indira Gandi, Margaret Tačer, britanski princ Filip, Sadam Husein, Nikolaje Gaušesku, Jaser Arafat i mnogi drugi.

Sa smrću Josipa Broza Tita, umrla je i Jugoslavija. Kako mnogi kažu, već više na nivou anegdote, jedino što je ostalo od Jugoslavije bile su Lepa Brena i Jovanka Broz, prva dama Jugoslavije.

Tito i Jovanka nakon izbora za doživotnog predsednika, maj 1974. godine
Foto: Stevan Kragujević, izvor Vikipedija

Jovanki Broz su tri meseca nakon Titove smrti, 27. jula 1980. godine tajne službe upale u stan u Užičkoj 15, konfiskovale imovinu i prisilile je da se preseli u Bulevar mira 75, gde je stavljena u kućni pritvor. Lična dokumenta vraćena su joj tek gotovo 30 godina kasnije, 6. jula 2009. godine, a ličnu kartu i pasoš su joj uručili Rasim Ljajić, tada ministar za rad i socijalnu politiku i Ivica Dačić, tada Ministar unutrašnjih poslova. Nadživela je tri države – Saveznu Federativnu Republiku Jugoslaviju, Saveznu Republiku Jugoslaviju i Srbiju i Crnu Goru, kao i mnoge vlade ovih država, pa i države naslednice – Republike Srbije, u kojoj je umrla 20. oktobra 2013. godine. Sahranjena je u Kući cveća, pored Josipa Broza Tita, 26. oktobra 2013. godine.

Naslovna fotografija: Tito ispred zgrade SIV-a, 1962. godine / autor Stevan Kragujević, izvor Vikipedija

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još