Šta je „sindrom zlatnog deteta“?

A ti si, majko, rodila tako zlatno dete

Ne, nema nikakve veze sa Cobijem. To je sasvim druga tematika.

Ali sada kada imamo vašu pažnju, da li se u ovom trenutku, kada vam kolokvijumi vise nad glavom, ispitni rokovi se bliže, a ukoliko ste u srednjoj školi već prete (ne)popravljanjem ocena – osećate pod pritiskom? Koliko taj pritisak dolazi iz kuće?

Da li vam prete da nećete ići na more ako ne popravite ocene? Da morate imati sve petice? Da morate ostati na budžetu? Da su vaša braća i sestre bili Vukovci? Da je mali Marko, sin Slavice iz komšiluka, svaku godinu očistio u junu?

Da li strahujete da nećete ispuniti očekivanja roditelja?

Ukoliko je vaš odgovor na sve ovo DA – ne brinite, sa vama je sve okej, a ovaj tekst neka pročitaju vaši roditelji. Neka oni malo razmisle zašto žele da imaju ZLATNO DETE.

Ako do sada niste čuli za ovaj termin, „sindrom zlatnog deteta“ čest je deo porodične dinamike i ogleda se u favorizovanju deteta od strane roditelja. O ovome je nedavno govorila i psihološkinja Ksenija Mijatović. Kako ona navodi, ovaj sidrom je veoma učestao u porodicama u kojima roditelji svoje sopstvene osećaje inferiornosti „leče“ kroz favorizaciju „posebnog“ deteta (zlatno dete) koje je tu da realizuje sve roditeljske (svesne ili nesvesne) projekcije i želje.

Odnosi se na porodičnu dinamiku u kojoj je jedno dete (ako ima braću ili sestre) ili dete koje ih nema, favorizovano i idealizovano verbalno i neverbalno od strane na roditelja, na način da se od njega očekuje da uvek bude perfektno i uspešno„, objasnila je Mijatović na svom Instagram profilu i dodala da se ovaj sindrom veoma često se dovodi u vezu sa roditeljima narcističkih tendencija i perfekcionistima „koji su skloni favorizaciji deteta koje im kroz uspehe i postignuća stvara osećaj da su i oni uspešni i važni – jednom rečju sjajni roditelji„.

Ovo je jako opasno i loše po dete u budućnosti, jer se mogu javiti oblici ponašanja kao što su strah od neuspeha, udovoljavanje, potreba za stalnom spoljnom validacijom i nemogućnost osobe da prepozna sopstvene potrebe – jer usvaja model po kome konstantno zadovoljava tuđe.

Takva deca bivaju „viđena“ ili „čuta“ samo kada postižu uspeh koji roditelji od njih očekuju i razvijaju kroz vreme jednu specifičnu unutrašnju dinamiku kojom preovladava model ponašanja – udovoljavanje (people pleasing)„, objasnila je Mijatović i dodala da je, između ostalih gore navedenih osobina, naosetljivija od svih koju ova deca (kasnije ljudi) razvijaju, osećaj sopstvene vrednosti isključivo kroz rezultate.

Kada rezultati izostanu gubi se osećaj identiteta, važnosti pa i vrednosti. Ova „deca“, kasnije ljudi, skloni su depresivnim stanjima i razvijanju loše slike o sebi – jer je sasvim prirodno da se u životu smenjuju periodi dobrih i manje dobrih rezultata i situacija, što je za „zlatno dete“ neprihvatljivo. Takođe, potiskivanje sopstvenih potreba i emocija da bi tuđe bile zadovoljene, često kreira zavisničke odnose u kasnijem dobu, jer su uvek drugi (roditelji) „odlučivali“ za njih pa se to prenosi i na partnerske odnose„, objašnjava Mijatović.

Zato sledeći put ako ste pod pritiskom i mislite da „niste dovoljno dobri“ – uzmite predah, šetajte, trčite, slušajte Cobija, ili radite šta god vam prija u tom trenutku. Vi ste svoj, a ne roditeljski projekat.

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još