Stefan M. Mladenović – Film kao revolt prema nametnutosti

Pre nešto više od godinu dana kada smo razgovali, Stefan je promovisao svoj kratki film na španskom jeziku koji govori o seksualnom nasilju – i sanjao da radi u Madridu. Danas mi se javlja iz Madrida, gde je završio dva kratka filma koja će srpsku premijeru imati na ovogodišnjem Merlinka festivalu u Beogradu. Dok živi svoj san, ne odustaje od toga da kroz filmsku umetnost govori o teškim društvenim temama. A samo zbog trejlera novog filma već dobija pretnje na društvenim mrežama…

Pre nego što pređemo na teške teme i dva ključna filma koja ćemo uskoro videti – kako ti je u Madridu? Na čemu još trenutno radiš i ko ti pruža podršku i kad si daleko od kuće?

Život i rad u Madridu su za mene kao neka bajka jer iz ovog grada potiču filmski stvaraoci i filmografija koja me je navela na put sedme umetnosti. Tek sam sada svoj na svome. Nedavno sam diplomirao na master studijama filmske režije na Filmskom Institutu (Instituto del Cine Madrid) i završio snimanje kratkometražnih filmova „MascotaCupid“ i „Teodoro“. Film „MascotaCupid“ realizovan je u produkciji ARTISTA DE LA FE i koprodukciji Instituto del Cine Madrid. Za ovaj film potpisujem režiju i scenario,  a igram i jednu od glavnih uloga pored španske glumice Carmen Mayordomo. U filmu „Teodoro“ igram jednu od epizodnih uloga u režiji Esteban Roel, reditelja koji je bio nominovan za prestižnu nagradu Goja za svoj film „Musarañas“. Najveća podrška u ovoj avanturi su moji prijatelji sa velikim P i porodica, koji su mi omogućili da hodam putem sna.

Nadam se da ćemo imati prilike da vidimo i te filmove, ali sada bih se osvrnuo na film koji, reklo bi se, već privlači pažnju, a govori o istinitom događaju. U pitanju je „Boswellia sacra“. O čemu se radi i šta je to što si želeo da prikažeš ovim filmom?

Pre čitiri godine sam od jednog poznanika čuo priču koju je doživeo, živeo i preživeo. Njegova priča odvijala se od marta 2010. do januara 2011. godine na teritoriji Republike Srbije. Smatram da je ova priča zaslužuila ekranizaciju zbog svoje autentičnosti i poruke, koja do sada, nije prikazana u našoj kinematografiji. Ovaj film je nastao iz revolta prema nametnutosti. Nametnuto nam je verovanje, po rođenju moramo da pratimo svoj rod i njegovu dužnost u društvu. Po rođenju nam je nametnut i broj, matični broj, gde odmah postajemo dejstvo nekog numerološkog sistema koji kasnije, takođe upravlja našim životima. Nametnuta nam je i religija, želiš ili ne, ti si hrišćanin, katolik, budista, islamista… Kada čovek može da bira ono što želi, ono što oseća? Dozvolimo da ljubav ne bude nametnuta jer jedino tada čovek, kom god rodu pripada, može da oseti svoju svrhu i pripadnost društvu. Slogan filma je – na kraju, priroda uvek pobeđuje, a vi još jednom razmislite koliko ćete je poštovati… to je ujedno i ono što želim da poručim ovim filmom.

Scena iz filma „Boswellia sacra“, promo

U filmu je sve kontroverzno – od naslova, preko trailera, ali čini se da je već krenuo rat na društvenim mrežama i zbog pesme iz filma. Zašto nekim ljudima može da smeta to što želiš da prikažeš?

Film ne pretenduje nikakve kontroverze, sve zavisi kako se gleda na ovaj film. Određena publika koja trenutno vodi hejt kampanju komentarima na zvanični spot i trejler filma „Boswellia sacra“ pokazuje svoj akumulirani bes i nezadovoljstvo prema nečemu što nisu ni pogledali. Napade tog tipa smatram nedovoljnim znanjem i osvešćenjem. Prosto je, smeta im to što sklanjam deo puzle sa njihove savršene slike i stavljam deo koji zapravo tu pripada… tada njihova savršena slika dobija nesavršenosti od kojih je život i sačinjen.


Zašto i dalje kao društvo nismo spremni da prihvatimo kritiku crkve kao institucije, pa čak i kad su u pitanju ovako ozbiljni događaji o kojima film govori, a koje verujem da svako, pa i protivnici filma, osuđuje?

Šta više, ovaj film se i ne bavi kritikom crkve već pojedinaca koji zagađuju tu instituciju. Mi kao društvo ne samo da nismo spremni da prihvatimo kritiku generalno, već nismo spremni ni da promenimo stanje u kome se nalazimo. Sve je to jedan začarani krug straha, neznanja i naviknutog čekanja za bolje sutra.

Očekuješ li da može biti problema na projekciji ovog filma i da li te plaše pretnje koje dobijaš?

Iskreno ne očekujem bilo kakve probleme jer želim da verujem da smo dovoljno sazreli kao narod. Ne mogu ni da zamislim da može da se desi nešto slično kao 1990. godine i čuvenim prekidom pozorišne predstave „Sveti Sava“ u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Amnestičnim pretnjama ne pridajem neko veliko značenje jer smo navikli da kod nas svi problemi, čak i oni veći, traju tri dana i onda nestanu, kao da se ništa nije ni desilo. Tako će biti i u ovom slučaju.

Scena iz filma „Boswellia sacra“, promo

Drugi film koji ćeš prikazati je malo više „light“, odnosno smešten je u domen emotivno-seksualnih odnosa. Ono što je zanimljivo je da govori o prevari, ali je sve smešteno u domen popkulture. Koliko je pop kultura zapravo važna LGBT zajednici i može li se zaista sve reći putem pop pesama?

Film „Maricón POP“ je moj rediteljski prvenac u Španiji. Kada sam počeo da pišem scenario, želeo sam da eksperimentišem i napravim komediju kao omaž pop kulturi. Može se reći da su najveći konzumenti pop kulture zapravo pripadnici LGBT zajednice, čak su mnogi od njih i sami stvaraoci iste. Traženjem i preslušavanjem pop pesama čiji će tekstovi postati deo scenarija, sasvim sigurno mogu reći da se kombinacijom pesama može reći skoro sve. Publici garantujem dobru karaoke zabavu uz ovaj film u kome glavne uloge tumače španski glumci Bernardo Acuyo, Jorge de Guillae i Jorge Páez.

Da bi razumeli tačno šta te pitam, čitaoci će morati da pogledaju film na Merlinka festivalu, ali – šta bi bila tebi reč koju bi odabrao kao „okidač“?

Reč „okidač“ koju bih izabrao je ARTPOP.

Scena iz filma „Maricon pop“, promo

Za kraj – da li se vidimo na projekcijama u Beogradu, i ukoliko ne – šta je ono što je tvoja poruka svima koji će pogledati filmove?

Maksimalno se trudim da uklopim sve obaveze kako bih mogao da prisustvujem Merlinka festivalu i svojim projekcijama. Ono što mogu obećati publici je da će imati priliku da vide nešto drugačije na velikom platnu od repertoara koji nudi naša kinematografija. Poruka je jednostavna, a do jednostavnosti je najteže doći. Budite slobodni.

Premijerno filmove Stefana M. Mladenovića možete pogledati na ovogodišnjem Merlinka festivalu koji će se održati 8-11. decembra u Beogradu i 9-12. decembra u Novom Sadu.

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još