Zašto neću da kenselujem Hari Potera iako je JKR transfobični bigot

U poslednje vreme ćete češće na Tviteru čuti termin TERF. To je pre svega zbog jačanja feminističkih grupa koje su trenutno dominantne u medijskom prostoru usled nekih skorašnjih događaja na koje su, potpuno opravdano, reagovale – ali ono na šta neki korisnici ukazuju jeste da su te grupe ranije bile vrlo aktivne sa jednom drugom agendom – transfobičnom. Iliti, da su TERF.

Ukratko govoreći, TERF označava „trans-exclusionary radical feministi korišćen je da razdvoji grupe radikalnih feministkinja koje podržavaju trans prava, iliti inkluziju trans žena u feministički pokret – i one koje se time protive. To su one koje odbacuju tvrdnju da su trans žene zapravo žene, zalažu se za isključivanje trans žena iz ženskih prostora i protiv su zakona o pravima transrodnih osoba.

Danas postoji debata o tome da li je on pogrdan ili ne, a transfobične feministkinje će reći da nisu TERF, već su im ideje „gender-critical„. U akademskom diskursu ne postoji konsenzus o tome da li TERF znači uvredu, a iako kritičari te reči ukazuju na „uvredljivu retoriku“ koja ide uz njenu upotrebu, što je čini „alatom za maltretiranje“ – drugi će reći da reč sama po sebi nije uvreda jer će se i fašisti uvrediti kad ih nazoveš „fašistima“ i naći gomilu lepših reči u koje će upakovati svoj fašizam, kao npr. „rodoljublje”. Ali lepša reč neće promeniti isti korpus stavova. Fašisti jesu fašisti, a „gender-critical” feministkinje jesu transfobične jer je osnova njihovih uverenja negiranje trans ljudima pravo na elementarnu egzistenciju u svojim telima. I ne obaziru se previse na to da li su stavovi koje iznose „alat za maltretiranje“ trans ljudi.

Otkud u celoj ovo priči JKR? Ona je ta koja je prilično popularizovala termin TERF svojim protivljenjem korišćenju termina „osobe koje imaju menstruaciju“ tvrdeći da je „pol stvaran“. Ona je takođe pružila podršku transfobičnoj istraživačici Mayi Forstater koja je izgubila posao zbog „navodno transfobičnih tvitova“, ali kada se zapravo pogleda šta je ona sve pisala – oni nisu „navodno transfobični“ i nisu upakovani samo u brigu za prava žena – već su otvorena transfobija i mržnja.

O slučaju JKR najbolje govori youtube video „J.K. Rowling | ContraPoints“ u kome trans žena, inače fan Hari Poter franšize koja smatra da je njoj i mnogima ta franšiza pružila utehu i osećaj pripadanja i smatra je inkluzivnom – govori o tome zašto je JKR licemerna. Pogledajte video – neće vam ništa više o TERF-u nakon toga biti potrebno.

O JKR ne treba dužiti, ali ono što je ovde problematično je što se ta ideologija lepo upakuje u brigu za ženska prava, a svaka kritika upućena njoj u mizoginiju. Pogledano sa strane, zvuči kao da JKR ništa pogrešno nije rekla – a onda sledi sledeće: „Postoje dva pola. Muškarci su muškog pola, a žene ženskog. Nije moguće promeniti pol. Do skoro ovo su bile osnovne životne činjenice“ – kaže JKR. Liči malo na Dveri i ekipu, zar ne? Zato što su ideološki vrlo slični.

JKR i TERF ekipa će zagovarati prava žena i prava manjina, ali će negirati osnovna prava na egzistenciju trans ljudi. Negiraće trans osobama osnovno zdravstveno pravo na korekciju pola i pravo da žive svoje živote u svojim telima. Licemerno će govoriti o svačijem pravu da odlučuje o svom telu, a negiraće trans ženama upravo to isto pravo da odlučuju o svom telu. Trans žene će svoditi na „karikature cis žena”, nazivaće ih „muškarcima koji će koristiti ženski wc da siluju žene” i generalno izvući mnogo potpuno diskriminatornih i uvredljivih „teza” protiv trans ljudi, koje su toliko nebulozne da bi i njima samima bilo to jasno kada bi išta o životu trans ljudi, o tome koliko je mučenja potrebno proći da bi samo ušli u proces prilagođavanja pola, a kamoli prošli operacije, koliko je mučenja potrebno da bi mogli da koriste prostore prilagođene njihovom stvarnom polu, koliko je mučenja potrebno da dobiju dokumenta sa svojim imenom… Da sve to znaju, ne bi svoju retoriku zasnovali na tezama koje su bukvalno na nivou „Cigani kradu malu decu”.

Ono što je važno jeste ne dozvoliti nikome da stavi tapiju na bilo šta – ni na Hari Potera, ni na feminizam. Jer je frakcija mnogo. O tome da li je feminizam isključiv pričao sam sa feministkinjom i filozofkinjom Adrianom Zaharijević koja tvrdi da feminizam koji isključuje nije feminizam koji se bori za jednakost, već „feminizam koji se bori za određenu vrstu tema, ili određeno ostrvo unutar jednog kontinteta nejednakosti”, te nije feminizam u pravom smislu te reči.

„Iz moje perspektive i svega onoga što je bio dosadašnji rad u feminističkoj teoriji i praksi proizišlo je uverenje da su feministička i trans-feministkička pitanja jedan korpus pitanja. Razlog tome ne dolazi iz načina na koji smo mi definisani bilo polno, bilo kroz određeni rodni identitet, već uverenje da je promišljanje koje su sprovodile najrazličitije žene, kasnije i muškarci, o tome kakve su uloge i položaji muškaraca i žena u svetu istorijski i danas –dovelo do toga da ne utvrdimo ono što su rodne uloge, već da ih nekako razmekšamo, da ih učinimo fluidnijima. Činjenica je da smo rođeni u određenim telima, da se lakše ili teže uklapamo u određene rodne uloge i modele i da imamo određenu želju koja može ići u određenom pravcu – čini mi se da feminizam vodi tome da se te tri dimenzije razdvoje jedna od druge i da se načini prostor u kome nema nametanja – ako sam rođena kao žensko onda postajem ženom i samim tim želim muškarca. To ne mora da bude čvrsto kao što je bilo pre nego što su se pojavile feministkinje i počele da razlažu ideju pola i roda”, objašnjava Zaharijević i dodaje da sve varijante polnosti i rodnosti koje se ne uklapaju u patrijarhalni šablon jesu proizvod onoga što je feministička borba i samim tim je logično da budu deo feminističke borbe.

Ako nije inkluzivno – nije feminizam

Ovo je objašnjenje koje dolazi iz nečega što je teorijska perspektiva feminizma, a postoji i druga dimenzija feminizma – politička.

Feministička borba je od početka bila susretana sa pitanjem – da li se pored prava žena borite i protiv ove ili one vrste nejadnakosti, ili proširenja ovih ili onih prava. Da li se borite i protiv ropstva, da li se borite i za crne žene, i za bivše ropkinje? Na ta pitanja je uvek feminizam morao da odgovara, a bilo je različitih odgovora – onih koji su u prvi plan stavili većinsku grupu žena, pritom često ispuštajući iz vida žene iz manjinskih grupa , ali je bilo i onih krakova koji su bili izrazito jasni oko toga da je borba za jednakost borba za jednakost svih – ili naprosto nije borba za jednakost”, zaključuje Zaharijević i podvlači još jednom da je, po njenom uverenju, feminizam pokret koji uključuje i bori se za jednakost.

Isto kao što jedan transfobični krak ne čini ceo pokret, tako ni jedan autor ne čini serijal. JKR jeste napisala Harija Potera, ali je on veći od nje, iako ona većinski od njega profitira. Njega čine svi njegovi glumci, od Danijela Redklifa koji je otvoreno ustao protiv stavova JKR, preko Eme Votson i ostalih koji su izrasli u velike borce i borkinje za jednakost. Hari Poter govori o nejednakosti i diskriminaciji, Hari Poter govori o borbi protiv podele na „čistokrvne“ i „blatokrvne“ – na manje ili više vredne. Harija Potera čine svi fandomi koji su pružili osećaj pripadanja mnogim odbačenim „gikovima“, njega čine svi oni koji su uz njega odrastali i koji su u njega učitali svoja iskustva. Hari Poter smo svi mi.

Zato nikad neću kenselovati Hari Potera, iako ću se truditi da JKR od mene više ne dobije ni dinar.

Tekst je inicijalno objavljen u magazinu Optimist.

Naslovna fotografija: Sarah Z / Does JK Rowling’s Transphobia Ruin Harry Potter? , youtube printscreen

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još