Poslednji pozdrav Bogu fudbala

Dugo se nije desilo da je internet u ovoj meri u žalosti. Mi se od Dijega Maradone opraštamo ovom genijalnom ilustracijom Marije Marković, koja je inače poznata po svojoj ljubavi prema fudbalu i ilustracijama koje radi za igrače i sportske klubove.

Marija je za ZOOMER rekla: „Prva asocijacija na fudbal i jedna od najvećih inspiracija mi je Maradona i najveći broj urađenih i naručenih radova su bili upravo oni na kojima je on. Ne postoji nešto novo i drugačije što bi o njemu moglo da se kaže a da to već nije rečeno nebrojeno puta i da ga rečima dovoljno izdignem iznad svih ostalih ali meni je Maradona fudbal i nosi sa sobom sve ono što fudbal predstavlja. Zauvek najkreativniji i drugačiji, omiljena desetka i prvo što mi padne na pamet kad se spomenu Napoli, Boka i Argentina. I koliko god izlizano zvučalo, Maradona jeste bog fudbala.“

Na dirljiv način u vidu pisma, od Maradone se oprostio i novinar naše sporstke redakcije, Marko Savić:

Dragi Diego,
Ova smrt je nešto najbliže onome što bi čovek mogao da ti zameri.
Ti si jedna od onih legendi koji su to postali za života, i više nije ni važno kolika ćeš sad tek biti. Bio si niko, pa si bio čudo i junak, bio si siromašan, pa bogat, bio si narkoman, pa čist, bio si sin i muž, otac, pa deda. Svi su ti se divili i pričali koliki si fenomen, jer su u tebi videli poneku osobinu koju prepoznaju kod sebe, ili još češće, žele da imaju. Bio si buntovnik, varalica, mangup, junak, bog. To se ne uči, ni ne postaje.


Videlo se to odmah. Znaš da igrač ide u legendu kada vidiš da ne igra fudbal nego se igra
fudbala. Igrao si se kroz ceo život. Lopte, života i životom. La vida es una tombola.
Igrao si za publiku, ali se nisi prilagođavao. Bio si jednostavno onaj zbog koga se ide na
stadion. Bio si jedna od onih osoba kojoj se svi obraduju kada je vide. Dobro, osim možda
Engleza, ali to je zato što si bio stvoren za velika dela. Kada je najpotrebnije, kada svi očekuju, kada je pritisak najveći, kada ceo svet gleda u tebe i čeka tvoj sledeći dribling, a ti kao da i dalje trčiš po blatu Ville Fiorito, a ne na punom stadionu.


Da, mislim na ono protiv Engleske. Meksiko 86’, četvrtfinale, ogroman pritisak, tenzija, prvi
susret posle folklandskog rata, posle samo četiri godine, osećaj nepravde i gorčine. A ti
napaljen i rešen. Kao da je poslednje, sad ili nikad. Ona božja ruka, mangupski potez, pa trzaj i glavom da se zamaskira, praviš se lud, ideš da slaviš gol, prošlo je, igramo, ’ajmo dalje. Drugi gol te je učinio besmrtnim. Da ga nije bilo, možda ona ruka ne bi ni bila dovoljna. Ali desio se. Kažu ljudi najbolji u istoriji, najbitniji-najlepši. Ona majstorija, onaj trk, ona lomljava, lucidnost, bezobrazluk da driblaš i golmana, slanje Engleza kući i osećaj da je pravda pobedila uz pomoć božje ruke. Varalica i šmeker u isto vreme.

Gde god da si igrao, došao si i otišao kao heroj. U Napoliju pogotovo. Priča iz bajke, stvaranje istorije. Doček od 80.000 ljudi, za dve godine osvojio si prvu titulu u istoriji kluba. Napravio si onoliko dugo iščekivano čudo, onolika euforija i sreća da je na Napuljskom groblju osvanuo grafit ’’Mrtvi, ne znate šta ste propustili’’. Posle i Kup UEFA, a zatim i drugi skudeto. Obožavali su te, do granica neprijatnog i nerezonskog. Umeo si i sa mafijom i sa sirotinjom. Sa svima. Bilo je jednostavno, svi su te tamo voleli. Uvek si mogao da prodaš foru, vic. Kao onda sa Barselonom, i onaj gol na Marakani, kada si lobovao ogromnog Diku Stojanovića pa su ti aplaudirali svi navijači Zvezde. Bio si najbolji fudbaler svog doba, a činilo se da bi bio najbolji u svemu sa takvim pristupom. Da si bio lopov obrlatio bi čoveka dok trepne. Da si bio taksista u Njujorku bio bi najbolji taksista. Da si bio vojskovođa nikada ne bi bilo rata.

Delovalo je da si i po najlepšim terenima, kao već formiran fudbaler, i kao dete, po sirotinjskom blatu Argentine, igrao sa istim žarom, prgavo, žustro, srcem. Delovalo je da nisi mogao da ne odoliš da uradiš sve ovo za života. Bio si i biser i svinja. Nisi imao ništa, pa si imao sve u jednom trenutku, a tada je logično da se troši i deli, proba i iskusi, pa onda i pretera. Da si bio umeren i racionalan, ni Englezi, ni Napoli, ni kokain, ni suspenzije i kontraverze, ništa od svega toga se ne bi desilo. Takvi igrači su oni kojima je najveći uspeh u karijeri bio to što su ti odbranili penal ili oduzeli loptu.


Voleli su te svi koji vole fudbal, sva deca i sva sirotinja sveta. Jedno je sigurno. Mogao si da kažeš da si živeo, jako, više različitih života koji su stali u jedan. I ne zameram ti. Umro si od srca, a ko od srca umre, taj ga je i imao, dragi moj Diego.

Zoomer
Zoomerhttp://www.zoomer.rs
ZOOMER. Priča nove generacije.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još