Krvava šaka, „Laki štrajk“, „Pumpaj“ neki su od najčešćih simbola i parola koje možemo videti na bedževima učesnika protesta. Pet meseci protesta, koliko je prošlo od pada nadstrešnice, intenzivno su se odrazili na popularnu kulturu u Srbiji. Od humora na internetu, koji je prešao na ulice u vidu transparenata, pa sve do mode.
Politika i protest, neretko se može povezati sa modnim izrazom. Od toga da biramo gde kupujemo, da li ćemo kupovati u „Secondhand“ radnjama, pa do toga šta nosimo. Kroz istoriju mnoge političke grupacije iskazivale su svoj bunt i povezivale se sa istomišljenicima putem mode.

Georg Zimel, klasičar sociologije, je još početkom 20. veka teoretisao da se moda koristi s jedne strane za objedinjavanje pripadnika određene grupe, a sa druge strane njihovo ograđivanje od drugih grupa. Ovaj aspekt se posebno može videti na primeru viših klasa. One se na neki način svojim stilom i cenom tog stila „ograđuju“ od onih klasa koje percipiraju kao niže. Moda u nekom smislu obezbeđuje „ekskluzivnost“.
Takođe, moda može biti i način raspoznavanja i obeležavanje pripadanja. Često je to slučaj kada govorimo o omladinskim podkulturama kao npr. hipicima 60-ih godina prošlog veka. Pored muzike i političke ideologije, njih je sve spajao poseban stil oblačenja i specifičan skup simbola.
MODA I POLITIČKI POKRET
Pored simbola raspoznavanja, moda se kroz istoriju koristila kao političko sredstvo. Nikad nije stajala samostalno, već je bila inkorporirana u celokupni idejni aparat neke grupacije. Možda prve osobe koje su koristile modu na ovaj način bile su sufražetkinje.
Kako navodi Gardijan, sufrežetkinje su se kako bi privolele veći broj žena u borbu za pravo glasa, konformirale tadašnjoj modi i stilu oblačenja. Ovakva odluka je prema pisanju Gardijana i pomogla u njihovoj borbi. Karakteristično tri boje su postale povezane sa ovim pokretom. Nosile su ljubičastu za lojalnost, belu za čistoću i zelenu za nadu.
S druge strane imamo primer Black Panter pokreta koji za razliku od sufražetkinja nije želeo da se konformira. Naprotiv, kako navode na sajtu Nacionalnog muzeja za afroameričku istoriju i kulturu, pripadnici Black Pantera želeli su da svojim oblačenjem preispitaju standarde postavljene od strane belaca o tome kako osobe treba da se oblače u politici. Dok su belci oblačili odela Black Panteri bili su u crnom, nosili kožne jakne, beretke i puške. Ono što je bilo najvažnije, nisu krili svoju prirodnu teksturu kose.
SIMBOLI I MODA PROTESTA
Simbolika i slogani važan su element ujedinitelj protesta. Prethodno spomenute pokrete takođe su i pored mode povezivali različiti simboli. Od hipika i „peace“ znaka, preko podignute pesnice, različiti simboli okupljali su ljude u borbi.
Podignuta pesnica je posebno čest simbol vidljiv na različitim protestima kroz istoriju širom sveta. Neretko se mogla videti u borbi za prava Afroamerikanaca, od Black Pantera, pa sve do Black Lives Matter pokreta pre nekoliko godina. Pesnica se takođe neretko pojavljuje u okviru feminističkih, ali i LGBTIQ+ borbi za prava i jednakost.
Ona se takođe vezuje za Srbiju i pokret Otpor koji je bio važan element borbe protiv Slobodana Miloševića 90-ih godina.
Sve češće simboli postaju prominentniji u odnosu na samu modu u političkoj borbi. Kako svi sada zavisimo od globalnih trendova i ukusa, teško je izaći iz okvira diktiranih svetskim modnim tržištem. Stoga, na druge načine se određeni detalji inkorporiraju u stil i postaju važan deo političkog imidža.
Najbolji primer ovoga bili bi pro-palestinski protesti koji su se dešavali širom sveta u protekle skoro 2 godine. Kefija, palestinska marama koju su tradicionalno nosili palestinski farmeri i beduini, prema pisanju BBC-a, postala je simbol otpora. Sada ju je moguće videti širom sveta. Pored kefije, na pro-palestinskim protestima često se i ističe simbol parčeta lubenice, koja deli boje sa palestinskom zastavom.
MODA PROTESTA U SRBIJI
Isto tako, na protestima u Srbiji ne možemo reći da preovladava neki poseban stil oblačenja. Međutim, možemo reći da su bedževi postali neka vrsta imperativa prilikom spremanja za protest. Time su u nekom obliku postali „moda“ protesta u Srbiji.
Bedževi nisu novitet na protestima u Srbiji. Proteklih godina na protestima protiv iskopavanja litijuma, bedž sa natpisom „Marš sa Drine“ bio je standard. Međutim, da li zbog kontinuiteta i intenziteta ovih protesta, bedževi su postali sveprisutni.

Nesumnjivo, simbol koji je obeležio četvoromesečne proteste u Srbiji jeste krvava šaka. Još od prvih dana protesta crvena farba inkorporirana je kao deo performansa aktivista. Spontano je nakon toga, ova šaka počela da se pojavljuje i na zastavama, a naknadno i na bedževima.
Na ovom simbolu se nije stalo. Humor sa interneta, prešao je na ulicu i transparente, ali i sa transparenata na bedževe. Svaki grad u kojem se održavao protest imao je svoj slogan i svoje posebno dizajnirane bedževe. Stvorena je mala industrija bedževa.
BEDŽEVI
Broj ljudi sa komično enormnim brojem bedževa sve više se može videti na ulici, pogotovo redara. Počinju da izgledaju kao svojevrsno ordenje, a njihovo umnožavanje obeležava dugotrajnost borbe koja se nalazi iza nas.


Međutim, ono što ovu „modu“ umnogome razlikuje od ranijih protesta u Srbiji jeste, da bedževi ne nestaju sa završetkom protesta. Svuda su oko nas. Svakodnevno na ulici, bez obzira na to da li je protest ili ne vidimo građane okićene bedževima – na jaknama, rančevima, torbama.
Postali su svojevrstan način prepoznavanja i ukoliko bi se vratili na reči Zimela – „odvajanja“ od drugog. Postali su vidna manifestacija toga da se i posle svakog protesta ipak ništa ne vraća u normalu sledećeg dana.
Naslovna fotografija: Gavrilo Andrić










