„Ljudi su svedeni na članove kolektiva, plemena, na svim stranama. U izgradnji narativa o uzvišenoj žrtvi samo našeg naroda, učinili smo da su žrtve važne samo zbog svoje smrti. Ne govorimo o njima kao osobama, da su bili doktori ili sportisti, naučnici, da su nešto napravili, vidjeli, iskusili, imali. To je postalo nebitno. Samo su brojevi bitni. Što veći broj, veća je i „naša“ bol, a i „njihova“ krivica i neljudskost. To je kičma nacionalističkih politika u ovoj zemlji. Na neki način, ponovo ubijamo te ljude svodeći njihovu bitnost isključivo na pripadnost nekom kolektivnom identitetu, iako uopšte ne znamo da li bi oni kao pojedinci izabrali taj identitet da su danas živi.“ – Edin Ramulić
„Pismo iz Prijedora”, Refik Hodžić, Remarker (2020)
