Zašto u Srbiji ne postoji folkotronika?

Danas dosta toga podrazumevamo pod narodnom muzikom, što je posledica višegodišnje prezasićenosti naše muzičke scene velikim brojem izvođača i muzičkog materijala diskutabilnog kvaliteta.

Prvobitno je narodna muzika bila muzika koju je narod sam počeo da stvara odvajkada. Njeni autori nisu bili poznati, izvođena je na tradiocionalnim instrumentima, bila je vezana za folklor nekog naroda – muzika koja je povezivana sa kulturom i identitetom jednog naroda. Vremenom, ona je pridobila drugačiji prizvuk i razvila se u više pravaca koji su, malo po malo izostavljali elemente izvorne narodne muzike. 

S druge strane uporedno sa razvojem različitih  pravaca narodne muzike, na drugačijim idejama razvijala se elektronska muzika. Za stvaranje tonova počinju da se koriste elektronski oscilator, sintisajzer i drugi instrumenti do tada retko primenjivani u muzici. 

Šta se desi kada se ova dva, naizgled sasvim suprotna muzička žanra spoje?

Spajanjem izvornih narodnih tonova i elektronskih ritmova nastao je jedan sasvim drugačiji muzički žanr koji svojim zvukom privlački obožavoaoce oba žanra, ali i one koji to ne slušaju. Razvoj elekto folka ili  folkotronike na svom početku bio je vezan za Balkansko poneblje – srpski turbo – folk, rumunski manel, albansku tavalu i bugarsku čalgu, koje su u tom periodu sadržale hibridne elemente drugih žanrova. Dalji se razvoj ovog žanra vezao za zapadnu Evropu i Englesku grupu Ultramarine. Na prelasku iz 90-tih u 2000-te interesovanje za folkotroniku je raslo, a ona kao novi žanr postajala je izazovnija. Iako je 20 godina prošlo od pika razvoja folkotronike, ona je i dalje sveprisutna na današnjoj muzičkoj sceni. Uzimajući u obzir njene početke, postavlja se sledeće pitanje: zašto mi u Srbiji i na teritoriji Balkana još uvek nemao ni jednog umetnika ili muzički sastav koji se bavi folkotronikom?

Bilo bi pogrešno reći da nam je izvorna muzika nepodobna i zahtevna za razvoj folkotronike. Složićemo se da je, srpska izvorna muzika, prilično kvalitetna. Zvuci frule, gajdi i gusli urezani su u gotovo svaku izvornu melodiju našeg naroda. Šta je onda prepreka na putu razvoja ovog hibridnog žanra kod nas? Može biti da je u pitanju manjak interesovanja generacija Z i Alfa za svoje poreklo i kulturu, prezasićenost muzičke scene, drastičan pad kvaliteta onoga što slušamo, ili je po sredi nešto drugo?

Ono što je čitavoj Evropi privuklo pažnju 2021. na Evroviziji bila je pesma Ukrajinskih predstavnika, Shum (Buka) koju je izvela grupa Go_A. Pesma koja je započela tradicionalnim tonovima ukrajinskog naroda postpeno je pridobila elektronske tonove i po završetku mnoge ostavila u šoku. Grupa Go_A samo je jedna od brojnih ukrajinskih muzičkih grupa koje se orijentisane ka folkotronici. Pojedini ovo nazivaju i fenomenom ukrajinske elektronske muzike, koja po sevemu sudeći ima sopsteveni stil. Ovaj trend postoji već skoro 10 godina, a svet je za njega saznao tek nakon evrovizijskog predstavljanja Shum-a. Zvuci cimbala i sopile, koji su tradicionalni instrumenti Ukrajine, uz elektro zvuke prenose tekstove izvornih pesama ukrajinskog naroda, čime i novim generacijama prenose kulturu sopstvenog naroda. Na ukrajinskom nacionalnom takmičenju za ovogodišnju Evroviziju predstavilo se još par izvođača predstavnika novog talasa ukrajinske muzike – Alina Pash, Wellboy i bend Kalush, koji smo imali prilike da slušamo na ovogodišnjoj Evroviziji.

Naslovna fotografija: youtube printscreen

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još