Sagovornici Zoomera o presudi Mladiću: smanjen prostor za negiranje ratnih zločina

Bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić pravosnažno je osuđen pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog genocida i zločina protiv čovečnosti nad nesrbima tokom rata u BiH. Žalbeno veće odbacilo je sve žalbe koje Mladićeve odbrane, ali i Tužilaštva, prenosi N1. Sutkinja Prisca Matimba Nyambe, koja je imala suprotno mišljenje od ostalih članova Žalbenog veća Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MICT) navela je u izdvojenom mišljenju da bi ona naložila da se Mladiću ponovi suđenje pred drugim sudskim većem.

Ukratko, Mladić je proglašen krivim za učešće u genocidu u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistvo, deportaciju stanovništva, prisilno premeštanje stanovništva, terorisanje stanovništva, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca, dok je oslobođen optužbi za genocid u šest opština u BiH – Sanski Most, Vlasenica, Foča, Kotor Varoš, Ključ i Prijedor.

Prema mišljenju sagovornika i sagovornica Zoomera, ova presuda je značajna jer smanjuje prostor za dalje negiranje zločina koji su se dogodili pre četvrt veka na našim prostorima, a za koja još uvek mnogi ne snose odgovornost.

„Konačna presuda Mladiću trebalo bi da bude temelj za potpuno priznanje žrtava zločina za koje je on odgovoran. Takođe, domaći sudovi moraju nastaviti da gone optužene za ratne zločine i nadam se da će ova, kao i presuda Stanišiću i Simatoviću, makar malo smanjiti prostor za poricanje zločina“ izjavio je za Zoomer Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava.

Konačna presuda Mladiću trebalo bi da bude temelj za potpuno priznanje žrtava zločina za koje je on odgovoran – marko milosavljević

Međutim, ova presuda nažalost nije kraj svih društvenih procesa i pred regionom je još dug put pomirenja. Kao društva na zapadnom Balkanu još uvek nismo spremni da se suočimo sa zločinima iz prošlosti, bez čega nema ni zdrave budućnosti regiona. Tome u velikoj meri doprinose i mediji. I nakon presude, zločini se u Srbiji još uvek negiraju, a ratni zličinci prikazuju kao „heroji nacije“. Na naslovnoj strani Informera objavljen je krupan naslov „Mladić zauvek srpski heroj“ uz tvrdnju da „nema baš nikakvih dokaza da je on odgovoran za navodne ratne zločine“, čime se u potpunosti negira kompletan višegodišnji sudski proces, sve iznete tvrdnje, dokazi i svedočenja. Srpski telegraf je izvestio na naslovnoj strani da je „potvrđena sramna presuda“, a o „haškoj nepravdi“ na svojoj naslovnoj strani piše i Kurir, uz dodatnu informaciju da su „njegovi rođaci umrli od tuge“ i poruke podrške nasumično odabranih meštana sela u kom je uhapšen. Reakcije iz sela u kojima su se zločini dešavali, ili porodica žrtava, nisu vredne naslovnih strana ovih medija.

Da će proces pomirenja i izlečenja rana biti dug, saglasna je i saradnica Zoomera Jelena Jaćimović.

volela bih da sam Fatimu Muhić, najmlađu žrtvu genocida, upoznala kao svoju vršnjakinju i često razmišljam o tome kako smo, možda, sada mogle biti drugarice – Jelena Jaćimović

„Potvrda prvostepene presude ratnom zločincu značajna je samo zato što je stavljena jedna mala tačka na sve što se desilo. Jako je tužno to što se u Srbiji genocid negira, ali je još tužnije i sramotnije po one koji genocid negiraju to što žrtve, majke, porodice žrtava, prijatelji i komšije ne gube snagu u želji da objasne jednostavnu ljudsku stvar – genocid nije trebao i ne sme više da se desi. Nije li herojski čin, dok žive u sećanjima i bolu, svoj život posvetiti mirnoj borbi za svet u kojem niko nikada više neće svoje najmilije tražiti u masovnim grobnicama? Po šumi?“ kaže Jaćimović i dodaje da žrtvama i njihovim porodicama niko ne treba da potvrdi šta se dogodilo jer su oni sve to preživeli. „Heroji nisu oni koji gaze po ljudskim životima“, dodaje Jaćimović.

Presuda, uz puno uvažavanje njene važnosti, ipak ima manje značenje od onoga što nas u budućnosti čeka, smatra Jaćimović. Ipak, optimistično gleda na godine i procese koji dolaze.

„Srbiju i region sve više vidim kao prostor gde ćemo jednom moći da razgovaramo o ratnim zločinima, ali i tranzicionoj pravdi, pokajanju i pomirenju. Nacionalna i etnička pripadnost nisu ono što treba „braniti“ uništenjem tuđih života. Verujem i dalje  da je sve u rukama mladih i onih koji su spremni da se sa ovakvim temama suoče. Mnogo puta sam rekla – volela bih da sam Fatimu Muhić, najmlađu žrtvu genocida, upoznala kao svoju vršnjakinju i često razmišljam o tome kako smo, možda, sada mogle biti drugarice. Zato potvrda prvostepene presude za mene ima mnogo manje značenje od onoga što nas u budućnosti čeka. Četvrtina veka je već prošla“, zaključuje Jaćimović.

Cover photo: izricanje presude, printscreen

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još