Šta to čini knjigu opasnom?

Jedna od glavnih tema u domaćim medijima prethodnih nedelja bila je cenzura udžbenika, odnosno, kakav sadržaj treba a kakav ne treba predstavljati u nastavnom materijalu. Vodeći argument protiv uključenja određenih tema u nastavni program bio je da jedna obrazovna institucija ni na koji način ne sme da „indoktrinira“ učenike. Međutim, cenzura nikada nije bila ograničena na obaveznu i naučnu literaturu – ona dolazi i do domena umetnosti. Ako je funkcija udžbenika da pouči, koja je onda funkcija književnosti? Da li i ona pokušava da indoktrinira?

U prošlosti se svakako svaka knjiga, koliko god bila fiktivna ili umetnički vredna, nazivala propagandom ukoliko iskaže i najmanje neslaganje sa dominantnim stavovima. U najburnijim periodima istorije, takav stav je doveo do ogromnih gubitaka, kao što je nacističko paljenje 25.000 knjiga na berlinskom trgu Bebelplac 1933. godine i kulturni genocid u Poljskoj, u kom su spaljeni milioni knjiga, oko 80% građe svih poljskih biblioteka. Da je današnja društveno-politička klima u svetu i te kako pogodna za ponovni rast cenzure, pokazuje nam podatak iz SAD-a, gde se broj zabrana i pokušaja zabrana udvostručio od 2020. do 2021. godine. Američka Bibliotekarska Asocijacija (ALA) prošle godine je zabeležila rekordnih 1597 zabrana i pokušaja zabrana.

Kako danas izgleda zabrana knjiga i zašto je važna?

U pojedinim državama državni organi još uvek mogu u potpunosti da zabrane štampanje i distribuciju knjiga koje ocene kao neprikladne, ali to najčešće nije slučaj. Književnost se danas cenzuriše putem zabrane slobodnog pristupa: knjiga se povlači iz svih školskih i javnih biblioteka, iako još uvek može biti dostupna u prodaji. Ovakva zabrana je ipak važna, jer ograničava pristup knjigama samo na one koji mogu da ih plate, a veliki broj mlađih čitalaca, pogotovo iz marginalizovanih grupa, književnosti može da pristupi samo preko školske biblioteke. Ograničivši građu biblioteke, ideje kojima su deca i siromašnije stanovništvo izloženi ograničavaju se samo na jednu političku i ideološku perspektivu.

Džuno Doson, autorka knjiga za mlade sa LGBT tematikom, u intervjuu za Elle ukazala je na još jednu veliku opasnost cenzure: „Kada se zabranjuju knjige sa LGBT temama, plašim se da će mladi ljudi internalizovati taj konflikt i zaključiti da je, po istom principu, neki deo njih kontroverzan ili podložan debati.“

Zabrane knjiga ne utiču samo na čitaoce, već i na bibliotekare i autore. Stanovnici jednog grada u Mičigenu izglasali su ukidanje sredstava svojoj jedinoj biblioteci nakon što je osoblje odbilo da povuče knjige sa kvir temama sa polica, zbog čega je biblioteka zamalo zatvorena. Iste nedelje, u avgustu ove godine, bibliotekarka iz Luizijane je postala meta okrutnog onlajn zlostavljanja zato što usprotivila zabranjivanju knjiga. U najekstremnijim slučajevima, i danas postoje zemlje u kojima pisci nepoželjnih knjiga mogu dobiti duge, ponekad i doživotne zatvorske kazne.

Koje teme su opasne u književnosti?

Kontroverznima se najčešće nazivaju distopijski romani dominantno društveno-političke tematike, kao što su „1984“ Džordža Orvela, „Farenhajt 451“ Reja Bredberija ili „Vrli novi svet“ Oldusa Hakslija. Iako nam ovakve knjige najbolje mogu prikazati zašto je književnost opasna za određene režime, postoje i daleko apsurdniji primeri. Knjige sa najviše pokušaja zabrane u 21. veku jesu knjige serijala „Hari Poter“, koje su čak do 2019. godine bile zabranjene u pojedinim katoličkim školama u SAD-u. Kao razlozi ove zabrane navode se „promocija veštičarenja i okultizma i podsticaj dece na buntovništvo“. Još jedan dečiji klasik koji se decenijama borio protiv cenzure je „Alisa u zemlji čuda“. Tridesetih godina prošlog veka zabranjena je u jednoj provinciji u Kini zato što prikazuje životinje sa sposobnošću govora i drugim ljudskim karakteristikama, a takvo podizanje životinja na nivo ljudi je guverner provincije smatrao pogubnim po društvo. Trideset godina kasnije, u SAD-u, roditelji su apelovali na uklanjanje „Alise u zemlji čuda“ iz škola, ovog puta zbog aluzija na halucinogene supstance.

Pomoću statističkih podataka iz SAD-a, danas možemo još preciznije izdvojiti tri teme koje najčešće dovode do zabrane knjiga – seksualnost, rod i rasa. Organizacija PEN nalazi da čak trećinu svih knjiga predloženih za zabranu čine LGBT knjige, a 41% svih naslova koji se bave ovom tematikom su bili zabranjeni u nekom kapacitetu. Slično tome, 40% zabranjenih naslova je prikazivalo likove drugih rasa, a 338 knjiga koje se direktno bave pitanjem rase i rasizma je zabranjeno. Kada se manjinske grupe isključe iz književnosti, one se guraju još dalje na marginu društva.

Autorka i profesorka književnosti na Državnom Univerzitetu u Ohaju, Ešli Houp Perez, rekla je da je čitanje knjiga sa ovakvim temama neophodno za uspeh u društvu punom različitosti. One nisu važne samo za čitaoce koji sa njima mogu da se poistovete, već su i neprocenjiva prilika da upoznamo jedni druge. Društvo u kome postoje zabranjene knjige je društvo u kom postoje dozvoljeni i nedozvoljeni načini razmišljanja. Sloboda čitanja je sloboda mišljenja.

Naslovna fotografija: Pexels

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još