Ivona: Radio je i dalje taj koji postavlja hitove

U najnovijoj epizodi podcasta „U susret Evroviziji” ugostili smo Ivonu, mladu kantautorku i radio voditeljku. Naravno da smo pričali o festivalu i očekivanjima, ali i o tome šta je budućnost radija i zašto će on uvek biti važan medijski format.

S ozirom na to da si učestvovala i prošle godine kao kantautorka – odakle crpiš inspiraciju i šta ćeš to novo pružiti ove godine?

Inspiraciju crpim sa svih strana, ni sama ne znam odakle više. Ironija je da je ovo jedina pesma koju sam napisala u sred dana, a da se zove „U noćima“, pošto inspiraciju imam uglavnom noću jer mi prija kad se izolujem i kad sam potpuno sama, kad mogu da čujem sebe i svoje misli i kada je tišina svuda oko mene. To je uglavnom u mojoj sobi ili u studiju. A ova pesma je nastala u sred bela dana i to na radnom mestu me je pukla inspiracija. Nemanja Lukić, Boneskin mi je postao aranžman i oduševila sam se i rekao mi je „izvoli, radi“ – ja sam je uradila za par sati i poslala nazad. Ova pesma je nastala u sličnom periodu kad i „Znam“ i dosta je dugo u fioci i ne znam ni s kojim razlogom mi je palo na pamet da baš nju prijavim. Bila je još jedna pesma u opticaju, koja je potpuno drugačija, mada meni su sve pesme skroz drugačije jer ne volim da se žanrovski ograničavam. Sebe kroz muziku definišem kao luk, koji ima više slojeva, pa tako ima i moj muzički izraz.

Zašto nisi sa njom išla prošle godine, što baš „Znam“?

Ne znam ni sama. „Znam“ je u početku pisana na engleskom jeziku i u startu mi je imala evrovizijski zvuk, doduše ne verzija sa festivala, nego koja je prvobitno bila na klaviru i u trep formi. Ja sam otišla kod Darka Dimitrova u Skoplje da snimimo „Znam“ u tom prvobitnom aranžmanu i on je na kraju, posle deset sati rada, odlučio da odsvira gitaru i kao – „E, mogli bi da pustimo akustičnu verziju posle festivala“. To je bio prvi put da sam se ja rasplakala na svoju pesmu kada sam čula verziju sa gitarom. Nekako sam dosta afektivna i mislim da sam impulsivno odreagovala na prvu loptu da me je kupio taj zvuk gitare i želela sam da sebe čujem u nekom drugom ambijentu.

Šta je to što te je naučila prošla godina, koja je dosta specifična?

Jeste specifična i ovo je sjajna prilika za pop izvođače, dosta svežine i sviđa mi se što nema mnogo afirmisanih izvođača jer za ovaj pop zvuk i alternativni zvuk i nema mnogo prilika za mlade izvođače da se čuje za njih i za njihov rad.

Često govorimo o tome kako je pop muzika dugo bila u defanzivi. Zašto je to tako?

Iskreno, ne znam. Svako vreme nosi svoje neke talase, kako muzičke, tako i kroz stil, prosto new vawe. Kako na svetskom nivou, tako i kod nas. Ali mi smo vrlo specifičan narod i kod nas će uvek postojati taj narodni momenat u muzici, bilo folk ili neka vrsta narodne muzike. To je nešto naše i razumljivo je da je to ljudima u genima. Sve je to lepa, ali mislim da je cilj svih nas da negde, ne nužno postavimo novi standard šta je mejnstrim, ali da napravimo prostora i za nas i za slušaoce kojima se dopada ono što radimo da mogu i nas da slušaju češće i na više lokacija.

Ove godine pomaže dosta i PZE koji ima dosta veću popularnost nego ranijih godina, kao u periodu 2005-2008. godine. Da li je to Konstaktin uticaj?

Mislim da jeste. Ona je dotakla temu koja se tiče celog regiona, a pogotovo je dotakle neke starije generacije koje dobro znaju o čemu je ona pričala. Način na koji je ona to upakovala je vrlo inteligentan i smislen i vrlo duhovit, a opet u fenomenalnoj formi, sa fenomenalnom forom. Nije moglo da se desi bolje za nju, ne samo kao predstavnicu Srbije, već predstavnicu Balkana, da ode na Evroviziju.

Koja je godina bila jača i ko ti je ove godine konkurencija?

Ne volim taj izraz jer se žanrovski prilično svi razlikujemo i nije baš uporedivo. Jeste to pop zvuk u osnovi, ali ne skroz. Mislim da je prošla godina bila teža jer je bilo više afirmisanih izvođača, ali Konstakta je pokazala da to ne mora ništa da znači i samim tim je dala hrabrost i vetar u leđa ovogodišnjim takmičarima da se prijave. Mislim da je konkurencija sa samim sobom jer taj momenat kad se izađe na binu i sve pripreme, od vokalnih, scenskih… ljudi imaju problem sa tremom, sa svojim mislima… Nije to tek tako. Želim sreću svima jer sam i sama svesna koliko je potrebno hrabrosti usuditi se na tako nešto.

A koja se pesma tebi lično najviše dopada, ko bi dobio tvojih 12 poena?

Ima dosta kandidata koji imaju dobru pesmu. Luke Black je vidim favorit na Tviteru, Zejna ima odlučnu pesmu koja je vrlo hitična, Boris je moj prijatelj i subjektivno sam vezana za njega i on ima fenomenalnu pesmu i fenomenalan vokal… Sviđa mi se i Filip Baloš, Stefan Shy ima prelepu pesmu, Princ od Vranje koji ima fenomelanu pesmu koja ima istorijsku pozadinu priče o zabranjenoj ljubavi sa bliskim istokom, Džipsi ima sjajnu disko pesmu.. Mislim da će nastup presuditi. Da si me pitao posle polufinala mogla bih da napravim u glavi svojih top pet. Nastupi će presuditi jer nema izraženih favorita jer niko nije dovoljno afirmisan da ima neku ogromnu fan bazu da bi to odjeknulo, kao što je prošle godine bio Lukas, ili Sara Jo i Zorja, pa se sve vrtelo oko toga. Ove godine čini mi se da smo svi ravnopravni.

Pošto si veliki fan Evrovizije, ko su tvoji omiljeni takmičari?

Ja pratim od detinjstva i više puta sam pomenula za Mariju Šerifović za njenu pobedu da je ona mene tad kupila za života i da je u meni tad probudila i želju i veru i dala mi vetar u leđa. Sa druge strane, naravno, godine su učinile svoje, pa su mi se ružičaste naočare izbrisale. A što se tiče učesnika – Loreen iz Švedske, za koju mislim da će ponovo predstavljati Švedsku, ili se sada takmiči u Švedskoj… Ona mi je ostavila baš veliki utisak, isto je bila bosa na bini i volim taj odnos sa scenom koji ima ona. Tako je bila slobodna, svoja, fenomenalan je vokal… Ceo taj nastup me je kupio i često ga vraćam iznova da ga pogledam. I Šanel prošle godine, koje je potpuna suprotnost i muzički i scenski je razvalila sa nastupom. Mislim da je to najbolja plesna koreografija koja je ikada bila na Evroviziji. A da ne pričamo o Čoli i „Gori vatra“, pa ABBA… Bilo je tu svačega.

A koja pesma sa Beovizije nije otišla na Evroviziju, a ti misliš da je trebalo?

„Romale Romali“!!! Kako je moguće da ta pesma nije otišla?! I „Ludi letnji ples“. Da je bar jedna od te dve otišla.

Šta smeš da nam otkriješ, kako će izgledati tvoj nastup?

Ne smem da vam otkrijem – ništa J
Ja sam u glavni hiljadu puta menjala nastup, hiljadu stvari se iskomplikovalo… ali pokušaću da prenesem energiju pesme, ali ne na prvu loptu. Ono što biste pomislili da će izgledati i zvučati kada čujete pesmu – neću ići tom stazom. Ne sad neka preterana filozofija, ili underground konceptualno, ali kreativno i pristup iz drugog ugla.

Ti si takođe i radio voditeljka. Otkud ljubav prema radiju?

Radio je do mene došao spontano. Genetika je čudo, moj stric je bio radio voditelj, on je i TV voditelj i novinar. Moj otac je završio produkciju na FDU i počeo je na Radiju Beograd, a čak mi je i mama kao devojka isto radila na radiju i tako su se i upoznali. Shodno tome, nekako me je radio našao. Ja sam se bavila glumom osam godina i spremala sam se na FDU čuveni gde primaju desetoro godišnje i nisam upala prve godine i život me je odveo na drugu stranu, iako sam mislila da ću ponovo aplicirati sledeće godine. Radila sam potpuno druge stvari, završavala sam ekonomiju i krenula je korona kad mi je izašao oglas za radio voditelja. Kako mi je stric stalno hvalio dikciju sinulo mi je da probam i to se brzinski izdešavalo – oni su se oduševili, ja se oduševila njima i osećam se srećno i idem na posao srećna. Imam divne kolege i prijatelje sa kojima ću ostati i mimo posla. Drugačija je energija i pristup poslu nego na televiziji, nema kamera, možete da izgledate kako želite, neposredno je, živo, spontano, šta god da se desi uvek radio prvo obaveštava… I svaki dan je drugačiji.

Postoji ta teza da ako je televizija ubila radio – podcast je zakucao poslednji ekser. Da li je podcast forma održavanja radija, ili neka vrsta budućnosti? Da li idu zajedno?

Mislim da će radio uvek živeti jer će se ljudi voziti i dalje kolima… ali i zbog spontanosti i neposrednosti i protoka informacije, što je kod radija najbitnije. Poenta radija je informacija – koju korist slušalac ima od toga što sam se ja kao voditelj uključila i prekinula program. Šta god da se desi hitno, radio će prvi obavestiti, pre nego televizija. On je taj i koji postavlja hitove, worldwide. Podcasti mi se takođe dopadaju i mislim da ljudi vole da slušaju i da čuju nešto kvalitetno, a i malo su željni toga jer televizija ume da plasira stvari koje žele da se plasiraju, a podcast je otvoren za sve i ljudi mu više sami prilaze.


CEO PODCAST SLUŠAJTE NA ZOOMER.RS I SVIM STREAMING PLATFORMAMA

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još