SVI NJENI GRESI: novinarka Jelena Zorić

Juče je povodom Dana državnosti novinarka televizije N1, Jelena Zorić dobila Srebrnu medalju za posebne zasluge. Ovaj orden dobila je za izuzetno zalaganje i izveštavanje iz crvenih zona kovid bolnica, a posvetila ju je „svim radnicima u zdravstvu preminulim od kovida, lekarima, medicinskim tehničarima, sestrama, spremačicama, servirkama, vozačima, bukvalno svakom radniku u zdravstvu preminulom od kovida“. Međutim, odlukom da primi orden, Zorić je na sebe navukla gnev jednog dela javnosti.

U čemu je greh Jelene Zorić?

Za one koji nisu pomno pratili medije poslednjih godinu dana, posebno za one koji nisu u mogućnosti da gledaju televiziju N1 na čijem smanjenju vidljivosti se sistemski radi – Jelena Zorić je ona novinarka koja je provela sate i sate u crvenoj zoni kovid bolnica i rizikovala svoje zdravlje kako bi profesionalno obavila novinarski zadatak i sve nas informisala o stanju u zdravstvu u vreme pandemije. Jelena Zorić je ona novinarka koja je „gutala“ suzavac na protestima u Beogradu u julu prošle godine i koja se nije pomerila sa ulice ni kada je jedva mogla da gleda i stoji na nogama. Jelena Zorić je ona novinarka čija je bezbednost, baš ovog trenutka kad o njenoj nagradi čitamo, ugrožena zbog pretnji koje konstantno dobija zbog izveštavanja o slučaju Jovanjica.

Jelena Zorić je novinarka koja je, pre ovog ordena, samo u prošloj godini dobila još tri nagrade – nagradu za etiku i hrabrost „Dušan Bogavac“ koju dodeljuje NUNS, nagradu „Aleksandar Tijanić“ za borbenost u novinarskom izražavanju i originalan novinarski potez tokom pomenutih julskih protesta koju dodeljuje UNS, kao i povelju za izuzetno profesionalno izveštavanje u 2020. godini koju dodeljuje Srpski filantropski forum. U čemu je onda problem sa državnim ordenom?

U tome što ga dodeljuje Aleksandar Vučić.

Greh Jelene Zorić je u tome što je još jednom, kao i svaki put u svojoj profesionalnoj karijeri, postupila profesionalno. Oni koji joj prete – prete joj jer profesionalno obavlja svoj posao. Oni koji nju, kao i televiziju na kojoj radi, proglašavaju za državnog neprijatelja i neprijatelja narodnog interesa – to rade zato što profesionalno obavlja svoj posao. Oni koji joj zameraju što je nagradu primila – zameraju što nije postupila neprofesionalno i odbila nagradu koju je apsolutno zaslužila, nagradu države kojoj pripada koja se dodeljuje u ime naroda kome pripada za izuzetne zasluge za dobrobit te države i tog naroda. Zato što istu smatraju nelegitimnom jer je dodeljuje Aleksandar Vučić.

Šta je Jelena Zorić mogla da uradi, a da to ne bude (auto) šah mat? Mogla je da primi nagradu i da očekuje da se desi ono što se desilo. Mogla je da nagradu odbije i da omogući da se tim potezom legitimiše vlast po principu „Iako su protiv nas, mi ih nagrađujemo, a oni su toliko ostrašćeni da te nagrade odbijaju“. Ako odbije nagradu – ona je neprijatelj Srbije i svoje zemlje koja joj odaje počast, ako je prihvati – neprijatelj je one druge Srbije koja Srbiju vidi samo kroz lik Aleksandra Vučića. Šta god da učini izuzetno profesionalna novinarka koja zaslužuje svaku moguću nagradu za izuzetno profesionalno novinarstvo – to će biti šah mat.

Pritom, paradoksalno i licemerno, ta ista druga Srbija je nije krivila kada je primila nagradu koja nosi naziv „Aleksandar Tijanić“, kao što ne kritikuje ni Udruženje novinara Srbije koje je nagradu tako nazvalo – a podsećanja radi Aleksandar Tijanić je ona ista osoba koja danas važi za jednog od najznačajnijih novinara u istoriji Srbije, a za života je bio izuzetno kritikovan zbog bliskosti sa bračnim parom Milošević, a kasnije je postao savetnik za medije Vojislava Koštunice koji je mesec dana pred ubistvo premijera Zorana Đinđića izjavio „Ako Đinđić preživi, Srbija neće“ (zaboravili smo na to?). To je isti onaj novinar koji je poznat po mizoginiji, koji je drugoj novinarki u javnosti odgovorio „Umukni, avetinjo“, a za svoje neistomišljenike u medijima koristio izraze kao što su „najgori spermatozoid“, „pola čovek, pola konj“ ili „glava neandertalca“ (mnogo više primera u knjizi „Slučaj službenika Aleksandra Tijanića“ koju je predstavio Beogradski komitet pravnika za ljudska prava još davne 2005. godine).

Pomenuta nagrada nosi ime po čoveku koji je bio ministar informisanja 1996. godine u vladi Mirka Marjanovića, za vreme vlasti Slobodana Miloševića, a na žalbe svojih kolega koji su se devedesetih godina žalile na ograničene slobode medija odgovorio sa „novinari misle da su golubovi, pa da mogu da seru po svakome“. A danas je Jelena Zorić taj „golub koji sere po svakome“, iliti, kao i ti isti „golubovi“ devedesetih godina – profesionalno obavlja svoj posao. Danas je ona među novinarima i novinarkama koji ukazuju na ograničene medijske slobode, a sa pozicije vlasti je napadaju neki drugi Tijanići. Zar ne bi onda trebalo da svaki profesionalni novinar, ili novinarka, odbije na prvom mestu tu nagradu (i osudi udruženje koje je dodeljuje u ime novinara u Srbiji, samim tim i u njihovo ime), a tek onda nagradu koju u ime države Srbije dodeljuje predsednik Srbije sa čijim se postupcima ili stavovima ne slaže? Ako se na „grehe“ ovog jednog Aleksandra zaboravilo, da li će se onda za nekih 20 ili manje godina zaboraviti i na „grehe“ ovog drugog Aleksandra? Možda nekad više neće biti toliko veliki greh primiti orden svoje zemlje?

Možda hoće, možda neće – ali do tada će najveći greh biti na plećima još jedne žene, koja će za svaki svoj potez trpeti neku vrstu napada. Levo, ili desno – sa neke strane će napad svakako doći. Neću ulaziti u to da li su oni koji odlučuju (u očima dela javnosti to je uvek samo jedan čovek: Aleksandar Vučić) nagradu dodelili upravo zato što je to šah mat i nešto iz čega samo vlast može profitirati. Neću uopšte ulaziti ni u to da li oni koji je napadaju to čine kako bi sebe dodatno legitimisali na „onoj drugoj skali“ kao nepokolebljive borce protiv „državnog terora“ i „diktatora na vlasti“. Potpuno je irelevantno da li bi neko drugi na njenom mestu odbio nagradu, ni da li su namere vlasti iskrene, ni da li je problem u tome sa kim nagradu deli ili ko je dodeljuje.

Jedna žena koja izuzetno profesionalno obavlja svoj posao je odlikovana za svoj rad, a društvo ponovo govori o svemu – osim o njenom radu. Jelena, bravo i hvala. I izvini.

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još