PRESEK NEDELJE: od raskopčanog jeleka Milice Pavlović do istopolnih partnerstava

U moru medijskih informacija i prebukirani drugim obavezama ne stižemo sve da ispratimo, pogledamo, pročitamo. Zato je tu PRESEK NEDELJE, da vam pruži pogled unazad i „sažvaće“ ono što je bitno. Nema na čemu.

Greh Milice Pavlović

Milica Pavlović snimila je spot u kome je odevena u kostim inspirisan narodnom nošnjom. I dobila više od 7000 poruka mržnje. Što od nepoznatih, što od poznatih. Stigao je o moralu (i Miličinoj inteligenciji) da se oglasi čak i, ni manje ni više, Ognjen Vranješ. Utrkuju se danima znani i neznani da skupljaju poene na osnovu toksičnog nacionalizma, utrkuju se da što više pokažu kako su veliki Srbi i pravoslavci. Omiljeni argument – Kosovka devojka i narodna nošnja nisu za spotove, ili da se prikazuju na taj način. Zanimljivo je da je to uglavnom ista ekipa ljudi koja voli na splavu da čuje „Noć je vedra nad Srbijom“ i digne tri prsta (jer se pominje SRBIJAAA), ali nešto im tad ne smeta to što su u spotu za tu pesmu Modelsice takođe oskudno odevene, u odeći inspirisanoj takođe narodnom nošnjom. Ništa drugačije od Milice. A ni one nisu bile ni prve, ni jedine. I imale su pravo na to, kao i Milica. Kosovka devojka je narodno predanje, legenda koja je podložna interpretaciji i reinterpretaciji koju može svako doživeti na svoj način. Najpoznatija jeste slika Uroša Predića (iako je prvi sliku naslikao Ferdo Kikerec), ali je i to samo interpretacija. Ko ima pravo da kaže da je to jedina ispravna interpretacija? Miličin spot je moderna interpretacija. I Milica ima pravo da tu legendu, ili nošnju, tumači na svoj način, nosi na svoj način i interpretira na svoj način. Jer je njena. Ne pripada internet ratnicima, ne pripada Prediću, Meštroviću, niti Ognjenu Vranješu. Pripada svakome od nas. I pravo na Kosovku devojku i umetničku slobodu ne može selektivno dodeliti i oduzeti nijedan internet šovinista.

Istopolna partnerstva i referendum

Polazne osnove Nacrta zakona o istopolnim zajednicama objavljene su, a aktivisti nevladinog sektora prilično su zadovoljni. Debata će trajati do 20. februara, a predlog zakona bi mogao da se nađe u parlamentu do kraja prolećnog zasedanja. Bliži se dan kada će i Srbija konačno poštovati Ustav i omogućiti jednaka prava na sklapanje partnerstva svim svojim građanima. Poštovanje Ustava je fundamentalno, ali izgleda da Dveri ne misle tako. Naime, pozivajući se upravo na Ustav koji brak definiše kao zajednicu muškarca i žene, Boško Obradović je pozvao na referendum na kome će se građani izjasniti o ovom pitanju. I time, prekršio Ustav. Jer svako ko poznaje Ustav svoje zemlje zna i da zakoni koji se tiču ljudskih i manjinskih prava i sloboda – ne mogu biti predmet referenduma. Nažalost po Boška Obradovića, njegova paranoja kako će to biti „probni balon za nešto što sledi iza toga“ (čuvena desničarska fraza koju slušamo već 20 godina) neće moći da se pretvori u inicijativu za ograničavanje nečijih prava, ali nemojte se zavaravati da on to nije znao. Verujem da u Dverima vrlo dobro znaju tekst ustava, ali je ovo isuviše dobra prilika za demagogiju i skupljanje političkih poena. A i za prostor u medijima, preko leđa LGBT+ zajednice, kao i mnogo puta do sad od kako postoji pomenuta stranka. Još iz vremena kad su bili „porodica, a ne partija“.

Balkanci žiriraju Oskara

Srpski kandidat za nagradu Oskar za najbolji strani film nije prošao. Kratka vest, svake godine, 25 godina unazad. Samo je ove godine drugačije. Zašto? Po čemu je to baš „Dara iz Jasenovca“ drugačija? Zato što je film mnogo dobar, a tema mnogo važna?

Hajde da se ne foliramo. Ne smeta nama to što je Dara ispala iz konkurencije zato što mislimo da je film mnogo dobar. Možda jeste, možda nije, ne znamo jer nismo imali mogućnost da ga odgledamo. Dakle, na osnovu čega onda tvrdimo da je „naš“ film zaslužio da prođe, a ostalih 90 i kusur filmova, koje isto nismo imali prilike da odgledamo i verovatno i nećemo imati – ne zaslužuje? Vidoviti smo, šta? Taj „argument“ odmah pada u vodu.

Foliranje je i tvrdnja da je trebalo da prođe zato što je važan. Naravno da je tema važna, to niko ne spori. Ali da li znamo uopšte o čemu govore film iz Čilea, Gvatemale, Irana, Obale Slonovače… koji su u užem izboru? I o čemu govore onih drugih 90 filmova? Naravno da nemamo pojma. Zato se nemojmo folirati da je to razlog našeg nezadovoljstva. Pritom, moram da postavim i još jedno pitanje – da li su važne teme kojima se bave filmovi „Krugovi“, „Rat uživo“ ili „Nebeska udica“? Jesu? E, pa svi ti filmovi su takođe bili srpski kandidati za Oskara i ispali su, isto kao i Dara. I nije se digla nikakva prašina, iako su teme važne. Zašto je sad drugačije?

Zato što znamo jedan koji je prošao. I zato što se u medijima i društvenim mrežama uporno forsira narativ u kome se preko ta dva filma ponovo vode „ratovi“, broje leševi i širi mržnja. Zato što nas je više zanimalo da „film o njihovim žrtvama“ ne prođe, nego da „film o našim žrtvama“ prođe. Zato što su Dara i Aida filmovi koji bi trebalo da budu omaž žrtvama, a instrumentalizovani su tako da sada služe za negiranje zločina i ponovne podele na „nas“ i „njih“. Upropastili smo oba filma, a da ih još uvek nismo ni odgledali. Upropastili smo film kao umetnost. Upropastili smo njihovo nasleđe. Umesto poruke „da se nikad ne ponovi“ nakon odgledanog filma, mi smo dobili poruke koje pozivaju na mržnju, bez gledanja filma. Treba da se stidimo. I pred Darom i pred Aidom i pred svim žrtvama Jasenovca, Srebrenice, Vukovara ili Aušvica.

Korona žurke

Brojke ponovo rastu, a to što smo među prvim zemljama u svetu po broju vakcinisanih ne znači da je pandemija završena. Posebno je problematično to što se sve češće održavaju žurke sa velikim brojem ljudi, nakon ograničenja radnog vremena. Kako mediji navode, sve je više akcija komunalne policije koja proverava i sankcioniše ove objekte, a poslednja vest je da je prekinuta žurka na kojoj je bilo čak 700 ljudi! Ovo verovatno nije ništa novo, već se sada strože kontroliše, ali ostaje ponovo apel – ne opuštajte se, ne idite na žurke, držite distancu. Korona nije nestala! Zaštitite i sebe i druge.

Divna vest! Mala Minja primila terapiju

Mala Minja Matić, za koju je Srbija neumorno sakupljala novac, primila je terapiju u Los Anđelesu. U pitanju je najkuplji lek na svetu, potreban za lečenje spinalne atrofije tipa 1, od koje Minja boluje. Nadamo se da će terapija biti u potpunosti uspešna, a ostaje i nada da ćemo nekad živeti u društvu u kom se niko ne leči SMS porukama.

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još