Heroji i heroine koji su obeležili 2020. godinu

Deluje kako je ova godina i proslava iste imala identičnu mantru za sve ljude a to je ne da slavimo novu 2021. godinu već da konačno ispratimo staru 2020. godinu. Ne želim uvod u ovaj tekst da posvetim priči kako je godina bila teška i da nas je sve zadesila pandemija koronavirusa, jer fakat je bila teška vala smo se i naslušali reči „pandemija“ i „koronavirus“. Ovaj tekst posvećen je ljudima, herojima i heroinama, koji su obeležili godinu, ali rekla bih i naše živote, emocije i možda dalje postupke u sopstvenim životima.

Milovan Milivojević

„Sve čovek do čoveka, sve ljudskost do ljudskosti, sve karakter do karaktera“

Milovan Milivojević je otac Milomira Milivojevića, radnika državnog preduzeća „Milan Blagojević – Namenska“ iz Lučana, koji je poginuo na radnom mestu 2017. godine u eksploziji baruta. Uz svu tragediju i nepravdu koju je pretrpeo ovaj čovek i njegova porodica, čini se da onda kada je podrška i solidarnost bila najpotrebnija, izostala je upravo od kolega iz fabrike koji su svu svoju energiju usmerili na skup podrške direktoru fabrike optužujući Milivojevića da „ruši fabriku i napada ljude, iako je znao gde mu radi sin“. A sin mu je radio u fabrici koja je od 2006. godine beleži čak 14 nesreća. I ne verujem da ima potrebe da naglašavam zašto je ovaj čovek heroj čak i 2020. godine – jer se bori za pravdu i istinu, jer nije slep na nesolidarnost, jer pokazuje kakav je položaj radnika i radnica u Srbiji a kako zaposlenima manjka ljudskosti usled pritiska i pretnji moćnika, pa Milivojević izgovara gore navedene reči, na jednom od skupova podrške direktoru. I to je sve što jedan heroj može.

Ana Lalić

Hapšena, progonjena i osuđivana zbog posla kojim se bavi, onog posla koji, čini se, nije ni upola cenjen koliko bi trebalo a životi svih novinara i novinarki ugroženi su već onog trenutka kada odluče da rade u interesu javnosti. Podsetimo, Lalić je napisala tekst pod naslovom “KC Vojvodine pred pucanjem: Bez zaštite za medicinske sestre” u kome je navela da KCV-u ima problem sa “hroničnim nedostatkom osnovne opreme i potpuno haotičnim uslovima rada u vreme pandemije”. Ona je 1. aprila uhapšena i određeno joj je zadržavanje od 48 sati u PU Novi Sad zbog sumnje da bi mogla da ponovi krivično delo, objavljivanja tekstova koji izazivaju paniku i nerede. Malo je reći da je zapravo upravo Novinarka Ana Lalić jedna od onih profesionalnih i etičkih koji rade svoj posao u interesu građana i građanki. I malo je reći zašto je ona jedna od heroina 2020. godine.

Pored nje, ne mogu da izostavim sve ostale novinarke koji su nam ove godine donosili priče rizikujući svoje živote (trpe napade, vređanja, hapšenja, obijanje stanova): Jelena Zorić (N1), Žaklina Tatalović (N1), Milica Šarić (CINS), Jovana Gligorijević (VREME), Milica Vojnović (KRIK), Dragana Pećo (KRIK), Anđela Mitrović (menadžerka društvenih mreža KRIK), Irena Stević (Insajder) itd. Kao i novinare i novinarke televizije N1 u Hrvatskoj koji su tokom zemljotresa nastavili da budu tu u službi javnosti, uprkos sopstvenim strahovima.

Nikola Stojičić

„Niko ne treba da bude gladan”

Ispred svoje ugostiteljske radnje „Stara zanatlija – pite ispod sača”, u naselju „4. jul” u Zrenjaninu, Nikola je postavio u decembru „kućicu” u koju se ostavljaju pite za one koji jedva preživljavaju. Na „kućici”, u Ulici Laze Kostića, broj 21, piše: „Niko ne treba da bude gladan”.

Kao što pandemija ne zaobilazi ni jedan deo sveta, tako njene posledice ne mimoilaze ni ugostitelje. Ali, ako podelimo sa drugima ono što imamo, lakše ćemo podneti sve ovo što nam se dešava. Zaista, niko ne treba da bude gladan, jer ako svako na svoj način pomogne onoliko koliko može, biće nam svima bolje.

I eto još jednog heroja među nama, onog koji hrani gladne, ali i onog koji je sam u krizi kao ugostitelj a svesni smo da pojedine profesije mnogo trpe i gube ove (pandemijske) godine.

Bojana Obradović

Psihološkinja i psihoterapeutkinja – vodi grupu volontera i volonterki iz raznih psihoterapijskih pravaca Pričajmo o tome. Njihova ideja je da besplatno pruže psihološku pomoć studentima i studentkinjama, putem mejlova ili Skajpa i na taj način podstaknu mlade da se bave svojim mentalnim zdravljem. U čitavom periodu od početka pandemije pa do sada, grupa radi aktivno i pored svojih već prepunih rasporeda. Ovo je ekipa koja srećom nije sama u svojoj inicijativi, ovde se nalazi i lista stručnjaka i stručnjakinja koji su ponudili svoju pomoć tokom krize. Takođe, ovo nije jedini spisak ljudi kojima smo svi mogli da se javimo u slučaju da osetimo potrebu. Baš iz tog razloga, ova zahvalnica ide svim psiholozima/psihološkinjama i psihoterapeutima/psihoterapetkinjama koji nisu dozvolili da finansije stanu na put mentalnom zdravlju i bili tu za sve nas. Puno ste nam pomogli i nastavljate to da radite svakog dana, vi ste naši heroji i heroine!

Vladica Ilić

Vladica Ilić je koordinator programa krivične pravde Beogradskog centra za ljudska prava i već neko vreme se, pored ostalog, bavi i pružanjem pravne podrške onima koji su pretrpeli zlostavljanje javnih službenika. Tokom julskih protesta ove godine bio je uz sve građane i građanke koji su bili predmet policijske brutalnosti i nepravde, besplatno im pružajući pravnu podršku. Za nas je Vladica heroj, jer se borio za pravdu i stao je uz nemoćne onda kada je retko ko imao snage i hrabrosti da to učini, zato najmanje što možemo da učinimo je da ga sada ne zaboravimo.

S tim u vezi, ne smemo zaboraviti ni jednog predstavnika i predstavnicu civilnih, nevladinih organizacija koji su tokom godina uz sve nas.

Biljana Filipović

Biljana je majka dva dečaka, a jedan od njih, Stefan, ima autizam. Na svom profilu na Tviteru (@BJcalamity) često piše o iskustvima i divnom odnosu njena dva sina. Podrška u porodici i razumevanje su nešto što nam je privuklo pažnju. Ona piše i o svom iskustvu kroz kritike antivakserskog pokreta koji uvek navodi da vakcine izazivaju autizam i dodatno stigmatizuju ljude koji s njim žive. Ona je od početka pandemije skretala pažnju javnosti i kako je to živeti u vreme koronavirusa sa detotom koje ima autizam, i šta ako jedno od roditelja ili oboje završe na Sajmu: “Treba da se omogući smeštaj takve dece zajedno sa roditeljima” apeluje Biljana i poručuje da Sajam nije opcija, pošto osobe sa autizmom teško podnose takve kolektivne smeštaje, narušavanje njihove rutine, gužvu i buku. Veliko hvala i bravo na ovome, Vi ste heroina.

Andrej Josifovski Pijanista

On nas neumorno svojim uličnim i umetničkim radovima podseća na sve probleme koje kao društvo i država trpimo, dok on kroz umetnost i određeni performans vraća akcenat. Poslednja akcija bila je „Keep light“ postavljanjem svetlećeg falusa ispred Skupštine grada Beograda, time nam poručujući da je grad okićen i svetli, da je novac iz budžeta dat na gradsku rasvetu, dok mi lečimo decu SMS porukama. Nešto ranije ove godine, napravio je portret Jovana Memedovića od plastičnih flaša u reci kako bi skrenuo pažnju na problem plastike i zagađenosti naše prirode i reka. Možda jedna od naupečatljivijih njegovih akcija bilo je postavljanje razapetog Isusa Hrista na banderi gde se nalaze kamere za nadgledanje, jednostavno nam poručujući da postoji nešto božanski ili orvelovski u tome što nas neko posmatra, svaki naš korak. Evo kako još neko postaje heroj ovog grada, kroz umetnost i humanost. Hvala Andrej!

Dženeta Agović

Ona je medicinska sestra iz Tutina. Ona vodi i udruženje NVO Impuls iz Tutina koji je jedino udruženje koje promoviše žensku solidarnost i bori se za prava žena u Tutinu. Za vreme korone ona je aktivno skretala pažnju na stanje u Tutinu koje su mnogi zvaničnici ignorisali. Sa drugim aktivistkinjama Impuls Tutin, podržava žene, posebno one sa najveće margine, kao što su izbeglice koje borave u ovom gradu i prolaze kroz njega. Ovde možete videti mini dokumentarac o njoj koji su uradile naše prijateljice iz BeFem organizacije. Dženeta je zaista prava naša heroina iz kraja!

Rade Panić

Doktor Rade Panić, koji, čini se je jedan od malobrojnih kome verujemo, koji nije na strani države već na strani nas, građana i građanki. On, onaj koji neumorno radi u crvenoj zoni, onaj koji spašava živote, koga ne pitamo kako je on dok nam on prenosi sve ono o čemu nam država ćuti ili nas laže. Predsednik Sindikata lekara i farmaceuta Srbije, doktor Rade Panić, podneo je 28. decembra u svojstvu građanina tužbu protiv predsednika Srbije Aleksandra Vučića zbog, kako je naveo, povrede ugleda i časti. Panić je novinarima ispred Drugog osnovnog suda u Beogradu rekao da je Vučić „bar u dva navrata iznosio neistine, optužujući ga za urušavanje zdravstvenog sistema ali i za izdaju zemlje“. Sve što imamo da kažemo je: Vi ste naš heroj!

A heroji i heroine su svi lekari i lekarke koji neumorno rade tokom čitavog života, ove godine posebno. Ne postoje reči kojima možemo da vam zahvalimo i odužimo se za sve što činite za nas. Hvala vam.

Iva Parađanin

Ona je novinarka, aktivistkinja, borkinja, feministkinja. Ona je i mama koja je svoje roditeljstvo započela u karantinu, porodivši se u vreme pandemije i proglašenja vanrednog stanja. Iva je sa nama delila emocije kako je teško biti mama, i to po prvi put, kada nemaš ničiju pomoć, kada se boriš sa postporođajnom depresijom, kada te je strah od virusa ali i samoće. Ona je takođe pokrenula i pitanje tela i telesnosti, progovorivši o tome kako je teško navići se na novo telo posle porođaja:

Užasno mi je bilo teško (i dalje je) da prihvatim izgled svog tela nakon trudnoće. Kukovi su mi se raširili, koža na stomaku i dalje kao da sam sedmi mesec trudnoće, i pet kilograma više nego što sam ikada imala. Na Instagramu sam non stop skrolovala slike mama koje izgledaju bolje nakon trudnoće nego ikad i osećala se loše. Što ne stižem da vežbam, da se posvetim sebi, da izgledam dobro. Kao da imam ogromno gumeno odelo kojeg ne mogu da se rešim i koje me ometa u svakoj radnji 24/h. Uticalo je na sve moje odluke: sta cu da obučem, da li cu da se vidim sa nekim, da li cu da izadjem iz stana. Šta god da radim na svakih deset sekundi mi je prolazilo kroz glavu da moram da smršam. Ali ne moram. Moram samo da shvatim koliko je moje telo vredno i kroz sta je proslo. I koliko je najbitniji sam osecaj. Danas sam zaplivala i ponovo ga osetila kao nekad, kao da je moje. Jedno telo je čitava planeta.

Hvala Iva, heroino.

Simo Kolundžija

Ovo je jedna lična priča kojoj sam dozvolila na pronađe mesto ovde, i koju želim da podelim sa vama. Simo je ulični prodavac magazina Lice u Lice. Njega sam srela dok sam sedela na kafi u jednom kafiću, pokušavao je da proda poslednji broj magazina i da se skloni sa hladnoće. Svako ko čita Lice u lice, zna da je na naslovnici cover fotografija svih prodavaca i prodavačica. Ja sam ga ljubazno i kroz smeh upitala da mi pokaže gde je njegova slika tu. On mi je pokazao prebirajući kusur da mi vrati; dali smo mu 500 dinara, vratio nam je 300 dinara. Onda je rekao „ja sam ovaj ovde što se ne smeje, nije mi baš do smeha“. Mi smo ćutali, jer nije ni nama ali znamo da on sigurno ima veći razlog. Onda je nastavio: „ne znam šta ću, trudim se da danas prodam što više, da bih sakupio novac za smeštaj inače ću opet spavati na ulici a hladno je.“ Mi smo i dalje ćutali. „Fali mi 300 dinara“. Mi smo mu dali tih 300 dinara sa stola, a ja njegove oči nikada neću zaboraviti. Nadam se da to veče nije spavao na ulici. Hvala ti Simo, ti si zaista heroj a ja čak ni ne znam tvoju životnu priču.

Došla sam u stan, pogledala svoj krov nad glavom i shvatila da je danas nekoga delilo 300 dinara od spavanja na ulici, onih 300 dinara koje sam ja tog dana potrošila na kafu.

Solidarna kuhinja

Mislim da svako od vas zna šta je inicijativa Solidarna kuhinja, a verujem da dosta vas i pomaže ovih divnim humanim ljudima u njihovoj nameri da nahrane glade. I kako sami kažu „solidarnost a ne milostinja“. Grupa građana i građanki su se samoinicijativno okupili i počeli tokom pandemije da kuvaju za gladne, ugrožene i marginalizovane. Vi im možete pomoći tako što ćete donirati namirnice, uplatiti novac na žiro račun ili jednostavno i sami nekome pomoći, jer ako nam je nešto ova godina pokazala, to je da bi trebalo da budemo solidarni. Hvala vam na svemu što činite, što jedan deo ovog grada nije gladan sigurno. Vi ste naši heroji i heroine.

Anika Minić i Minja Matić

Heroji i heroine današnjice su sva deca koja pate od retkih bolesti, za koje su potrebne ogromne sume novca i vrlo često odlazak u neku drugu zemlju kako bi primili potrebnu terapiju. Ista ta deca zavise od humanosti drugih ljudi, usled nedostatka novca. Minja i Anika, obe boluju od retkih bolesti: Anika od progresivne i terminalna neuromuskulatorne bolesti sa kojom se rađa 1 od 10.000 beba – zove se spinalna muskularna atrofija, ili skraćeno SMA, tip 1, a Minja od izuzetno teške neuromišićne bolesti – Spinalna mišićna atrofija, tip 1. Delovalo je da 2020. godine uspevamo da pomognemo jedva sebi, ali uspeli smo da donacijama pomognemo da ove dve devojčice odu na lečenje. Bravo za sve nas. Ipak, najveće bravo je za ove dve male a tako velike heroine koje se bore, ali i dubok naklon za borbu koju vode njihovi roditelji u ovim teškim vremenima, spašavajući sebe ali i život svoje dece.

Nataša Elenkov

Pretpostavljam da vam ovo ime nije toliko poznato, ali evo otkriću vam zašto je Nataša važna. Od početka proglašenja vanrednog stanja, ženske nevladine organizacije upozorile su da može doći do većeg porodičnog nasilja i nasilja prema ženama usled zatvorenosti u četiri zida sa nasilnikom. Započeta je i pomoć i apeli kako da pomognemo žrtvama, jer one često nisu u prilici da to same urade. Nataša je heroina koja je na samoinicijativno po zgradama lepila obaveštenja kako pomoći žrtvama nasilja, gde je pisalo:

Nataša je diplomirana politikološkinja a saopštenje je postavila čim je proglašeno vanredno stanje i uveden policijski čas.

Retro to the rescue

Ne treba nikako zaboraviti ni one heroje i heroine koji pomažu ugroženim životinjama. I to ne samo prošle godine, već stalno, beskompromisno i vrlo često samoinicijativno. Jedna od takvih organizacija je i „Retro to the rescue“ iza koje stoji grupa devojaka koje putem Instagram i Facebook profila svake nedelje prikupljaju novac za različite ugrožene životinje. Prodajući odeću, koju može donirati bilo ko, sav novac od prodaje ide za spašavanje, lečenje, ili plaćanje veterinarskih dugova životinja. Pa, ukoliko imate višak odeće, donirajte organizaciji kako bismo pomogli i životinjama.

Milica Knežević

Ona je jedna od onih devojaka koja javno govori o svojim problemima, o iskustvu osobe sa invaliditetom i načinom na koji je društvo posmatra i tretira. Jedna je od aktivistkinja i borkinja za prava marginalizovanih ljudi, podižući svest o tome da život sa invaliditetom ne mora nužno biti tragedija ili inspiracija, kako vrlo često to navode mediji, već da je to njihov svakodnevni život. Vrlo često možete od nje videti i čuti u kakvim se sve situacijama našla, a koje su neretko diskriminatorne a kao posledica toga je nedovoljno govorenje u javnosti pa samim tim i manjak svesti ljudi kada su u pitanju osobe sa invaliditetom. Milice, ti si naša heroina, jer nam svakodnevno pomažeš da shvatimo sve probleme ali i sve lepote kroz koje prolaze osobe sa invaliditetom. Hvala ti na tome.

Danijela Štajnfeld

Ona je glumica, režiserka i producentkinja. I ona je naša heroina. Već nekoliko godina živi u Americi, a ove godine publici na Balkanu (Sarajevo i Subotica) predstavila je svoj autorski film „Zaceli me“. Ovo je dokumentarni film o posledicama koje trpe žrtve i počinioci seksualnog nasilja, zasnovan na intimnim svedočenjima osoba koje su preživele seksualni napad. Film kombinuje svedočanstva osoba koje su preživele seksualni napad i sekvence iz njihovog kasnijeg života, postavljajući pitanje šta se može smatrati oporavkom. Danijela je i sama bila žrtva seksualnog napada, u Srbiji od strane jednog filmskog moćnika, a sada je kroz film odlučila da pokaže sa kakvim se sve problemima i traumama žrtve nose. Ona je jedna onih žena koje su odlučile da ne ćute, koje nam pomažu i uporno govore da nismo same.

Pavle Gavura, Lazar Ereš, Nemanja Držaić i David Nika

Ovo su oni heroji kojima smo svi bili zahvalni u oktobru, jer su ova četvorica mladića spasila devojčicu iz požara koji se desio na Dorćolu. Radvši na obližnjem gradilištu, čuli su i videli da devojčica traži pomoć, brzo se popeli u zgradu i spasili je. Dok se petnaestogodišnja devojčica borila za život u bolnici, bilo joj je potrebno presađivanje kože, pa su ovi momci i to uradili. I tako smo dobili još jednu herojsku priču u ovim teškim vremenima, kada imamo nadu da uvek ima neko da nas spase i pomogne nam. Pavle, Lazar, Nemanja i David kasnije su dobili i priznanje od grada Beograda za ovo herojsko delo. Hvala vam.

Marija Mihailović

Molekularna biološkinja Marija Mihajlović živi i radi u Milanu u Evropskom institutu za onkologiju. Ona u emisiji „Marka žvaka“ otkrila kakva je situacija u Italiji, koliko je ozbiljna atmosfera, kao i šta mi u Srbiji možemo da očekujemo ali i koje su to preporuke i mere koje bi trebalo da poštujemo. Ova epizoda emisije „Marka Žvaka“ emitovana je u martu, po samom početku uvođenja vanrednog stanja, i to je bila prva i jedina emisija putem koje su građani i građanke mogli da čuju i dobiju tačne informacije, bez dizanja panike i straha. Marija je tokom cele godine nastavila da bude u kontaktu sa novinarima i novinarkama u Srbiji, te nastavila da pomaže svojim izjavama. Ovom prilikom zahvaljujemo i autorima emisije Dušanu Čaviću i Dušanu Šaponji, što su nam zajedno sa Marijom omogućili da saznamo nešto više o pandemiji ali i o epidemiološkim merama.

Marina Blagojević Hugson

U nedelju, 7. juna, preminula je Marina Blagojević Hjuson (1958-2020), sociološkinja, feministkinja, eskpertkinja za rodnu ravnopravnost. Bila je naučna savetnica u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja, direktorka istraživačkog centra za rod i etnicitet u Budimpešti, predavala je na Univerzitetu u Sarajevu i Centralnoevropskom univerzitetu, a od 2014. i kao gostujuća profesorka na univerzitetu u Gracu. Bila je jedna od osnivačica Centra za ženske studije, a zajedno sa Žaranom Papić i Anđelkom Milić inicirala prvi predmet iz Ženskih studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kao i na Fakultetu političkih nauka. Autorka je velikog broja studija, naučnih tekstova, knjiga, zbornika: Rodni barometar u Srbiji, Mapiranje mizoginije, Sutra je bilo juče: prilog društvenoj istoriji žena u drugoj polovini 20. veka u Jugoslaviji, Ka vidljivoj ženskoj istoriji: ženski pokret u Beogradu 90-ih.

Marina će zauvek biti naša heroina zbo svega što je uradila za bolji položaj čitavog društva, njene dobrote i nesebičnog deljenja znanja.

Na kraju, svi ste vi, i svi smo mi heroji i heroine današnjice. Ovo je bio spisak od 20 ljudi, a verujem da svako od vas zna bar još po 20 ljudi iz komšiluka ili javnosti koga bi dodao na ovaj spisak. Za mene su heroji i heroine svi lekari i njihove porodice, svi roditelji i njihova deca, svi nastavnici i nastavnice, sve kasirke, sve čistačice, sve prodavačice i prodavci. Svi mi koji uprkos strahu nastavljamo da živimo. Svi vi koji se borite sa mentalnim problemima, ali nastavljate dalje, znajte da ste najveći heroji jer pomažete sebi. Svi vi koji ste se tokom ove teške godine borili sa raznim drugim bolestima i možda niste dobili adekvatnu podršku jer ste ostali u senci borbe protiv koronavirusa. Na kraju krajeva, svima nama koji pišemo i čitamo ovo.

Želim vam mnogo lepšu i solidarniju 2021. godinu.

Naslovna fotografija: Teodora Denčić

Za tekst pomogli: Jovan Kalem, Teodora Denčić, Jelena Jaćimović, Marija Radojčić.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još