Premijerka zemlje koja je lider u svetu po broju novozaraženih ne veruje u mere

Da, upravo je to novinarima izrekla premijerka Srbije Ana Brnabić. Premijerka koja vodi zemlju koja je prva u svetu po broju novozaraženih korona virusom na dnevnom nivou na milion stanovnika. Premijerka zemlje u kojoj se krizni štab nije sastao ni kada je probijen dosadašnji, već neslavni rekord, onaj isti za koji je „struka” tvrdila da mu se nećemo ni približiti, kada su odobreni svi mogući i nemogući veliki skupovi.

„Ne verujem u mere, rekla sam to medicinskom delu Kriznog i ne slažemo se. Moja je odgovornost. Ja ne verujem u iste mere kao što su bile pre vakcine. Zašto onda imamo vakcine, zašto mi moramo da radimo nešto mimo sveta. Pokazale su nam neke druge države – kad vakcinišu 80 odsto populacije kako izgleda epidemiloška slika i da se vraćaju normalnom životu“, rekla je Brnabić, prenosi N1.

Premijerka očigledno zaboravlja da i te zemlje i dalje imaju određene mere koje su na snazi. Očigledno zaboravlja, ili ne želi da kaže, da SVE države koje sprovode vakcinaciju imaju i druge mere na snazi – covid propusnice, ili stalna testiranja. Ne pada joj na pamet da, poput Austrije, treba da se uvede da ugostiteljske objekte koriste samo vakcinisani, ili osobe sa negativnim testom, koji mogu da urade besplatno bilo kad na ulici. Na taj način se pokazalo da se virus najbolje kontroliše – stalnim testiranjima. A ne testiranjima koje se dešavaju tek kad, sa već ozbiljnim simptomima, pacijenti čekaju duže od šest sati ispred ambulante.

Kaže premijerka da „zašto da mi radimo nešto mimo sveta“, a mi upravo radimo to radimo – sve mimo sveta. Mi smo zemlja u kojoj je vakcinacija PROPALA, a onda povrh toga smo i ukinuli sve mere, ili ih imamo na papiru jer ih niko ne poštuje, niti kontroliše. To je upravo mimo sveta. Mi imamo vakcine – koje niko neće. Mi imamo mere – koje niko ne poštuje. I pravimo se da smo sve uradili kako treba.

I da, ne verujem ni ja u restriktivne mere, jer će one samo povećati nezadovoljstvo i vakcinisanih i nevakcinisanih. Vakcinisanih koji treba da imaju pravo da kupe hleb kad god hoće i nevakcinisanih kojima svakako niko ne može da objasni ništa. Jer više veruju Peri sa Fejsbuka nego premijerki i Kriznom štabu, što ne znam zaista čija je odgovornost. Moja ne sigurno. I na premijerkinom mestu, ni ja ne bih verovao u restriktivne mere jer one jesu ništa drugo do pokazatelj potpune nesposobnosti vlade i kriznog štaba, koji je dozvolio da zemlja koja ima vakcine i za bacanje ima najgore stope i najgoru epidemiološku situaciju. Goru nego zemlje bez vakcina.

Ali isto tako bih uradio (samo)evaluaciju i ne bih dozvolio sebi da kažem da je „država svoj posao uradila na najbolji način“. Šta tačno i kada? Kada je bio karantin u martu, svakako. A šta posle toga? Država se prošlog leta pravila da korona ne postoji, pa nas je pokosila na jesen kad nismo imali vakcine. Onda država jeste uradila posao na najbolji način i nabavila vakcine i to zaista „švedski sto“ vakcina što gotovo nijedna zemlja nije. I za to čestitam. Ali postoji razlika između nabavke vakcina i sprovođenja vakcinacije. Nabavka je bila odlična, vakcinacija katastrofalna. I tu ne da nije urađen posao na „najbolji način“, nego se pokazala potpuna nesposobnost onih koji su je sprovodili, ako je iko i sprovodio. Tu naravno ne mislim na medicinske radnike, njima svaka čast, nego one koji su trebali da proces približe ljudima, da objasne, da predvode svojim primerom. Tu se pokazalo potpuno nepoverenje u državu i krizni štab, jer ko će verovati kriznom štabu da treba da se vakciniše, kada smo pre par meseci videli kako nešto što je prvo ocenjeno kao „najsmešniji virus“ kosi ljude oko nas? Kada maske čas štite, čas ne. Kada prvi čovek zemlje skoro pa nikada u javnosti nije viđen sa maskom i kada je silno odlagao vakcinaciju, umesto da bude prvi koji će zasući rukav i primiti prvu vakcinu koja stigne u Srbiju.

A onda smo i ovog leta uradili istu stvar – „pobedili koronu“, zakazali Guču, Egzit i sve ostalo. Svesna da je vakcinacija PROPALA, država nije uradila NIŠTA da se ona sprovede u toku leta i da spremni sačekamo jesen. Nije promenjen krizni štab kome niko ne veruje, nisu organizovane debate na javnom servisu, nisu sankcionisane osobe koje namerno šire lažne informacije, nije urađeno NIŠTA – ili bar ništa što je dalo ikakve rezultate, što je gore nego ništa. Vakcinacija je toliko neuspešna da se čak ni medicinski radnici, ni službenici u institucijama nisu vakcinisali. Dakle, državi ne veruje ni državni kadar.

A zašto? Zato što zapravo više niko nikome ništa ne veruje. Zato što je stvorena potpuna kolektivna šizofrenija, zato što narod ne veruje vlastima, a ne veruje ni medijima jer su sistemski uništavani već deset godina. Zato narod više veruje Slavici sa Fejsa, nego predsedniku države i što je najgore – kriznom štabu koji treba da bude glas „struke“. Zato što je dovoljno da jedan stručnjak kaže da je nešto „najsmešniji virus“, da se predstavnici države smeškaju na to – i da to u potpunosti uništi kompletno poverenje naroda. Zato što nam se svakodnevno plasiraju nege senzacionalne teorije zavere i zavere po kojima uvek nama neko nešto želi zlo i muti – da vidimo teorije zavere i gde ih nema. Jer, ako su svi protiv nas – što ne bi bilo logično da i Bil Gejts jedva čeka da preko čipa gleda šta rade po ceo dan gore pomenuti Slavica i Pera.

A na kraju, kad je sve propalo i kad smo tu gde smo – narod je kriv. Evo, imate vakcine, a ako nećete da se vakcinišete – zarazite se. Stalno se država vadi kako „mere postoje“, ali ne radi ništa da se one poštuju. I opet, narod je kriv jer ne poštuje, a država jadna ne može da stigne svuda. A nemamo informacije da je stigla bilo gde.

„Nemamo jednog inspektora po jednom stanovniku i to ne može da se iskontroliše ako svi, svaki pojedinac nije odgovoran“, kaže Brnabić, piše N1. U redu, naravno da inspektori ne mogu da uđu u svaki autobus, svaku prodavnicu i svaki kafić, ali evo – recite nam gde su ušli u poslednja dva meseca, kada i koliko su kazni napisali? Ko to kontroliše, čija je odgovornost? Ako nisu ušli – što nisu ušli? Ako nisu napisali kazne – što nisu jer evo svako od nas zna da NIGDE NIKO ne poštuje mere? To nije jedno mesto, to je svuda. Gde god da su ušli, mogli bi da napišu bar 50 kazni u 5 minuta. Uključujući tu i sastanke pojedinih državnih funkcionera i Skupštinu.

Zašto kontrolori koji ulaze u autobuse da pišu kazne za vožnju bez karte ne dobiju ovlašćenja da izbace iz prevoza i osobu bez maske? Kao što je zakonom definisano da se plaća kazna, tako je definisano i da se nosi maska, što znači da su obe stvari povod da se osoba zamoli da napusti autobus? Ako nema dovoljno inspektora, evo kad smo već lideri po tome kako koristimo IT i moderne tehnologije – dajte neki sistem da građani prijavljuju kršenje mera. Ali manite onaj vajber, pokušao sam to i prošle godine i dobio seen.

Niko ne kaže da moramo u karantin, mada prava struka to savetuje. Jasno je da ekonomija mora da radi, da kapitalizam melje, a da vlast mora da se sačuva. Ali vrlo lako se može obezbediti da se mere poštuju. Obavezna vakcinacija tamo gde to može (a to su svakako medicinsko osoblje i zaposleni u obrazovnom sistemu) i strogo kontrolisanje poštovanja mera i kazne za one koji ih krše.

I ne, to nije isto kao „ići po kućama i govoriti ljudima nemojte da gurate prste u šteker da vas ne bi udarila struja“. Mada, u ovoj situaciji u kojoj živimo ne bi me čudilo da ima ljudi koji veruju da to mogu da urade i da im se neće ništa desiti i da je to „najsmešnija količina struje“. I za to društvo nije kriv narod, nego oni koji ga vode.

Cover photo: CNN

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još