Zašto je Trampov obrisan nalog na Twitteru i tvoj problem?

Sada već bivšem američkom predsedniku Donaldu Trampu obrisan je nalog na društvenoj mreži. Amerika je negde tamo, što se to mene tiče? Tiče te se. I mene se tiče. Pa čak i moje babe, koja nema Tviter. I ne zna šta je to.

Ne zato što je to udar na slobodu govora – govor mržnje nije sloboda govora. A govor mržnje je sastavni deo svakog javnog istupa gospodina Trampa, u digitalnim ili bilo kojim drugim medijima. Ne ni zato što je to navodno „politička hajka“ i zato što će nemiri u Americi imati posledice na ceo svet – to je već poznato, sve što se desi u Americi ima posledice na ceo svet. Kada se promeni vetar u Americi to osete ljudi na Bliskom istoku. Neke vetrove pamti i Jugoslavija.

Brisanje ovog profila nas se tiče zato što se govor mržnje i digitalno nasilje tiče svakog od nas. Zato što sutra neko može da objavi naše podatke na internetu i pozove na linč jer mu se nešto nije dopalo što smo napisali, zato što sutra nekoj novinarki mogu po stoti put da prete silovanjem jer piše o nečemu što im ne odgovara, i jednostavno – zato što je put od digitalnog (koje takođe ostavlja velike posledice) do fizičkog nasilja jako kratak.

„Godine digitalne radikalizacije izrodile su ljute plodove“, kaže u svom sjajnom članku za portal New Europe novinarka Miroslava Sawiris. Ona takođe tvrdi da je ovo problem svih nas. Umesto doslovnog prevoda njenog članka, čiji link možeš naći ovde, iskoristiću njene teze o ovom globalnom fenomenu i staviti ih u kontekst koji je nama blizak.

Autorka tvrdi da su na upozorenja i dokaze o tome da reči izgovorene na mrežama imaju dalekosežne posledice institucije uglavnom ostajale gluve, te da su promene poslednjih godina samo kozmetičke. Istina.

Primera radi, po našem zakonu više ne možete tužiti nekoga za klevetu, dakle – svako može da priča o vama šta god hoće, piše pravniportal. Paradoksalno, ako vas neko kleveće ne možete ga tužiti, ali ako ga vi opsujete u besu – on vas može, na osnovu uvrede. Sa druge strane, u naše zakone ušao je koncept zločina iz mržnje, kao otežavajuće okolnosti ukoliko je razlog napada na žrtvu bilo neko lično svojstvo. Odlična stvar. Ali u praksi, to se retko uzima u obzir. Primera radi, Uroš Janjić je izboden u Nišu zbog nošenja majice sa antifašističkom porukom pre godinu i po dana, a ovo krivično delo je tek letos okarakterisano kao zločin iz mržnje. U međuvremenu su organizovane protestne šetnje na keju u Nišu, a na prvoj se pojavila grupa mladića koja je, uz nacističko salutiranje rukom uzvikivala „Živeo Nedić“ i „Živeo Ljotić“. Pomenuta dvojica su saradnici okupatora iz Drugog svetskog rata, a isticanje nacističkih i fašističkih obeležja zabranjeno je zakonom. Niko nije sakcionisan. Svi ovi slučajevi koren imaju u reviziji istorije i nesankcionisanim širenjem fašističkih ideja putem društvenih mreža, koje najviše targetiraju upravo mlade.

Autorka originalnog teksta dalje piše da su događaji povezani sa genocidom u Mjanmaru, kao i oštećenja vakcina, direktno povezani sa radikalizacijom na internetu, kao i to da je nizak procenat ljudi koji želi da se vakciniše (samo 37% ljudi u srednjoj Evropi i Zapadnom Balkanu prema istraživanju GLOBSEC Trends iz 2020 – dakle, na našim prostorima) povezan sa teorijama zavere. Ovim teorijama pogoduju upravo društvene mreže. I zato smo mi nedavno imali epidemiju gotovo iskorenjenih malih boginja, i zato je dvoipogodišnja Nađa Petrović u aprilu 2018. preminula od malih boginja tokom epidemije izazvane nevakcinisanjem dece jer su roditelji smatrali da imaju pravo da odluče da li će im dete biti vakcinisano i da odlučuju o životu i smrti ne samo svoje dece, već i druge dece koja ne smeju zbog svog zdravstvenog stanja da prime vakcinu, a štiti ih jedino kolektivni imunitet – kada su svi ostali vakcinisani i ne mogu da im prenesu. Jedno od te dece bila je mala Nađa, kolateralna šteta nečijeg, nazovi „prava na izbor“. Pravo na slobodan, neinformisan, teorijama zavera i lažnim informacijama „argumentovan“, slobodan izbor. Antivakserima na dušu.

Kako smo došli do te tačke?

Prvo je važno da pomenem, teorije zavere se lako šire jer su uvek „pitke“, argumentovane tako da deluju logično, a verovanje u njih počiva na strahu – strahu od nekog „neprijatelja“ koji samo na nas čeka da nas uništi, kontroliše, čipuje… Dakle, teoretičari zavera treba da nam otvore oči i spasu nas nekog imaginarnog neprijatelja, iako je iza svega jedna stvar – profit. Oni dobro zarađuju od svakog našeg klika, šera… a jednom liku ljudi masovno uplaćuju novac da bi otišao u svemir i pokazao da je zemlja ravna i da su slike planete montirane u studiju. Da, neko će možda otići u svemir (koliko nas je imalo ovaj dečački/devojački san?) samo zato što ima dovoljno ljudi koji mogu da poveruju u takve notorne gluposti.

Zatim, kako i autorka kaže, demokratska društva nisu mogla da odgovore na pitanja koja se tiču uloge digitalnih platformi u širenju kampanja dezinformacija. Zašto? Zato što su ove kompanije tehnološki divovi sa jakom moći lobiranja i zato što su nas ubedili da će se neuređeno digitalno tržište urediti samo od sebe. Zato što bi mešanje države „omelo napredak i inovacije“.

Znate kad na faksu učite o „nevidljivoj ruci tržišta“ i kako će tržište da reši sve probleme samo od sebe, a onda prođete kroz park i vidite ljude koji spavaju na klupi bez krova nad glavom? E, isto kao što se tržište pobrinulo za beskućnike, tako se i internet pobrinuo da zaštiti žrtve digitalnog nasilja i isto prevenira.

Šta se dešava potom?

Internet kao mesto za slobodno plasiranje opasnih dezinformacija postaje višemilionski sistem koji za digitalne platforme ostvaraju velike prihode, postaje osnova marketinga i reklamiranja i sa tim – politička poluga. Politički oportunisti su sada shvatili da će objavljivanjem dezinformacija i lažnih vesti – i koristeći polarizujuće teorije zavere (koje sada dele društvo na vaksere/antivaksere, „ravnozemljaše“/“globusare“, antimaskere/“brnjičare“…) i ratujući protiv činjenica – dobiti glasove onih koji su već uveliko bombardovani ovim sadržajem na društvenim mrežama. Sada ti politički oportunisti pomažu širenju propagande mržnje putem glavnih medijskih kanala, izvan interneta.

S ovim receptom za katastrofu, kaže autorka, bilo je samo pitanje vremena dok se radikalizacija ne počne manifestovati i izvan mreža. Nemiri na Kapitol Hilu, nešto što nikad nije viđeno u njegovoj istoriji, samo su najnovija manifestacija. Oni su direktno prouzrokovani Trampovom zapaljivom retorikom i namernim iznošenjem ničim argumentovanih navoda o izbornoj prevari. Nasilje je bilo neizbežno. I njegova odgovornost u tome, iako nikad nije pozvao na isto, je više nego jasna. I gašenje njegovog toksičnog profila sa kog godinama širi mržnju, kao i njegovi pozivi da se obustavi nasilje, kao i navodi o mirnom prenošenju vlasti – ne menja stvari. Već 45% republikanaca podržava upad u Kapitol (podatak autorke), društvo je već duboko polarizovano i radikalizovano i nevolje su neminovne.

Da li je ovo i naš problem?

Autorka kaže da je svačiji. Ja tvrdim da itekako jeste i naš problem.

I mi smo duboko polarizovano društvo. I kod nas politički lideri sa jedne strane optužuju političke lidere druge strane za iznošenje laži, i obrnuto. I kod nas narod smatra da više nema profesionalnih medija, već imamo „opozicione“ medije i „medije bliske vlasti“ i sve što rade i jedni i drugi je da objavljuju ono što odgovara onima koje podržavaju. Više se ni jednoj vesti ne veruje. Ili se možda svakoj veruje, samo joj veruju različiti ljudi.

I kod nas se mogu desiti protesti preko noći. I to nije novost. I kod nas su bile “buldožer” revolucije. Ništa to nama nije strano. I zato nas se i tiče. Ne to što je obrisan neki profil koji je trebalo odavno da bude obrisan zato što krši sve moguće standard društvenih mreža. Već to što mnogih takvih profila ima i ovde. I mnoge teorije itekako vladaju. Nedavno je jedan heroj novog doba uspeo da se infiltrira u veliku grupu koja tvrdi da je zemlja ravna ploča i nakon što su ga postavili za admina promeni naziv u Okrugla zemlja. Nauka je pobedila, ali na dve nedelje kada će moći da vrate stari naziv. Nakon toga, jedna od najnebuloznijih teorija zavere nastavlja da živi i nastavljaju da je šire isti oni ljudi koji će biti i antivakseri i antimaskeri i podržavaoci ko zna kojih još teorija. Neke od tih teorija imaju smrtne posledice.

Zato su govor mržnje na internetu i teorije zavere i moj i tvoj problem.

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još