Program obrazovanja: volontiranje koje menja pogled na svet

Petog decembra širom sveta obeležava se Svetski dan volontera, kao podsećanje na dan kada je 1970. godine stvoren Program Ujedinjenih nacija za volontere. Vrlo često ćete čuti kako je volonterski rad besplatan zato što je „neprocenjiv“ i mnogo drugih floskula koje podstiču za volonterski angažman, koji zaista treba da se neguje kao vrednost – onda kada je to u društvenom interesu i kada stvara osećaj odgovornosti za zajednicu, humanost, solidarnost i podršku onima kojima je pomoć potrebna.

Nažalost, sve češće se „volonterski rad“ i „stručna praksa“ koriste kao sinonimi za „neplaćeni rad“ kroz različite programe u kojima se od volontera očekuje da obavljaju posao za koji neko drugi prima platu. I mnogo više od toga. Neću upotrebiti reč „izrabljivanje“ – ali izrabljivanje. Zato kada birate gde ćete volontirati razmislite o dve važne stvari – ko ima korist od vašeg rada i da li je neko plaćen za ono što vi radite besplatno.

Kao redakcija koja funkcioniše na potpuno volonterskoj bazi – Zoomer će uvek pozivati na volontiranje i podršku zajednici, a danas vam predstavljamo i jedan program u kome volonteri zaista jesu važna karika u lancu bez koga veliki broj mališana iz najosetljivijih društvenih grupa ne bi mogao da ostvari svoje osnovno pravo – pravo na školovanje.

Jedno klasično jutro u Programu obrazovanja Centra za integraciju mladih

U pitanju je Program obrazovanja koji realizuje Centar za integraciju mladih. Ovaj se program trudi da nadomesti ono u čemu je država omanula – da deci koja žive u substandardnim naseljima (lepa reč za „neformalna naselja“, što je pa lepa reč za „nehigijenska naselja“ i možemo tako u nedogled…) i koja nemaju elementarne uslove za život i školovanje – omogući da ipak budu redovna u školi.

Da biste stekli jasniju sliku – u pitanju su deca koja se svakog dana za školu bude u naseljima koja nemaju elementarnu infrastrukturu. Koja se spremaju za školu u naseljima koja često nemaju struju i vodu. Kojoj nedostaje zimska odeća i obuća, koja nemaju školski pribor i koja su članovi višedetetnih porodica koje preživljavaju od života i rada na ulici. U porodicama u kojima deca nisu uključena u život i rad na ulici, stariji članovi jesu, te nisu u mogućnosti da decu redovno vode do vrtića i nazad, a posebno nemaju mogućnosti, a često ni znanja jer ni sami nisu pohađali školu, a jednom broju njih ni srpski jezik nije maternji – da sa njima rade domaće zadatke, čitaju lektiru i pomažu oko matematike, kao što su sa nama radili naši roditelji. U to da jedan broj ove dece i porodica nema dokumenta i zdravstvene knjižice – neću ovaj put ni ulaziti. To je jedna potpuno nova priča koju ćemo drugom prilikom detaljno ispričati.

Ova deca bi bila ostavljena izvan sistema, da nije ovih mladih ljudi koji svakodnevno, po svim vremenskim okolnostima – dolaze u naselja, prate decu u školu i nazad i sa njima rade domaće zadatke i pomažu im u učenju.

Elem, iako sistem načelno prepoznaje to da deci koja žive na određenoj udaljenosti od škole treba da bude obezbeđen prevoz, kao i da moraju da postoje asistenti u vrtićima i školama u ovim slučajevima – u praksi je to mrtvo slovo na papiru. Ova deca bi bila ostavljena izvan sistema, da nije ovih mladih ljudi koji svakodnevno, po svim vremenskim okolnostima – dolaze u naselja, prate decu u školu i nazad i sa njima rade domaće zadatke i pomažu im u učenju.

Upravo ta velika društvena nepravda je i glavni okidač i pokretač njihove motivacije da učine koliko god mogu da nešto promene.

Ko kaže da ne deca ne vole školu? 🙂

„Volim decu i mnogo mi je krivo što sva deca nemaju iste šanse u životu. Država i društvo se ni malo na trude da pomognu najugroženijima, volontiram da makar malo doprinesem da se deca iz tih naselja osećaju kao i sva druga deca„, kaže za Zoomer Sonja Bila, volonterka ovog programa. Njena koleginica iz volonterskog programa, Tijana Topalović, ima isti pogled na svoj angažman.

„Volontiram jer želim da pomognem deci koja nemaju iste prilike i uslove za školovanje kao ostali, jer mislim da je jako značajno za dalji napredak u životu. Takođe, volontiranje mi je pružilo priliku da upoznam mnoge nesebične ljude koji su uvek dobrog duha i spremni da pomognu„, kaže za Zoomer Tijana.

Za njih dve, kao i sve ostale volontere i volonterke, osnovna vodilja je krilatica „Podrška je važna“. Zato što, zaista, i jeste.

„Jako je važno decu podržati u obrazovanju i u tom delikatnom periodu razvoja kako bi se što bolje snašli u ovom surovom svetu„, kaže Aleksandra, takođe volonterka ovog programa i dodaje da je ovo iskustvo njoj promenilo pogled na život. „Osećam da sam postala mnogo skromnija i shvatila sam koliko u sebi imam ljubavi da pružim. Predivna je energija koja se razmenjuje sa decom i apsolutno je aktivnost koja mi obelezi i obasja dan„, priča ova motivisana devojka i time otvara jednu važnu dimenziju volontiranja – da li je ona zaista potpuno nesebična?

Iako razlozi ulaska u volontiranje svakako to jesu i kod ovih mladih ljudi se vidi istinska želja da pruže deci podršku i ljubav – u pitanju je odnos koji je dvosmeran. Iako za svoj angažman nisu plaćeni u novcu, dobijaju mnogo više od toga – nesebičnu ljubav dece sa kojom rade, pozitivnu energiju i osećaj da su nekome zaista direktno pomogli i olakšali im bar malo surove uslove u kojima žive. Dugoročno, možda, i promenili život jer obrazovanje jeste jedan od načina da se izađe iz začaranog kruga siromaštva. Ukoliko postoji prava podrška.

Volontiranje u ovakvim programima zaista ispunjava i koliko god volontirali zbog drugih – volontiramo i zbog sebe. I od toga ne treba bežati. Volontiramo zbog onoga kako se osećamo kada vidimo da smo nekome pomogli, zbog onoga koliko nam to ispuni i promeni dan. Volontiramo i zbog sebe. I treba da volontiramo i zbog sebe. Jer pomaganje drugima oplemenjuje i to je vrednost koju ne smemo da izgubimo.

Verovatno ovo najbolje oslikava rečenica koju nam je rekao volonter Uroš Obradović:

„CIM nudi unikatno, samoispunjujuće iskustvo. Dečiji osmeh, nestašluk, kao i njihovi biseri mi ulepšaju svaku nedelju„, oslikava u najboljem smislu Uroš.

Foto: Program obrazovanja

Ako ste stigli do kraja ovog teksta, a nadamo se da jeste – važno je da vam kažemo da i vi možete biti deo ovog Sonjinog, Tijaninog, Aleksandrinog i Uroševog iskustva. Program obrazovanja Centra za integraciju mladih upravo sada ima otvoren konkurs na koji se možete prijaviti kroz par klikova i postati deo ove magične priče.

LINK ZA PRIJAVU

Bilo da vam više prija da idete na teren i upoznate naselja, decu i porodice i da pratite decu do škole ili ih vodite u radionice ili ZOO vrt – ili se više pronalazite u tome da organizujete radionice za decu i pomažete im u učenju u školi ili vikendom – Program obrazovanja ima opciju za vas. Prethodno znanje i iskustvo nije neophodno jer ćete sve naučiti od drugih volontera i stručnih saradnika. Važno je samo da imate želju da svoje vreme poklonite deci koja će to najlepše da cene.

Preporučila bih svima da nam se pridruže i promene svoj život zauvek!„, poručuje za kraj Aleksandra.

Ako meni ne verujte – poslušajte Aleksandru! 🙂

Fotografije u tekstu i naslovna fotografija: Program obrazovanja

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još