YANXovanje utorkom 11: IN CORPORA INSANIAE

Došlo je to neko vreme kada ljudi nemaju strpljenja za znanje, kulturu, „dublje“ sadržaje, videe duže od minut „trajanja“, pesme duže od 2 i po minuta. Nije da je oduvek svima bilo interesantno da slušaju neka ozbiljna predavanja na određenu temu, istraživanja, duge koncerte klasične muzike i slično, posebno ako su „suvoparno“ spakovani, ali let’s face it, nije bilo ovako. Ko god da je nekad rekao „će izginemo u rijalitije“ bio je u pravu. Na TV-u, na društvnim mrežama, u životu – odakle su i potekli, gde god.

Znam da su mnoge evropske zemlje ukinule taj vid programa bar kada su nacionalne frekvencije u pitanju. Iz jednog jednostavnog razloga. Zaglupljuju, omalovažavaju, prenose iliti podržavaju loše vrednosti, odnosno spadaju u ono narodski „hleba i igara“. Panem et circenses. Hm. Baš kretenski s njihove strane, mož’ misliti. Zabrinuli su se; misle da je ok da deca rastu uz bogatije, mirnije, nevinije, edukativnije, sadržaje realnije od rijalitija. K’o vele, da ne odvlači sve ljude sa društvenih, političkih, ekonomskih, gorućih i bitnih tema. Lakše se ljudi kontrolišu kada nije tako, kažu.  A imaju pravo na slobodan izbor, humane uslove za život, priliku da budu misleći. E baš su slatki i uviđavni. Razumem i profite. Ne razumem one baš po svaku cenu, al’, ’ajd. Ionako svi svakojaka sranja mogu da nađu po netu. A tek što znamo da nam nove generacije odrastaju na netu, a i mi smo navučeni na isti. A oni još uvode restrikcije po netu, da zaštite i upozore ljude šta konzumiraju, da zaštite decu od određenih tema koje nisu za njih. Kako lepo od njih. Koji im je?

Kod nas bar možeš da se zatupljuješ i svesno i nesvesno, hteo ne hteo, izabrao, ne izabrao. Slobodni izbori. Nećeš da budeš u toku, da gledaš šta ne želiš? Pa, promeni kanal, isključi TV. Ma da. Pobegni od hipnoze i apatičnosti do oaze neznanja, miriši cveće, nemoj da ideš da glasaš jer „svi su isti, ionako bude sve isto“, obavezno dodaj generalizaciju na sve i svašta, posebno za partnerske odnose, fizički izgled stavi ispred unutrašnjeg sklopa. Jaši na jednorogu po netu, svakako preko filtera prde vatromet. Možda se, ipak, nalepi na vorteks sadržaje, jer u tom svetu je sve svakako bolje. Harmonajzer difolt, naravno kada pokapiraš kako ide, jer ide tek tako, a i ne ide tek tako, jer nije sve tek tako. Izaberi da ne učestvuješ ni u čemu, tako je lepršavije. Ne, nije uvek lakše, ali je bar čistije. I u tom čistunjavom lebdi, pusti one neke tamo „zaluđenike“ da se izbore za svoja prava, za bolji život, promrljaj im da se vrte u krug, ali neka rade kako oni osećaju da treba makar bili slepi i usnuli, jer sve je to isto još od starog Rima i satire pesnika Juvenala. U krajnjem, ako uspeju u tome šta laprdaju, uspeće za sve. I ti ćeš svakako biti zahvalan na svemu. I onda je mrmot… A ček, nije ta reklama. Ili jeste? Dobro, hajde da ne satiremo. Doziramo.

Doziramo, a onda se desi da pobedi „In corpore sano“.
Hm. Kako sad to. Šta je to? Pa to nije neki mjuz. Ili, jeste? Nismo na ovo navikli. Ali vozi ta matrica. I ta mantrica. Nije „tra la la“, onda mora da je ozbiljno po difoltu. A opet, ima tu notu. Mada „tra la la“ ne mora biti neozbiljno. Možda se čini, jer, deluje lako. Ali čekaj. Ima keč. Je li performans? A ako ima keč i foru, da li je slojevito ili površno? Ima latinski, ima poruku. A i nije to za festival; a nije ni ovaj festival za to. Ako je performans mora da je u ćasi sa Abramović. Ili, ček. Šta je tačno performans? Hm. Ipak nije to. Ili? Možda je nešto novo originalno? Novi trend? Ko jebe činjenicu da „Zemlja gruva“ i jedan od njihovih istaknutih članova pod pseudonimom Konstrakta, jedna grupa intelektualno bogatih, budnih, duhovno-umno slobodnih ej kej ej zdravih ljudi sjajno radi to što radi već preko 15 godina. A pa da. Nisu bili ni u kakvim prajm tajmovima na koje se naviklo. A i kada bi, gde bi, kako bi? Daj bar onda na fest za promo da dopre do ljudi, pa ako dopre. I nisu lagani shit. A šta je lagani shit? Je li lagani shit po difoltu bullshit? Nije. Je l’ to ono što nas uradi, napuši? Mada nas je napušilo. A pa da. Imamo „ozbiljnu“ i „neozbiljnu“ muziku. Ili, ne? Kako to sve delimo? Zašto? Kako li prepoznajemo šta je slezina a šta tamni kolut oko očiju, i kako su povezani, da li su? Odakle sva ova pitanja, spinovi, majndfakovi? Je li sve počinje iz crevne flore, ili jetre? Mozga, duše? E. Eee… Ali svako ima komentar. A i guzicu. No o tome smo u kolumni broj jedan. A čekaj, kako beše razlučujemo šta je šta?

Foto: Nemanja Nikolić

Znanjem. Učenjem. Razvojem. Rastom. Dok nam je sve redom azbučno bušno. Bučno. Čuj mene, bušno. Ili? Svakako, poenta priče je da na jednom svetski, pre svega evropski poznatom muzičkom festivalu u formi televizijske zabave, i pored fakat sjajnih pesama i izvedbi dođe jedan odličan budilnik da nam ujebe sistem. Da, paradoks. Rekla bih da je do jaja potez, ukupno. Ko kapira, skapiraće zašto ukupno; dodatne rečenice su suvišne, kao i dodatak čiji potez iliti sve muve jednim udarcem. Jer, ovaj se desio se, dešava se, i toliko je trebalo da se desi. I super što je sve ušlo u trending. Minus videi gde se pod ful mejkapom i laganim smeškom uvijaju uvojci uz „koja li je tajna zdrave kose“. Iako svako ima pravo da radi i snima šta hoće, sve dok je na radost, kez, zez i nevređanje drugih, samo opet, dokaz da kada vam učiteljica zada temu za pismeni, vi omašite temu. Odnosno, ne mašite. Pišete iz svog stanja stvari. U ovom slučaju naroda, države, sveta.

Tako da, kako god šta tumačili, stoji činjenica da nam je „sano“ na svim suštinski bitnim nivoima u zapećku. Sa knjižicom ili bez, ono vrišti. Ali isplivava. I, to je odlično. Jer i treba da se daleko čuje. Prepisane terapije nema, ali u ovom slučaju i 10 puta dnevno, na prazan stomak, pa puta koliko god dok ne penetrira kako valja. Dok loš seks ne postane dobar seks. Jer kontamo da smo svi, ipak, In corpore insaniae. Dobro.

I, šta ćemo sad?




Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još