U najnovijoj epizodi podcasta „U susret Evroviziji” ugostili smo mladog autora koji je već skrenuo veliku pozornost publike i medija, kako svojom muzikom, tako i vizuelnim identitetom. Koliko bi mu titula „androginog pevača” bila od pomoći na Evroviziji i kakav spektakl planira za ovogodišnju „Pesmu za Evroviziju” priča nam FILARRI!
Ove godine se mnogo govori o tome šta je etno pop, šta je mejnstrim, šta je alternativa… Gde ti sebe vidiš?
To sad dosta varira, šta je mejnstrim, šta nije… Turbofolk je totalno nestao, stigli su novi stilovi i žanrovi i nova neka nova mešavina, što me jako raduje. Što se mene tiče, ja se dobro snalazim u dosta različitih žanrova i još uvek se tražim. Volim da eksperimentišem, što se može videti po mojoj prvoj pesmi „Drama“, pa sam posle krenuo u komercijalnijem smeru, ali se sad vraćam tome. Ne bežim ni od jednog žanra, trudim se da osetim pesmu i muziku i pružim publici ono što je meni u tom trenutku života blisko.
Koliko je to Konstraktin uticaj? Nekako nas je zbunila u kom smeru da idemo?
Imala je baš veliki uticaj, što se baš vidi po svim pesmama koje su prijavljene ove godine. Ima dosta mladih ljudi, dosta alternativnih izvođača i to je baš lepo videti.
U startu si rekao turbofolk je u potpunosti nestao. Mi smo u jednom trenutku svedočili tome da je pop skroz nestao iz mejnstrima, da li je sad dolazi do nove smene generacija gde turbofolk nestaje i da se pop vraća, nakon što je dugo bio odsutan i skrajnut ali opet genz milica, tea itd – Da li dolazi do nove smene stilova?
Krenuću od turbofolka, mislim da jednostavno živimo na takvom podneblju gde ljudi to vole i čini mi se da im je to urođeno. Svi vole kad čuju, pa i u evrovizijskim kompozicijama, taj etno momenat i to nikad neće nestati sa muzičke scene. Širok je spektar i žanrova i publike koja to sluša. Ali definitivno dolazimo do scene jer smo u jednom trenutku imali dva ili tri aktuelna pop izvođača, ali sad kao da dolazi novi talas izvođača koji su spremni da oforme neku novu pop scenu, ali skroz drugačiju od one ranije, još moderniju, pa i eksperimentalniju.
Ti si deo nove generacije, kako si ti prešao iz nečega što je digitalna social network platforma u muzičke vode i šta te je vuklo da uplivaš u novu pop scenu?
Ljudi su me zapazili na TikToku jer sam tu dobio najveću pažnju, ali moji muzički počeci kreću dosta ranije. TikTok je bio nešto usputno što se desilo i ispalo je dobro, ali sada se ježim od toga kada mi kažu da sam TikToker/Influenser i pevač i uvek ispravljam ljude – ljudi ja sam pevač, u muzici sam celog života, pišem i tekstove i muziku, obrazovan sam muzički, studiram Dizajn zvuka i muzičku produkciju. Sve to objedinjujem iz velikih naleta inspiracije i želje da pišem muziku za sebe. Imam dosta pesama u fioci koje još nisu mejnstrim i komercijalne, pa ih čuvam još malo za neki trenutak kada mi popularnost dovoljno poraste da mogu da ih toj nekoj mojoj formiranoj fan bazi predstavim. Nekad mi bude žao što ne živim u Americi i Engleskoj da mogu da izbacim pet-šest pesama i da to super prođe. Ja se, dakle, muzikom bavim oduvek, a taj TikTok se desio usput i svakako mi znači jer danas i kao pevač morate biti influenser jer je posledica bavljenja ovim poslom da ste osoba od uticaja.
Tebi to može biti velika prednost jer se Evrovizija probija i na TikTok i sistemski radi na tome da se digitalizuju na druge društvene platforme. Šta misliš, kao ekspert u toj oblasti, kako TikTok može da promeni Evroviziju?
Kao što vidimo iz prethodnih godina, uglavnom su i pobednici i ostali takmičari ostajali u Evropi posle takmičenja i retko se desilo da neko eksplodira i stigne do Holivuda, kao Maneskin ili „Arcade“ koju je TikTok lansirao u ceo svet. Ta simbioza može da odvede izvođače do Holivuda, čemu svi mi mladi izvođači stremimo.
Videli smo dosta primera kako TikTok pravi zvezde, pa je i Britanija konačno imala dobar plasman zbog toga, a imamo primer i prošlogodišnje učesnice koja i nije nešto bila zapažena – pa je na TikToku njena pesma eksplodirala. E sad, kao neko ko je klasična bumerčina i nema TikTok – kako ga ti koristiš za promociju svoje muzike?
I pre nego što sam počeo da se bavim muzikom imao sam plan da se ne ograničim da se celog života samo bavim muzikom i pravim koncerte. To je prvobitna želja, ali se najviše ugledam na recimo Rijanu koja je napravila imperiju sa svojim brendom i postala nezavisna i ne mora da juri trendove i da izbacuje stalno muziku, već ima slobodu da radi ono što oseća, kako i kada hoće. TikTok nije došao planski, ali se odvija tako da je content beauty, skin care, nekad i neke škakljive teme… cilj je da sebe brendiram i to je najbolje što možete da uradite od svoje karijere.
Zapravo, ideja je brendirati se i nekako dati mogućnost ljudima da te zapravo upoznaju kakav jesi, a ne kako recimo klasični mediji mogu da predstave?
Moj sadržaj nije muzičkog karaktera, ima nekad covera, ispromovišem pesme… ali više je ideja bila da me ljudi upoznaju kao ličnost i da to ne bude puko pevanje i snimanje obrada… eto, nesvesno sam želeo da postanem influenser, to sad shvatam kad to kažem na glas. Hteo sam da me kroz taj sadržaj ljudi bliže upoznaju, jer kad ljudi zavole autora kao ličnost lakše ide i sa muzikom i imate veću slobodu da im plasirate nešto što i nije aktuelno, ali zbog celog upoznavanja vas oni to mogu da shvate i da vam bude bliže.
Pre nego što nastavimo, najaktuelnije pitanje, a pomenuo si je – kako komentarišeš Rijanu na Superbolu?
Već sam komentarisao to šaljivo na Tviteru, gde se digla hajka i ljudi nisu shvatili… Vidno je i činjenično da se ona više ne cima toliko za svoju muzičku karijeru, pa sam bio u fazonu „Rijana fejkovala trudnoću da ne bi morala da se iscima za Superbol“, bukvalno sam doručkovao i smejao se sam sa sobom… ali su ljudi na to loše reagovali i počeli da me napadaju. Ali žena je trudna i svaka čast i samo što se onako visoko popela, a kamoli kretala, tako da je stvarno bio odličan nastup.
Kada govorimo o nastupima, ti si prvi ozbiljniji nastup imao ove godine na dodeli MAC nagrada. Koliko će ti ovo iskustvo značiti na ovogodišnjem festivalu i ima li nervoze sada kada je mnogo ozbiljnija forma festivala?
U početku sam se baš plašio tog nastupa, jer je bio prvi nastup i već Arena i plešem i imao sam tremu. Ali svi su na MAC-u pevali na plejbek, kao i ja, pa ne mogu da govorim kako mi je bilo preteško jer sam morao da pevam i igram, kad je zapravo bio samo performans. Ali ljudi misle da sam tu probio led i da mi neće biti problem PZE, ali druga stvar je kad morate i da igrate i pevate. Jesam osetio veliku scenu, što će mi olakšati, ali nisam probio još led jer je jako teško i pevati i igrati, posebno kad sebi zacrtate jako tešku koreografiju i hoćete da pratite plesače sve vreme. Sam sebi sam vrlo napakostio ovim nastupom, ali izguraću.
Koliko si ovaj put sebi napakostio? Šta smeš da nam otkriješ, kako će izgledati nastup na festivalu sada kada imaš više vremena da ga spremiš, ne jedan dan kao za MAC?
Biće plesači, scenografija, super produkcija i led ekrani… Za MAC jeste bio jedan dan, gde smo jedva imali vremena za probu, a mi jesmo imali spremnu koreografiju za spot, ali je to samo predrefren i refren, a ovde se vodi računa o celoj koreografiji, izlasku na scenu… a za PZE će biti još bolja i zahtevnija koreografija, pevaću uživo, što zahteva dodatne pripreme i trud. Imali smo već prvu probu i kako do tada nisam tako celokupan nastup izveo, deluje mi da će biti super i zadovoljan sam što se tiče prve probe.
E sad, Evrovizija traži mnogo više od muzike, traži se vizuelno, scenski, plesno… ali traži se i identitetska pozicija. Uz tvoje ime često stoji to „prvi srpski androgini pevač“. Da li se vidiš i identifikuješ tako?
Pa kako to da vidim i komentarišem, kad nisam imao kontrolu nad tim šta će se plasirati u medijima i pisati? Ja imam taj scenski, pevački, a i žanrovski izražaj, što se tiče muzike, kao i izgleda – jednostavno je to kako se ja osećam iznutra i trudim se da se ne pretvaram i ne stavljam u neke kalupe. A opet, ne volim ni da sebe ograničavam i da se etiketiram. Takav sam, ekscentričan po prirodi, iako pokušavam da to malo smirim, kako bih polako uveo publiku u taj čitav moj svet koji nije baš svakodnevan za naše ljude i zemlju. Meni je kompliment kad vidim natpis „androgini pevač“ jer označava nešto što nije ograničavajuće, što ima široke mogućnosti i poglede, visoke ciljeve… što ja i imam.
Taj svet o kojem govoriš nije toliko prihvaćen kod nas, jer još uvek živimo u vrlo konzervativnom svetu, čak i kad je šou biznis u pitanju. Ali na Evroviziji jeste i ona jeste siguran prostor da se ne bude u bilo kakvim kutijama i kategorijama. Sa jedne strane to jeste tvoja prednost, ali šta te još izdvaja u odnosu na druge izvođače, što može da bude taj čuveni faktor X za Evroviziju? Ko ti je konkurencija?
Ispratio sam sve pesme i sve mi je super, ali iako sam takmičarski nastrojen i uvek volim da pobedim, nekako mi je ovog puta taj momenat dosta slabiji i više se radujem tome da što bolje predstavim sebe jer je ovo velika prilika. Ne gledam druge izvođače kao konkurenciju, super se družimo i na probama i na gostovanjima, više gledam da izađem iz ovog takmičenja bogatiji za više prijatelja i možda saradnika, što da ne. Ako budem zadovoljio neki svoj kriterijum nastupa, biću srećan i imaću osećaj da sam pobedio.
Vrlo diplomatski odgovor, ali šta tebe izdvaja?
Ja sam dosta subjektivan u sagledavanju sebe, iako to nikad ne izgovaram o tome šta pružam i na čemu radim. Prepustio bih publici da o tome oceni. Da ne zvučim previše prepotentno, ali mislim da niko neće imati ovakav performans i da će istovremeno tako dobro igrati i pevati kao što ću ja. Mislim da me to izdvaja.
Kome bi ti dao 12 poena?
Definitivno, s ozbirom na to da znam kako će sve izgledati, ja bih dao 12 poena Angellini. Baš se potrudila i produkcijski i što se tiče scenskog pokreta i svega i sve će biti jako dobro.
CEO PODCAST SLUŠAJTE NA ZOOMER.RS I SVIM STREAMING PLATFORMAMA
