Zoomiranje albuma: Surreal – Svi u kući

Moram da priznam da sam kao neko ko nije bio preveliki fan Surreal-ove muzike, i nije razumeo ideju iza hajpa koji je stvorio, u poslednje vreme počeo da shvatam njegovu ulogu u većoj slici, ne samo našeg hip-hopa već naše muzike uopšteno.

Kada sam tek čuo za njega delovao je kao još jedan od onih *Sedimo na klupi, vari se trava, ekipa će te prebiti  ako uđeš u blok*repera (ništa protiv njih, samo nije moja šolja čaja), ali vremenom slojevi predrasuda počeli su da spadaju. Otkrio sam širu sliku Filipa Arsenijevića kao umetnika u kalupu jednog velikog muzičkog cunamija koji je zahvatio Balkan poslednjih nekoliko godina.

Surreal je za mene uvek imao neke maltene smešne linije, često prožimane matematičkim motivima (2 i 2, dobiješ 4, zovite me Sule sveti ; Skupio sam 7 soma, sad mi fali još 3 soma, onda ću da imam 10), a i to začinio sa nekoliko upitnih traka između dva albuma. Od strane kolega je poštovan kao G.O.A.T. , (čini se i kao dobar prijatelj) i to mu se ne osporava, ali ideja da Surreal sprema nešto u meni nije budila preveliki žar.

To se međutim neopaženo menjalo.

Mislim da je težnja svakog umetnika koji se bavi javnim poslom da trgne publiku nečim što je neosporno dobro, nakon perioda u kom ga anonimne oči mase (sa ili bez njegovog znanja) možda više i ne posmatraju toliko pomno.

Prvi trzaj za mene bio je Just do it.

Just do it je bio instant download (izvini Suki, ‘Svi u Kući ‘ ću slušati tako da možeš na meni da zarađuješ preko tjuba, obećavam <3).

A Svi u kući opravdava i prevazilazi očekivanja. Ne govorim ovo kao novinar već jer sam iskreno pozitivno iznenađen. Bilo bi jebenije pisati ovo da mi se album ne sviđa.

Uz klasične liričke reference na svoj boravak u Španiji i Kaliforniji, istoriju prodavanja marihuane, rodnu vezu sa Mihajlom Pupinom i priliv para od muzike, dobili smo i neka tekstualna osveženja u okviru pesama Close friends, Sebi privuci me i OG verzije Seks Zdravlje Pravoslavlje. Religija (iz malo kontraverznije perspektive), kao i seks i ljubav u nešto iskrenijoj formi nego ranije, liričke su novine albuma Svi u kući.

Kako mu se karijera nastavlja čini se da pokazuje siroviju i više ljudsku stranu sebe. Stiče se utisak da persona Surreal, sazreva, kako bi se recimo i lik razvijao kroz knjigu.

Album, kako bi se autor sudeći po njegovoj javnoj slici možda i sam izrazio, pršti.

Izostavivši Brat moi (intro),koji ću klasifikovati kao nultu traku i koji je dovoljno interan da ja ne mogu u potpunosti da ga ocenim, album počinje pesmom U krug (ft. Zli Toni, Elon) i linijom:

PAZI PRIČU, A TEK SAM POČ’O

Koja nas grabi od samog početka. Surreal ne gubi vreme (zato ‘vata taksi) postavljanjem tona za ovaj album. Jak instrumental komplementira Sukijev deo (GAS, GAS, GAS, GAS), i priprema atmosferu za ostatak projekta.

Malopre pomenuta linija (…zalogaj ti lak si) verovatno je referenca na sličnu Moskrijevu, sa kojim ga fanovi porede još od dana kada je izbacio Drug$. Surreal je očigledno integrisao to poređenje u svoje tekstove. Posle refrena Zlog Tonija, upada Elon, čiji vers na prvu nisam mogao da svarim, ali budući da sam preslušao album nekoliko puta, mogu čak reći i da mi se je prirastao srcu.

Odmah potom dolazi traka Prednost (ft. Ognjen) omiljena sa albuma. Pretpostavljam da nisam jedini koji ovo misli.

Pre prvog slušanja albuma nisam proverio ko je na traci (tada još nisam ni znao da ću pisati o njemu), ali ddd-emianov tag zvučao je obećavajuće. Kada sam čuo Ognjenov glas zinuo sam uz uzdah – sam u stanu da napomenem, bez foliranja pred društvom u fazonu POKIDAO BRAT.

Kako volim kada me nešto ovako nahajpa!

Ova traka je dobitna kombinacija. Surreal-ove strofe školski uklopljene. Braća Jovanov po običaju dižu dlake na vratu. Ognjenov refren uzdiže traku na komercijalni, club banger status. Demian alter instrumental on point.

Linija koja se izdvaja, i pored celokupnog vajba pesme za mene dodaje poseban šmek je:

 Vidi lika što se smorio! Zašto ništa nisi stvorio?

Potpuno se slažem sa Surrealom. Taj lik bi i trebalo da se smori.

Deset od deset da se ja išta pitam.

Traka broj tri je trenutno najpopularnija ; Kada pada onda lije

Nešto ovde podseća na Kendrick Lamarove starije pesme, ili samo ja čujem stvari gde ih nema?

Pesma je malo svežiji recap onoga što je već u fragmentima podelio o svom životu. Vidi se da je priča realnija nego ona koju priča prosečan reper iz huda. Pomislio sam, da sam ja na njegovom mestu napisao bih autobiografiju, ali ako nikada ne uradi to, i ovo što je pretočio u muziku ostaće ugravirano u istoriju na svoj poseban način.

Young DZA na bitu, pesma napisana u formi životne priče iz trećeg/prvog lica, hook postavljen na kraj.

Priznaću da me je linija pre hooka zamalo naterala da skočim od hajpa.

Kurac prodao sam pravi rep, da ovo će da bude ovako nisam ni naslutio. Nego previše sam ubio pa neko se naljutio.

Sledeća traka Sebi privuci me (ft. Dana Barbara), uvodi nešto mekšu atmosferu.

Dana Barbara senzualno peva intro, refren i deo druge strofe. Surreal vrlo vulgarno, perverzno i sirovo repuje svoje delove. U drugoj strofi čak dodaje i osetni autotune, što je iznenađenje ali prijatno iznenađenje.

Tematika o tome koliko je realna ljubav koju ima, i koliko je partnerka spremna da izdrži njegov tempo života aludira na onu ljudsku stranu. Nije više da je jebe Surreal. Ova traka, čini se, dolazi direktno od Filipa, čoveka iza persone, koji ne želi da bude povređen.

Ovo je lepa pesma. Jedna uz koju se naduvaš sa devojkom (hipotetički, čisto da se ogradim!)

Mislim da bi i to bilo dovoljno.

Peta traka Close friends (ft. Bojana Vunturišević), možda je najslabija karika na albumu.

Još jedna ljubavne tematike, još jedna iskrena. Kod nekih se to samo oseti. Nema onog lažnog kurčenja – čega čini se kod njega nije mnogo ni bilo tokom karijere.

Refren je pomalo zarazan. Toliko mogu da kažem.

Prati je, Loto (ft. Arafat)

Luxonee-jev instrumental ne čeka ni momenat, odmah postavlja ton za udarničku traku. Uz ovo se klima glavom pre prve reči.

Tranzicija na žešći ton albuma. Malo onog klasičnog flexa parama i životom, ništa neočekivano. Suki ponovo sa autotunom na hook-u. Hemija između njega i Arafata je skoro opipljiva. Strukturno pesma je pola Surrealova pola Arafatova.

Jedna od omiljenih na albumu zbog celog zvuka. Ne bih imao još mnogo da dodam. Vrteću ovu s’ vremena na vreme.

Zatim  Pajdo pare (ft. Steva Mahadeva, Krešo Bengalka), od kojih su oba feature-a gostovali i na Drug$.

Uf ovo je napakovano.

Napakovana je i linijama o količini droge koja je cirkulisala kroz ruke i sisteme sve trojice.

Stevina ‘Haludžam se role više nego Sai Baba’ linija me je iskreno nasmejala. Krešo je svoj deo odradio tako da sam imao osećaj da će svakog trenutka iskočiti iz ormara i slomiti mi kičmu.

Tvrdo, agresivno, skoro old school.

Podseća na nešto što bi bilo na Drug$. Verujem da je ovo između ostalog jedan fan-service momenat za ljude koji ga već dugo slušaju. Nešto kao Avengersi, kad bi se baš jako drogirali.

Seks Zdravlje Pravoslavlje (OG Version)

Ovaj biser moderne poezije čuli smo i pre izlaska albuma. Ovaj put bez mog omiljenog dela spota u kom Mili pokazuje spojena tri prsta levom rukom i Cobijevog  instrumentala koji je po mom mišljenu bio lepši za slušanje i bolje pristajao traci.

Flow je zarazan. Još samo to mogu da kažem a da budem siguran da to i mislim.

Linije koje Surreal ovde uspeva da poveže su van moje sposobnosti za umentičku kritiku.

Za ovakvu pesmu su potrebna muda od bika? I možda čak i srce lavlje.

Cenim trud i poštujem viziju. Samo, nije mi najjasnije.

Sa pretposlednjom pesmom Supa dobijamo nešto što podseća na Migos stvar sa Culture albuma.

Udarnički instrumental od foreignGotEm. Klasično hard trap kurčenje i flow; brda dilera, dva killera. Mala razlika je što kada kaže Priča mi je too real mogu i da mu poverujem.

Za Bassivity izd’o i pravi rep izd’o, sad radim sa Milijem puši ga siso. Ako ode na robiju ja idem isto.

Da budem kratak, ova stvar mi se jako sviđa.

I poslednja traka na Svi u kući je Pravim pare.

Demian Alter po drugi put na albumu. Kompoziciono prosta, lirički bogata.

Na ovu sam ostao imun, da budem iskren. Niti smrdi niti miriše, što se kaže.

Instrumental na kraju pušten da zatvori album.

I tako se završava još jedna Sukijeva kvazi-ispovest u formi albuma.

Pa dobro. To nije bilo loše.

Jak početak, neuobičajeno mekana i ranjiva sredina, pa povratak na tvrđe trake do kraja.

Da bacim malo onaj Anthony Fantano stil pošto mi se ne ustanovljava neki revolucionaran sistem ocenjivanja.

Omiljene trake: Prednost, Kada pada onda lije, Loto, Supa

Trake koje mi se ne sviđaju: Close friends

Ocena 7.5/10

Čini mi se da su mišljenja podeljena, ali za mene je ovo najbolji Surreal-ov album do danas.

A on ako već nije, trebalo bi da proslavi. Ali ne sumnjam da jeste.

Još jedan skup traka uz koji će se hedonististički deo mnogih od nas probuditi, mnogo ilegalnih supstanci biti konzumirano i intimnih odnosa biti upražnjavano u odvojenim sobama na kućnim žurkama.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još