Dizajnerka Gala Borović za ZOOMER: neophodno je pretrpeti period bez zarade radi uspeha

Sigurno su vam poznate kreacije sa naslovne fotografije? Nakon njenog nastupa na londonskoj nedelji mode o Gali su pisali mnogi mediji. Sad kada se slegla prašina, seli smo s njom i pitali je šta su njeni dalji planovi i koliko se razlikuju modna scena u Srbiji i Holandiji. 

Gala Borović je završila osnovne i master studije na Fakultetu primenjenih umetnosti kod profesorke Dode Komad. Posle toga je nastavila svoje usavršavanje na dvogodišnjim master studijama u Holandiji na ArtEZ Institute of the arts.

U aprilu 2019. pobedila na Fashion Scout SEE konkursu. Kao pobednica konkursa ona je svoje modele predstavila na London Fashion Week-u septembra 2019. i time postala jedna od najzapaženijih mladih umetnica domaće scene.

Opiši sebe u četiri reči?

Haotični paničar parti manijak.

Kako ti više voliš da te zovu kreator ili dizajner?

Ne smeta mi ni jedno ni drugo. Kada smo razvijali ideju za projekat Rem Hub, o kome ćemo više pričati u sledećem tekstu, koristili smo reč kreator jer se dizajner više odnosi na modni dizajn, dizajn enterijera….. a za kreatore smatram sve stvaraoce od slikara do ilustratora, kaligrafa, glumaca, muzičara, mislilaca itd. 

Kroz sve tvoje kolekcije je stavljen akcenat na dizajn, odnosno na printove. Da li više voliš da se izražavaš kroz materijal ili siluete?

Znaš kako, ne znam, sve . Sve što sam do sada stvarala polazilo je iz neke jako lične priče ili iskustva. Kolekcija “The Base“ koju sam radila za master u Holandiji je bila inspirisana ateljeom u Beogradu pod imenom Bejz. Taj prostor je služio kao danoćno utočište. Za istraživanje sam koristila fotografije ateljea u kome su se tokom godina gomilale razne slike i skulpture posetilaca. U Bejzu se napravio mali muzej slučajno stvorenih objekata. Ovi vizuali su mi služili kao glavna naracija u kolekciji i inspiracija za rad na printu i tekstilu.


Često imaš intezivan kolorit na svojim modelima, da li si primetila kako boje iz tvojih kolekcija utiču na ljude?

Mislim da se ljudima sviđa ono što radim, ali se plašim da samo odredjeni broj njih želi to i da ponese. Primećujem oprečne reakcije, odziv je prisutan na fotografijama gde se promovišu jednostavniji komadi ili stvari sa ultra upadljivim printom. Sigurna sam da jak kolorit može da privlači i odbija u isto vreme, zavisi od osobe.

Zanima me razlika između modne scene ovde i u Holandiji?

Ja mislim da nema mnogo razlike. Ljudi su tamo minimalisti, ja nisam pronašla svoje mesto na njihovoj modnoj sceni. Oni su dosta jaki u arhitekturi, enterijeru, što se tiče mode imaju par ekonomski jakih brendova,  ostalo su male kompanije koje se bore za svoje mesto u industriji. Tokom studija sam mnogo naučila, najviše od ljudi sa klase koji su mi i dan danas vrhunski prijatelji. Holandija nije bila idealan izbor ali sam imala odličnu priliku za usavršavanje, upoznavanje sa novim načinom rada. 

Koji su najveći izazovi u kojima se susrećeš u tvojoj struci?

Kako da shvatim šta publika želi, a da ostanem dosledna sebi i estetici koju sam gradila godinama. Nije ni poenta da imaš brend koji će se dopadati ljudima samo onako fiktivno, a neće imati hrabrosti ili želje da ga nose. Tako da mislim da je za mene najveći izazov traženje balansa između sebe i onoga za čime ljudi žude.

Koji su umetnici koji te inspirišu?

Pre sam strašno volela Klimta, svi smo ga obožavali. Nisam se često inspirisala umetnicima ali mogu da izdvojim surealiste kao večnu inspiraciju, i dan danas umirem za Dalijem. Radila sam jednu mini eksperimentalnu kolekciju na masteru u Holandiji gde sam izabrala Max Ernsta i njegove surealističke slike kao inspiraciju za siluete odeće koju ću stvarati. Napravila sam kroj kožnih pantalona čiji su šavovi imitirali dinamiku slike. Printovi su takođe bili inspirisani Max Ernstom i njegovim radom, generalno sve ostalo što radim je inspirisano mojim tripoznim realnim svetom.

Na tvom Instagram profilu videla sam da si napravila korset koji je inspirisan protestima u Beogradu ove godine. Takođe u Holandiji si stvorila korset sa Trampovim likom. Koliko politika i svetsko stanje utiče na tvoj rad?

Sve je spontano i nastaje iz nekog mog impulsa. Korset Tramp je slučajno nastao. Tokom pisanja master teze sam se bavila temom performansa identiteta. Moje neko zanimljivo istraživanje koje sam primenila na sebi i svom okruženju se konkretno odnosilo na interne misli tokom izlaska, način na koji se  menja svest i karakter kroz noć. Ja sam sasvim slučajno našla u nekoj prodavnici  masku sa Trampovim likom i napravila korset od njega. Tramp je bio toliko jeziv onako kada ga obučeš, pri pokretu tela sav se iskrivi i izobliči. Taj korset uopšte nije imao nikakvu političku konotaciju,  nema dublje priče iza Trampa.

A što se tiče korseta sa protesta… Bila sam jako besna, išla sam jedno 4,5 dana na protest i ono što sam tamo videla… Bila sam zgrožena. Tako da se taj komad rodio iz spontanog bunta i revolta. Reciklirani privesci koji ukrašavaju korset simbolišu odbrambeno oružje za nemoćne glave. Trudim se da u svemu što radim sakrijem male znakove pored puta.

Da li si zadovoljna prilikama koje se pružaju dizajnerima i umetnicima u Srbiji?

Mislim da ovde može svašta da se uradi. Sigurna sam da su mi trenutno poslovne  mogućnosti ovde više naklonjene jer imam formiranu logistiku, znam sa kojim ljudima sarađujem. Sa te strane sam zadovoljna, a što se tiče same prodaje, mesta i načina na koji bi kreatori mogli da se promovišu, te opcije bi mogle da se prošire. Posle revije u Londonu, koja je bila odlična odskočna daska, dobila sam dosta ponuda za prodaju i izlaganje u Parizu, Tokiju, Berlinu ali nažalost nisam u tom momentu imala novac za tako nešto. To je mnogo skupo za naš džep, puno vremena je potrebno da se investirani novac vrati u firmu, neophodno je trpeti par godina opstanka bez konkretne zarade. Cilj je da se globalno proširi ime brenda, da se ljudi naviknu da postojiš pa tek onda vraćaš svoj novac. Ne odbacujem ništa od prethodno navedenih stvari, čak im se i radujem ali idem korak po korak.

Inspirisane svim ovim “nedostacima“, pogotovo onih koji se tiču uniformisanosti načina prezentacije, moj veliki prijatelj i umetnik Irena Mirković i ja smo krenule da radimo na projektu pod imenom Rem Hub. (O tome više u sledećem tekstu, ostanite uz Zoomer.rs)

Pozitivne i negativne strane studiranja u Holandiji?

Pozitivno je zato što sve moraš sam da radiš niko te ne pita da li možeš ili ne možeš. Sve je snalaženje i isključivo na sopstvenu odgovornost, mnogo je bitno da ti je klasa dobra. Ja sam imala sreću, imala sam tri najjača lika sa kojima se i dan danas družim. Tako da su poznanstva, radna navika i samostalnost pozitivna strana. Negativna strana je što postoji konstantna anksioznost oko vremena, i posebno ne volim što se u zapadnim školama, koliko god da su dobre, potencira važnost prisutnosti stresa, jer ako nije stresno onda nije prava stvar. To mi je baš hard core jer ne treba apsolutno niko da pršnjava zbog haljina, pantalona i kaputa. Tamo se na ovakve stvari gleda kao na normalne, studenti  na osnovnim i master studijama imaju ozbiljne probleme sa anksioznim napadima pa ni ja nisam bila izuzetak.

Ovaj intervju urađen je u saradnji sa @issaartstudio

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još