Šta mladi ljudi u Srbiji misle o vakcinaciji?

O problemu nedovoljnog odaziva mladih ljudi na vakcinaciju intenzivno se govori poslednjih nekoliko meseci. Pre toga, niko se nije bavio tim problemom na odgovoran i temeljan način, a pitanje je da li i ko to čini i danas. 

Odgovor države, prema rečima pokrajinskog sekretara za zdravstvo, Zorana Gojkovića, na ovu situaciju bio je zahtev upućen organizatorima velikih letnjih festivala da pozovu mlade da se vakcinišu. „Ujedinjeni festivali Srbije“ nakon toga omogućili su besplatne ulaznice, različite nagrade, ali i punktove za vakcinaciju. Određena su i pravila za održavanje festivala koja dozvoljavaju ulazak vakcinisanima, onima koji imaju antitela ili negativan PCR ili antigenski test.

Uprkos svemu, kako kaže Gojković, odgovor mladih bio je „frapantno loš“.

Podsticajne mere, apeli, gotovo 2,5 miliona vakcinisanih građana i građanki Srbije – ništa od toga još uvek nije dovoljno da se ovaj problem reši. Zato danas o ovoj temi razgovam sa sedmoro srednjoškolaca iz Šida, Sremske Mitrovice i Zaječara.

Nenad Božinović (17), Živko Bjelić (17), Anastasija Juzbašić (18) i Olivera Krasnić (17) za Zoomer su govorili o razlozima zbog kojih se još uvek nisu vakcinisali. Ljiljana Ilić (17), Ivana Terzić (17) i Nikola Trajković (18) objasnili su zašto su se odlučili na taj korak.

Zašto se nisu vakcinisali?

Anastasija i Olivera istakle su sumnju u posledice koje bi vakcina ostavila na njihovo zdravlje, kod Olivere preovladava strah roditelja vezan za reproduktivno zdravlje, ali i činjenica da se većina njenih vršnjaka i vršnjakinja nije vakcinisala. Ipak, Olivera iskreno kaže: „Ja bih se vakcinisala jer smatram da vakcina može samo da pomogne i da mi sigurno neće naškoditi. Planiram da ubedim roditelje kako bi se ovo ludilo što pre zaustavilo. Ako to ne učinim ranije, kada napunim 18 godina sigurno ću to uraditi“. Nenad je rekao da prema njegovom mišljenju vakcina nije pouzdana i da smatra da time neće pomoći ni sebi ni drugima, dok je Živko kratko rekao da nije našao dobar razlog za to.

Sa druge strane, Ljiljana, Ivana i Nikola primili su vakcine. Zašto?

Ljiljana i Ivana navode mogućnost nesmetanog putovanja u inostranstvo sa potvrdom o vakcinaciji, kao i nadu da će time doprineti ukidanju protivepidemijskih mera. Za Nikolu, vakcina je od uvek predstavljala „jedini izlaz iz pandemije“ i zato se prijavio već prvog dana kada je ta mogućnost bila dostupna.

Na pitanje koje su najveće prepreke mladih u Srbiji da se odazovu pozivima na imunizaciju mladi prepoznaju nepoverenje i nedovoljnu informisanost kao najznačajnije.

Nepoverenje u efikasnost i bezbednost vakcine, što za posledicu ima strah i sumnju, ističe Nenad. Olivera nepoverenje ipak vezuje za ljude koji vode ovu epidemiju.

„Same brojke su lažne, to se otkrilo i to svi znaju i naravno da onda ljudi nemaju poverenje u druge stvari, u ovom slučaju u vakcinu, jer se plaše da im se nešto ne desi. Kada Kon i ostali lažu za brojke, a mere koje donose nemaju nikakvog smisla – ljudi onda nemaju poverenja ni u vakcine“, smatra Olivera i dodaje da bi dilema po ovom pitanju nestala kada bi ljudi na pozicijama počeli da govore istunu.

„Neće biti dileme kad oni počnu da govore istinu koliko ima zaraženih i ako već stavljaju mere neka mere imaju smisla, a ne – sme se ići u kafiće, a u školu (na uobičaen način) ne”, dodaje.

Živko ima drugačije viđenje. On smatra da su mladi u potpunosti nezainteresovani za ovu temu.

„Mlade ne zanima to, ne pridaju značaj vakcinaciji. Verujem da većina mladih koji se nisu vakcinisali nema problem da se vakciniše, ali ih jednostavno mrzi”, smatra Živko.

Ivana kaže da su predrasude jedan od problema.

„Verujem da većina nije dovoljno informisana, da gaje predsrasude i da samim tim ne biraju ovu opciju. Kada sam se ja vakcinisala, većina je bila iznenađena, ali nisu me previše osuđivali“, govori Ivana.

Nikola problem uviđa u nedostatku solidarnosti: “Često se od mladih čuje da ne žele da se vakcinišu jer su oni zdravi i imaju odličan imunitet, tu nastaje problem. Problem je u (ne)solidarnosti”, oštar je Nikola.

Problematičan način dobijanja informacija

Izvori na koje su se oslanjale kada su donosile ovako važnu odluku za Ljuljanu i Ivanu bio je pre svega proces volontiranja u punktovima za imunizaciju. Kako kažu, to im je omogućilo da čuju mišljenje mnogih lekara, ali i da čuju iskustva vakcinisanih, pa tako oforme svoje stavove. Za druge, internet i mediji bili su glavni izvori. Nenad je naveo da je verovao naučnim člancima, a Anastasija – mišljenju lekara koje lično poznaje.

Olivera primećuje da je vakcinacija proces koji je nedovoljno objašnjen u medijima.

„Čula sam o vakcinama na RTS 1 i i dalje malo znam o njima, nikad nisam čula negde objašnjeno koja vakcina je više za koje godište i zašto, slabo su to objasnili”, smatra Olivera.

Ključ za rešavanje ovog problema jeste informisanost. Građani i građanke Srbije ne samo da nisu dovoljno infosmisani o ovoj, toliko važnoj temi, nego su često pogrešno informisani i izmanipulisani različitim štetnim narativima.

Najvažnije je pronaći kredibilne izvore informacija

Emisija „Edit vlog“ na Zoomeru, u poslednjem izdanju, pod nazivom „Zavrni rukav” bavila se dekonstrukcijom štetnih narativa o vakcinaciji. Autorka Jana Šarić razgovarala je sa svetski priznatim naučnicima iz Srbije, Dr Jovanom Milić sa Univerziteta „Modena i Reggio Emilia“ iz Italije i Dr Urošem Lazarevićem iz organizacije „Ujedinjenih protiv kovida“.

Nisu svi lekari stručni za korona virus

Nenadov i Anastasijin odgovor oslanjaju se na narativ da je svaki članak naučni članak i da svaki lekar može da daje savete vezane za vakcinaciju. U Edit vlogu Dr Uroš Lazarević govorio je o ovoj pojavi:

„Ono što vidim kao veći problem od antivakserskog lobija jeste to što kada kažem da su vakcine bezbedne i uputim pacijenta na neku referentnu naučnu stranicu, onda taj čovek kaže – meni je tvoj kolega rekao da nisu bezbedne i da sačekam. I to je onda problem. Ne toliko taj antivakserski lobi i sve te gluposti koje su nam plasirali poslednjih godinu dana. Te gluposti su uticale i na kolege koji možda nemaju vremena da pročitaju neki naučni rad, nego odgledaju neki snimak i onda ljudima prenose priču. I to me je dosta razočaralo u nivo svesti kolega. Da su sve kolege stale iza prave nauke zasnovane na dokazima ne bi bilo tih plasiranih dezinformacija ili bi bile smanjene na neki obim koji bi mogao da se amortizuje. Ovako imamo mnogo informacija, a naučnici nemaju tu jačinu glasa koju ima druga strana koja se služi jeftinim tehnikama infodemije“, rekao je Dr Lazarević.

Mladi nemaju uvek blage simptome

Na narativ koji govori o tome da mladi neće imati posledice virusa ukazao je Nikola, a ovim problemom u Edit vlogu bavila se Dr Jovana Milić koja tvrdi da mladi u većem broju od starijih razvijaju autoimunske reakcije nakon kovid virusa.

„Mi sad imamo jednu kovid ambulantu u kojoj pratimo pacijente koji su imali kovid i izlečili su se, a sada imaju taj tzv. postkovid sindrom i viđamo sve više mladih, čak više nego starijih, koji imaju neke autoimunske reakcije nakon kovida i kojima je zapravo kovid bio okidač za neke autoimunske bolesti koje neki ljudi sa 30 godina, ili čak sa 20 i nešto godina, razvijaju nakon virusne infekcije. To bi možda bio još jedan dodatni stimulans, dodatne informacija, koja bi možda nekome ko i dalje okleva u vezi vakcine jer misli da je mlad i biće blaga bolest – ne mora da znači“, tvrdi Dr Milić.

Kako su vakcine tako brzo napravljene?

Jedan od narativa koji je prisutan od samog početka vakcinacije je onaj da je razlog za sumnju u bezbednost i pozdanost vakcina brzina kojom su one napravljene. Dr Milić objašnjava da vakcine nisu napravljene brzo jer se tehnologija na kojoj su nastale istražuje decenijama.

„Mi već imamo znanje o tehnologijama koje su se koristile za vakcinu, to se istražuje već decenijama. To nije nešto što se razvilo za mesec dana ili dva meseca. Sama vakcina se razvila brzo, ali je tehnologija već mnogo ranije bila proučavana. MRNK vakcine, tj. vakcine kao što su Fajzer i Moderna, su tehnologija koja se izučavala već dvadesetak godina. Nisu to neka saznanja koja smo dobili u januaru ili februaru, već su to akumulirana saznanja koja sakupljamo mnogo duže“, tvrdi Dr Milić i dodaje da je ekonomski faktor takođe ključan.

„Drugi faktor je to što je jako mnogo novca uloženo u istraživanja za vakcine. Istraživanja su tekla mnogo brže jer se mnogo više ljudi angažovalo, to je bila jedna opšta mobilizacija naučnika na proučavanju vakcina i puno novca je bilo uloženo da bi se došlo do tako brzog rešenja. Sada smo u implementaciji tog rešenja i moramo još malo da sačekamo pre nego što vidimo efekte imunizacije“, objašnjava dr Milić.

Priča o AstraZeneca vakcini unela je mnogo bure

U Edit vlogu postavljeno je i ovo pitanje. Dr Lazarević tada je ispričao da je on primio tu vakcinu nekoliko dana pre objavljivanja priče o njenoj štetnosti. Kako je tada reagovao, ali je umesto da paniči posegnuo ka istraživanju relevantnih izvora.

„Posegnuo sam ka znanju, ka relevantnim izvorima informacija i shvatio da kada bismo uporedili npr. kontraceptivne pilule i vakcinu proizvođača Astra Zeneca – veći je rizik od tromboze kod kontraceptivnih pilula. Da li to znači da žene ne treba žene da ih koriste? Sve nosi svoj rizik. Ako uzmemo aspirin, kao jedan od najkorišćenih lekova u populaciji, i pogledamo onaj deo o neželjenim efektima – kada bi se neko udubio i pomislio da sve to zaista može da mu se desi nikad ne bi uzeo taj lek. Ili Brufen. Sve to stoji sa razlogom, ali strah se odagnava znanjem, a za znanje je potrebno vreme“, objašnjava Dr Lazarević, dok Dr Milić tvrdi da kovid nosi mnogo veći rizik za trombozu.

„Većina smrtnih ishoda od kovida je od malih trombova koji se razviju u plućima, ili od nekih trombova koji se razvijaju sistemski na nekim drugim mestima u organizmu. Tako da je rizik od trombova više stotina puta veći sa kovidom nego nakon primanja vakcine Astra Zeneca. Moramo da razumemo i statistiku velikih brojeva, da razumemo matematički šta je više moguće, verovatnoća da se neki događaj desi nakon vakcine i verovatnoća da se nešto desi nakon bolesti“, navodi Dr Milić.

U Edit podcastu Jana Šarić je razgovarala sa doktorkom Minom Jovanović o uslovima rada u jednom od najvećih medicinskih centara u zemlji u vreme pandemije. Doktorka je u ovom razgovoru rekla ono što možemo često čuti od lekara, a to je da se u ovim trenucima osećaju umorno i objasnila kako bi velik odaziv na vakcinaciju doprineo boljem stanju u medicinskim ustanovama.

Pored aktuelnih sadržaja na Zoomeru, emisija televizije N1 „Sve o vakcinama” u kojoj su govorili virusolog i mikrobiolog u Veterinarskom Institutu u Kraljevu, Milanko Šekler, doktorka Maja Gnjatović iz Instituta za primenu nuklearne energije i profesor farmakologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, Radan Stojanović pružila je odgovore na veliki broj, do tada nerazjašnjenih pitanja.

Među njima se našlo i ono pitanje koje stvara sumnju kod Oliverinih roditelja, koji sigurno nisu jedini:

Da li vakcine mogu da izazovu sterilitet?

„Kada su u pitanju vakcine i i reproduktivno zdravlje, to treba posmatrati na tri nivoa. Uticaj da se ostane u drugom stanju, uticaj na razvoj ploda i na samu trudnicu. Kada je u pitanju uticaj na trudnice, podaci govore u korist vakcinacije. Trudnice koje obole od kovida imaju pet puta veću šansu za hospitalizaciju, nego žene koje boluju, a nisu u drugom stanju.“, rekao je Stojanović i dodao da vakcinacija ne može da se dovede u sa fertilitetom (plodnošću).

Doktor Šekler je dao zanimljiv primer: „Nedvosmisleno je jasno da postoje koronavirusi koji izazivaju sterilitet kod živine, koke koje se inficiraju, a da nisu vakcinisane, 10-15 odsto ne snese nijedno jaje. Ja bih obrnuo, može da se desi da koronavirus pravi tu vrstu problema. Veća je šansa da imate problem sa sterilitetom od korone i virusne infekcije nego da će vakcine to da urade”, tvrdi Dr Šekler, dok je Dr Maja Gnjatović ukazala na to da su sve vakcine koje su registrovane u Srbiji bezbedne i ispitane, te da nema bojazni da može da nastane bilo kakav problem.

To nas dovodi do vrlo važnog izvora – sajta strukovnog udruženja „Ujedinjeni protv kovida”.

Njihov tekst “Pregled vakcina koje se koriste u Srbiji” sadrži odgovore na sva važna pitanja u vezi vakcinacije.

Kako nas vakcine štite?

Između ostalih, odgovorili su na pitanje kako funkcioniše proces zaštite pomoću vakcina.

„Vakcine funkcionišu na različite načine koji su predstavljeni ispod, ali sve za cilj imaju da pokrenu imunski odgovor na virusne antigene. Kod nekih vakcina antigen je sastojak vakcine (inaktivisan ceo virus ili deo virusa), a kod drugih se vakcinom u organizam unosi  nukleinska kiselina (RNK ili DNK) kao kod za sintezu antigena (dakle, ne ceo virus, već kod za sintezu nekog proteina virusa) koji onda stvaraju naše ćelije, isto kao i u prirodnoj infekciji. Tako naš organzam na bezbedan način prepoznaje antigene virusa, pravi antitela i razvija ćelijski imunski odgovor (odgovor T-limfocita), a ne razvija se bolest, kao što bi se dešavalo pri infekciji. Potom, ukoliko dođemo u dodir sa virusom, zaštita već postoji i organizam je spreman da se odbrani od virusa. Jačina i uspeh imunskog odgovora zavise od našeg organizma, od vakcine, ali i od količine virusa kojoj smo izloženi“, objašnjava se u tekstu.

Zašto se vakcinišemo ako i nakon toga treba da se pridržavamo mera?

„Ono što je nepoznato je u kojoj meri vakcinisana osoba može da prenosi virus (ukoliko dođe u dodir sa njim). Smatra se da će vakcinisane osobe, ako se inficiraju, u proseku izlučivati i manju količinu virusa, ako su asimptomatske. Međutim, zbog toga što nije poznato kolika je količina virusa koju osoba može da izlučuje a da ne zarazi druge, iako vakcina štiti onog ko ju je primio, mere treba poštovati kako bismo zaštitili druge koji još uvek nisu primili vakcinu i koji mogu da budu ranjivi“, stoji na sajtu. Takođe objašnjavaju da ljudi koji su imali koronu treba da prime vakcinu jer to može „samo da poboljša imunski odgovor“. Dobro je znati i da treba da sačekate mesec dana nakon prestanka simptoma da biste primili vakcinu, takođe 10-12 dana je potrebno da prođe nakon primanja prve doze vakcine da bi se razvio imunitet, dok će se on u potpunosti razviti nakon 2-4 nedelje o primanja druge doze. Pišu da je moguće da se razbolite i nakon vakcinisanja, ako „dođete u kontakt sa velikom količinom virusa“, te da to zavisi i od vašeg imunog sistem a i od vakcine.

„Međutim ono što znamo je da vakcinacija sprečava oboljevanje od težih formi bolesti, tako da iako se razbolimo nakon vakcine najčešće su to blaže forme bolesti“, zaključuje se u tekstu.

U istom tekstu možete pročitati informacije vezane za svaku dostupnu vakcinu u Srbiji, da li ju je priznala Evropska komisija za lekove, kakav joj je sastav, koje su registrovane kontraindikacije, a koja neželjena dejstava za svaku od njih.

U jednom od tekstova objašnjavaju i kako se vakcine proizvode, ko ih i na osnovu čega odobrava, ko i kako kontroliše njihov kvalitet.

„Kompanije rade samostalno na kliničkom razvoju vakcine. Jednom kada je vakcina odobrena, proizvodnja počinje da se povećava. Antigen (deo virusa na koji reaguje naš imunski sistem) je oslabljen ili deaktiviran. Pomoćne supstance se kombinuju sa antigenom i na taj način se napravi kompletna vakcina. Čitav proces, od pretkliničkog ispitivanja do kompletne izrade, ponekad može potrajati i više od jedne decenije. U potrazi za vakcinom protiv COVID-19, istraživači i programeri paralelno su radili na nekoliko različitih faza kako bi ubrzali rezultate. Zahvaljujući velikoj posvećenosti finansijskog i političkog sektora razvoju vakcine, omogućen je ovakav ubrzani proces… Nakon kliničkih ispitivanja neke vakcine, nadležno regulatorno telo procenjuje da li ona ispunjava kriterijume kvaliteta, bezbednosti i efikasnosti. Nakon odobrenja regulatornog tela, proizvođači podnose vakcinu Svetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) na pretkvalifikaciju. To predstavlja postupak procene koji osigurava kvalitet, sigurnost i efikasnost i pomaže Ujedinjenim nacijama (UN) i drugim međunarodnim organizacijama za nabavke da utvrde podobnost vakcine za distribuciju i menadžment nacionalnih programa za imunizaciju.“, stoji na sajtu.

Navode i načine na koje se vakcine širom sveta kontrolišu:

„Jednom kada počne primena vakcina, zdravstvene vlasti i SZO neprestano nadgledaju – i utvrđuju ozbiljnost – svih mogućih neželjenih efekata i odgovora ljudi koji su primili vakcinu. Sigurnost vakcine je najvažnija, uz redovne procene i kliničke studije nakon odobrenja kako bi se izvestilo o njenoj bezbednosti i efektivnosti. Često se sprovode i studije koje utvrdjuju koliko dugu zaštitu obezbeđuje data vakcina“, tvrdi se u tekstu.

Veoma je značajan i tekst u kojem predstavljaju šta je to kolektivni imunitet, te kako štitimo sebe i druge vakcinacijom.

„Kada se neko vakciniše, vrlo je verovatno da će biti zaštićen od konkretne bolesti. Na taj način, vakcinacijom štitimo sebe. Ali ne mogu se svi vakcinisati. Ljudi sa hroničnim bolestima i stanjima koja oslabljuju njihov imuni sistem (poput raka ili HIV-a) ili koji imaju ozbiljne alergije na neke komponente vakcine, deca i trudnice možda ne mogu da se vakcinišu određenim vakcinama. Ovi ljudi se ipak mogu zaštititi ako su drugi oko njih vakcinisani. Kada se puno ljudi u zajednici vakciniše, patogen teško cirkuliše, jer je većina ljudi sa kojima se susreće imuna. Dakle, što je više vakcinisanih, to je manja verovatnoća da će ljudi koji nisu u mogućnosti da budu zaštićeni vakcinama biti izloženi štetnim patogenima. Ovo se naziva kolektivni imunitet. Tako mi masovnom vakcinacijom štitimo druge. Ovo je posebno važno za one ljude koji ne samo da ne mogu biti vakcinisani, već su možda i podložniji bolestima protiv kojih vakcinišemo, jer spadaju u ranjivu grupu ljudi. Nijedna vakcina ne pruža stopostotnu zaštitu ali značajno smanjuje rizike od oboljenja. Na isti način, kolektivni imunitet ne pruža potpunu zaštitu onima koji ne mogu da se vakcinišu, ali imaju značajno smanjenu šansu da se razbole, zahvaljujući onima koji su vakcinisani. Zato se kaže da vakcinacijom, pored sebe, štitite i druge koji nemaju drugi način da se zaštite, kao na primer vašu decu. Zato argument „ja imam pravo da biram da se ne vakcinišem” u epidemiji infektivne bolesti nije validan, jer vašim izborom direktno ugrožavate druge oko sebe koji nemaju taj luksuz da biraju. Zato, vakcinišite se!“, pišu „Ujedinjeni protiv kovida“.

KREDIBILNI IZVORI POSTOJE!

Vakcinacija protiv bolesti COVID-19 velika je i važna tema, a odluka o tome da li će primiti vakcinu ili ne lična je odluka svakog građana i građanke ove zemlje, ali kao što sam već prethodno napomenula DOBRA INFORMISANOST o tome je najvažnija.

O tome govori i Anastasijin odgovor na pitanje šta bi nju podstaklo da primi vakcinu:

„Ono što bi mene lično ubedilo da se vakcinišem je da neko malo detaljnije priča o vakcini, da budem sigurna da neće kasnije uticati na moje zdravlje. Mislim da ne možemo baš sve da podstaknemo novcem da se vakcinišu, nego treba da informišemo ljude šta unose u svoje telo. Ako nema nekih štetnih posledica ne vidim problem da se i ja vakcinišem”, smatra Anastasija.

Kao što vidite, kredibilni izvori informacija postoje. Ono što je važno jeste da se potrudite da ih pronađete, te da budete obazrivi kada odlučujete kome poklanjate svoje poverenje. Izvori koje sam u ovom tekstu navela analiziraju, upoređuju i predstavljaju probleme argumentovano pozivajući se na druge naučne članke i zbog toga su zaslužili da im verujemo.

Izvor fotografije: Georgia Public Broadcasting

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još