Sara Filić: Ako pesme štancujete kao robu, stavljate im rok trajanja

U izdanju emisije Zoomer Now, koji se emitovao 16. novembra, razgovarao sam sa Sarom Filić, hip-hop umetnicom. Posebno zadovoljstvo mi je bilo to što sam uspeo da ovaj intervju odradim pre nego što će se Sara probiti na hip-hop sceni, u šta iskreno ni najmanje ne sumnjam. Sara Filić, alijas FilicX je izuzetno talentovana i svestrana umetnica koja je na underground sceni poznata po tome što sa lakoćom šeta po žanrovima i muzičkim pravcima, u zavisnosti od toga kako se oseća. Tako da, nemojte biti začuđeni ako budete čuli u budućnosti kako je predstavljaju kao treperku, reperku ili čak DJ-a koji pravi opake rejv matrice!

Pored toga što je muzička zvezda „in the making“, ona je i moja koleginica na filozofskom fakultetu.

Da krenemo odmah in medias res. Ti proizvodiš svoju muziku i dosta si nezavisna. U jednom si i izvođač i producent. Kako sve to izgleda, pogotovo kada uzmemo u obzir da si i dalje na underground sceni?

Underground scena je zaista u skorije vreme zanemarena. Postoje neki novi umetnici sada koji se trude da je podignu, ali se to zaista ne može porediti sa mejnstrim muzikom koja je danas najispromovisanija. Što se tiče mene i nekakvih uzora- ne mogu ih baš izdvojiti. Gotivim dosta ljudi, poprilično sam naslušana svega po pitanju muzike i trudim se da u svojoj muzici objedinim više žanrova. Naravno, ja se ponekada trudim da primenim neki producentski fazon koji usput naučim, ali ne mogu izdvojiti neke konkretne umetnike. I kad bih izdvajala one koji su najviše uticali, to bi bilo možda i predugačko. Pošto stvaram u više žanrova, dosta umetnika je uticalo na moj rad. Tu su i hip-hop i R&B, tehno… Što se nezavisnosti u muzici tiče, ja radim sve osim post-produkcijskog dela, odnosno ne radim mix i master.

Mene tvoj zvuk često podseća na neke od velikana naše scene iz ranih 2000-ih godina. Taman kad pomislim da sam te našao negde, shvatim da si već u sledećem trenutku u pravcu koji se pripisuje 2010-ima, možda čak i 2020-im godinama. Upravo to je ono što mi je jako specifično kod tvoje muzike- kako uspevaš da spojiš zvuk Juice-a sa na primer Migosima?

Ja nemam neki konkretno i jasno definisan stil. Kod mene često postoji orijentalni momenat, ali što se tiče žanrovski… Ja radim trep matrice, ali ne snimam uvek preko njih. Bliži mi je neki old-school stil. U suštini, nema tu neke velike filozofije osim što pustim mašti na volju. I to je to, tako nastaje pesma.

Na koje projekte si najponosnija?

Sve su to moja deca, Pašaliću. Ne mogu izdvojiti dakle neki na koji sam najponosnija… ali neka za sada to bude ovaj poslednji, „Rosa de la Ghetto“. To je stvar koja je nastala u jednom specifičnom momentu u mom životu. Čitava priča za tu pesmu je specifična. Imala sam spremnu matricu, tekst koji bih povremeno pomalo menjala i to je to. Ali kada sam na kraju sela za komp, na pamet mi je pala jedna sasvim drugačija stvar. Poneta inspiracijom, uspela sam da zakažem odmah termin u studiju kod ortaka Mareta i tako smo snimili tu stvar. A tekst koji je usput nastao je jedna potpuno autobiografska priča.

Smatram da sam tom pesmom uspela da prenesem važnu poruku. Smatram da to rep i treba da bude, odnosno da tome treba da služi. Trebalo bi da prenosi poruku. Trudim se da svaka moja pesma bude u što većoj meri autobiografska. Posebna mi je i prva pesma sa kojom sam izašla u javnost, koja se zove „Danas“. Nije mi bilo svejedno i bilo mi je potrebno hrabrosti da svoj tekst predstavim svetu. Nakon toga sam objavila pesmu „Finta“, koja mi je draga zbog prizvuka naših krajeva, dosta tu ima truba, fanfara… A pesma se sama po sebi izdvaja po tome što promoviše moju perspektivu, koja je drugačija u odnosu na neke druge umetnike koji se pretežno bave muzike zbog novca. Moja poenta tu je da, ukoliko štancuješ pesme kao robu samim tim im daješ i rok trajanja. Tu se umetnost gubi- to je bila inspiracija za tu pesmu.

 „Prodali su rep kao kaluđer ferarri… za malo piva i nešto da se sriva“.

Kako vidiš sebe u odnosu na druge umetnice, koje su progurale put drugim ženama na rep sceni, primera radi Sajsi MC?

Ne bih sebi dala za pravo da se poredim sa Sajsi, jer je ona godinama tu. Nemam pravo ni da ocenjujem njen kvalitet. Ženska scena jeste zanemarena u odnosu na mušku, definitivno. Ono što bi rep trebalo da predstavlja jeste platforma na kojoj se mogu promovisati jednakosti i na kojoj se žena može osnažiti. Sajsi ima svoj unikatan stil, tema koja je meni važna poput osnaživanja žene jeste i tema njenih pesama, ali ipak mislim da bi najbolje bilo ne porediti nas.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još