Violinčelista Nemanja Stanković: sloboda je kada pustiš strahove

U decembru prošle godine, mladi violinčelista izdaje album „Tragovi“ koji predstavlja osveženje na muzičkoj sceni Srbije, za naše uši, pa i dušu. Simboličan naziv Tragovi i saradnja sa raznim kompozirorima i kompozitorkama, čine ovaj album autentičnim. Bili ljubitelji i ljubiteljke violončela ili ne, nemoguće je da do sdaa niste čuli za Nemanju i neku njegovu melodiju.

Stanković je i predavač na Fakultetu muzičkih umetnosti, na predmetu Kamerne muzike.

Pored ovih osnovih stvari koje znate o Nemanji, ili makar možete istražiti, Zoomer donosi i jednu ekskluzivnu vest a tiče se – slobode.

  • Hajde za početak jedno zoomer-filozofsko pitanje: šta je za tebe sloboda?

Kada imaš petlju da živiš. Sloboda je kada možeš da radiš ono što voliš. Kada možeš da provodiš vreme sa ljudima uz koje se osećaš dobro. Kada pustiš strahove. Kada pratiš intuiciju. Mislim da je najveća sloboda kada je čovek sposoban da od onoga što ima stvori sebi sve. Najslobodniji u životu sam se osećao onda kada sam neke važne stvari, pozicije i ljude puštao od sebe onda kada je za to došlo vreme. To jesu najteži potezi, ali i najviše oslobađaju.

  • Znaš zašto te ovo pitam. Bićeš deo postavke Reflektor teatra, u radu nove sezone koja nosi naziv „Opet sloboda“. Šta je tvoja ulogu tu, i koliko ti je važno da kroz svoju muziku pomeraš granice slobode?

O da. Šta je moja uloga tu, najbolje će znati Vojkan Arsić koji me je i pozvao da se pridružim ekipi Reflektor teatra, koji pratim već neko vreme. Jako mi se dopada njihov pristup temama koje kroz svoje predstave obrađuju, vrlo su inovativni, sveži su, mladi su, entuzijastični, vrlo kreativni, apsolutno šarmantni, tako da nisam ni sekund razmišljao da li da pristanem da se uključim u ovu, za mene novu, avanturu. Učestvovaću u stvaranju muzike koja će pratiti „slobodu“, uz Irenu Popović, na moje veliko zadovoljstvo. Uživam u rušenju ustaljenih normi koje muziku uporno pokušavaju da ukalupe u razne forme, tako da verujem da ćemo svi uživati u kreiranju naše „slobode“.

  • Kada smo kod ovih filozofskih pojmova, ali zapravo vrlo jednostavnih, nedavno si izdao i svoj album „Tragovi“. Pa, šta su tragovi?

Tragovi su muzički testament našeg vremena, zabeležen kroz rukopis osmoro srpskih kompozitora koje ja veoma cenim i koji su, na moj zahtev, pisali za violončelo i dozvolili mi da njihovim kompozicijama udahnem život, što je velika čast. Album je izdat u decembru prošle godine i dobijam veoma pozitivne reakcije i komentare; kompozicije se razlikuju jedna od druge, ali zajedno čine jednu neobičnu muzičku priču, koja publici nudi nešto novo, neki primamljiv zvuk za koji nisu ni slutili da će ih toliko privući.

  • Reci nam nešto malo više o radu na ovom albumu.

Srbija ima veliki broj kompozitora umetničke muzike koji zavređuju mnogo veću pažnju od one koja im je inače posvećena. Zbog čega je to tako, mogao sam eventualno da nagađam, ali sam ipak izabrao nešto netipično, a to je – da učinim ono što je bilo u mojoj moći, dakle, da se potrudim da zajedno sa kompozitorima krenem u akciju stvaranja nove literature za violončelo. Malo se sada i čudim sebi na smelosti da okupim jednu takvu ekipu kompozitora, ali imao sam dobar osećaj, a oni su svi pokazali neverovatnu kreativnost i entuzijazam sa njihove strane što je meni bio glavni pokretač da svoju ideju o albumu zaista realizujem.

  • Znam da ćeš mi reći da su ti sve kompozicije omiljene, „kao da su ti deca“ ali šta misliš, koja se posebno izdvaja za zvuk violončela?

Zaista ne mogu da zamislim album bez ijedne kompozicije koja je na popisu numera. Svaka je izazovna na svoj način, tako da radije volim da publika meni izdvaja svoje favorite, a to me uvek zabavlja, jer nikad nije ista kompozicija u pitanju. Pored kompozicija za violončelo solo, na albumu se nalaze i dua za violončelo i klavir (sa Majom Mihić), za violončelo i violinu (sa Tijanom Milošević), kao i duo za dva violončela (sa Sandrom Belić), tako da će se sigurno naći za svakoga po nešto.

Fotografija: Miša Obradović
  • Šta su dalji planovi? Šta još da očekujemo od tebe, i melodije violončela?

Svakako se pišu nove kompozicije, nastavljaju se već postojeće saradnje, ali će biti i nekih novih. Za kraj marta meseca planirana je koncertna premijera kompozicije „Pjenije“ Nataše Bogojević na Kolarcu. Dosta novih projekata i nastupa je trenutno u planu, ali još uvek ništa ne mogu da najavljujem jer sve je i dalje neizvesno zbog epidemiološke situacije širom sveta. Svakako je počeo novi semestar na FMU gde predajem Kamernu muziku, tako da se radujem novim susretima sa studentima i predstojećim programima. Radujem se i probama u Reflektor teatru, biće ovo jedna uzbudljiva godina za sve nas!

Fotografija: Miša Obradović

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još