ZOOMER LEKSIKON 01: Miloš Bajić

Koliko puta samo prođemo ulicom i ne primetimo one koji nam idu u susret. Ti sasvim „obični” prolaznici, a opet sa puno autentičnih priča iza sebe. Zato je tu naš „Leksikon“, u svakoj ulici i svakom parku, gde naša Jovana čeka da uz opušten razgovor i selfi te priče ovekoveči na njegovim stranicama.

Prvi sugrađanin koji je zastao i upisao se u leksikon je Miloš Bajić, mladi bubnjar i biciklista, čiju priču donosimo ove nedelje.

Mnoge prolaznike ne možete da uhvatite. Pomalo su brzi. I Miloš Bajić je jedan od tih neuhvatljivih prolaznika, ali sam ga ipak „uhvatila“ i imala to zadovoljstvo da čujem ono po čemu je on poseban. Spojiti ono što pričinjava zadovoljstvo, a korisno je, nije uvek lako, a Miloš je delom ovo uspeo.

Znate one likove što vam na dva točka sa torbom na leđima za kratko vreme dostave hranu na vrata? Oni zuje svuda po gradu, a većina nas ih krajičkom oka samo okrzne pogledom. Miloš je jedan od tih ljudi. Za svoj posao kaže da ima i prednosti i mana, ali se ne žali jer je delom ono što za njega ima benefita, pošto je biciklizam jedna od dve stvari koje vidi kao buduću profesiju. Zadovoljstvo u ovom poslu pronašao je pre tri godine, a dostava hrane na biciklu je za njega spoj lepog i korisnog jer, kako kaže, „šta može biti bolje od vožnje bicikla, sa otvorenim putem i slobodom raspolaganja vremena“.

Puno je anegdota i situacija sa kojima se susreće svakog dana, a najupečatljivije bile su za vreme karantina. Radio je, a dozvolu za izlaženje video je kao prednost. Za svoj rad je dobijao pohvale, ali bilo je i smešnih situacija.

„Neki ljudi su me mešali sa ženskim polom, zbog duge kose, a drugi su mi davali kompliment na njen kvalitet“, priča mi Miloš uz smeh. Različite situacije dešavale su se i kada je u pitanju bakšiš i preuzimanje hrane.

„Jedan od najupečatljivijih momenata koji mi je ostao u sećanju je kada je čovek koji je došao da preuzme  svoju porudžbinu izašao sa kacigom od motorcikla i sa kesama za životinjski izmet na rukama“, seća se Miloš i dodaje da je dobijao i dezinfikovani novac u kesicama, ali i stikere sa porukama „hvala”. Veliki broj ljudi je tada bilo u strahu, pod uticajem različitih vesti sa svih strana. Jedan od tih stikera i dalje čuva u novčaniku.

U ovaj posao je došao slučajno, ali interesovanja su mu mnogo šira. Završio je medicinsku školu, na smeru fizioterapije, što ga, priznaje, nije toliko interesovalo, zbog čega je i odustao od više škole. Prethodno je pohađao i muzičku školu, na odseku klavira, ali mu nije bilo po volji to što nije mogao da svira druge žanrove, poput folk i popularne muzike.

A onda mu je jedan drugi instrument privukao pažnju i u njemu izazvao oduševljenje već prvim ritmom. U pitanju su bubnjevi, što u početku nije smeo da kaže tati, već je podršku dobio od deke.  Jedan od najsrećnijih datuma koje pamti je sedmi april 2014. godine, kada je dobio svoje prve bubnjeve, a ovaj instrument ga je doveo i do bubnjara Amadeus benda, ali zaobilaznim putem, preko – biciklizma.

Poznanstvo sa Bojanom Zlatanovićem

„Biciklizmom sam počeo profesionalnom da se bavim juna 2011. godine, kao član biciklističkog kluba „Partizan” i tri godine bicikl je bio moj svet. Ovaj sport mi je omogućio da proputujem, kako Srbiju, tako i okolne zemlje“, priča mi Miloš sa vidnim oduševljenjem jer je bicikl nešto što ga ispunjava, iako se sada tim sportom bavi samo rekreativno. Već u osamnaestoj godini je shvatio da od toga nema novca i odustao od profesionalne karijere.

Ali, kako to u životu bude, jedna stvar pokreće drugi i bicikl ga je doveo do bubnjara Amadeus Benda, koji ga je učio da svira bubnjeve, iako inače nije davao časove. Pristao je da mu pomogne, vodio ga je na svirke i naučio onome što sada zna. Danas je Miloš bubnjar dva benda – „Pozitivna terapija“ i „Sanatarijum”. Ni od muzike ne zarađuje, ali kaže da mu dostava donosi novac, a biciklizam i muzika zadovoljstvo.

Oba benda su mu draga, ali „Sanatarijumu“ daje prednost jer ga je, kako kaže, ta energija kupila, a svirka donosi nešto džeparca, bar za gorivo i pivo. 

Sa njima je prošao par festivala, poput Zaječarske gitarijade, Novosadskog festivala, te nekih moto skupova, od kojih pamti upečatljivu svirku gde su slučajno, iako su bili u takmičarskom delu, dobili mesto na bini posle Van Gogh-a . 

Ne vidi perspektivu za rok i metal scenu, a mogućnost zarade od muzike vidi kroz folk i popularnu muziku, sviranje na svadbama i sličnim proslavama. „Odaberite posao koji vam donosi dovoljnu zaradu, kako bi sve ono što volite iskreno bilo moguće raditi za svoju dušu“, moto je mog današnjeg sagovornika. On je to uspeo, iako svoje dve najveće ljubavi – biciklizam i muziku, ne radi profesionalno ipak ima način da u njima svakodnevno uživa.

Uz ovu poruku ostavljam Miloša, jer mu zvoni telefon, a porudžbina čeka, hvatam za ruku svoj ZOOMER leksikon i idem dalje kroz grad! Ako me sretnete, upišite se, želimo da čujemo i vaše priče.

Nezaobilazni selfi za kraj ugodnog razgovora

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još