PREDRAG LIČINA: Ovde se svakog dana dešava nešto što je na granici naučne fantastike

Hrvatski reditelj Predrag Ličina „pogodio je u srž“ problema novim videom „Hejt Sloveni“ koji je režirao za Buka magazin, u okviru kampanje protiv govora mržnje. Ovaj autor godinama unazad svojim filmovima i knjigama, na originalan i sebi svojstven umetnički način, ukazuje na probleme na Balkanu, sa posebnim osvrtom na nacionalizam i šovinizam. I dok se on odmarao na hrvatskom suncu, a ja cvokotao uvijen u ćebe ovog zimskog aprila, razgovarali smo o njegovim projektima i porukama koje šalje svojoj publici.

Čini se da je video dosta trigerovao upravo mlade i da smo se dosta prepoznali u rečenicama koje izgovaraju akteri, a koje su svakodnevno prisutne na društvenim mrežama. Šta mislite da je okidač za sveprisutnost govora mržnje i kolika je uloga društvenih mreža u tome?

Uloga društvenih mreža je ogromna zato što je lakše nekog izvređati kad si anoniman i to je poslednjih 25 godina postalo najnormalnija stvar. Ljudi su potpuno oguglali na to i danas je najnormalnije izvređati nekog na nacionalnoj, rasnoj, verskoj, ili fizičkoj osnovi bez ikakvih problema. O tome i govori ova reklama, ja sam sve te uvrede sa interneta stavio glumcima u usta. Koliko smo oguglali na to, možda ćemo za pet do deset godina i najnormalnije tako i pričati, što je prilično zastrašujuće.

Zastrašujuće je zaista prava reč i upravo to dokazuje koliko je spot realan i koliko sve te reči zapravo ljudi i izgovaraju jedni drugima na društvenim mrežama, zar ne?

Tako je, i zato mislim da je spot i doživeo takav bum jer je narod shvatio da se to stvarno dešava na društvenim mrežama. Spot je snimljen po istinitim događajima, samo što je upakovan u jednu odvratnu konfekcijsku reklamu, sa onom odvratnom muzikom. Ja mislim da je narod to prepoznao. To se zaista dešava i dobro je da se sada konačno počne pričati o tome i bitno je da ne stane na ovom spotu. Ovaj spot će se zaboraviti već sledeće nedelje. Mislim da je bitno stalno narod bombardovati ovakvim stvarima, da se zaista zamislimo da li je ispravno to što radimo i koliko možemo nekog užasno da povredimo time.

Šta mislite da bi se još moglo uraditi sa mladima da bi se smanjila stopa govora mržnje i nacionalizma koja buja u regionu?

Na tome se mora raditi svakodnevno, stalno ukazivati na te stvari. Meni je palo na pamet da se napravi spot za neke ugrožene grupe u regionu, kao što je LGBT populacija, sa sloganom „Gej Sloveni, jeste živi“. Svakako, treba obratiti pažnju i na ostale ugrožene grupe, kao što su Romi, izbeglice, Srbi u Hrvatskoj, Hrvati u Srbiji, Srbi na Kosovu… Svi koji su u manjini trpe neverovatne napade.

Kada ste pomenuli Srbe i Hrvate, svojevremeno ste izjavili da su Srbi i Hrvati najsličniji narod. Šta mislite da su najveće sličnosti i po čemu bismo mogli da se identifikujemo jedni sa drugima, umesto stalnih razdora koji nam se nameće putem medija i od strane političara?

Jedino što razlikuje Srbe i Hrvate je vera, a u osnovu i jedna i druga spadaju u istu veru. Srbi i Hrvati ovde žive hiljadama godina zajedno i govore isti jezik. To je kao kad stanuješ u nekoj zgradi i uvek ti najviše smeta onaj prvi sused sa tvog sprata, a ne onaj iz prizemlja. Tako je i sa nama. Najviše se ne podnose Kastiljci i Katalonci, koji isto žive hiljadama godina zajedno, ili Škurti i Englezi, Flamanci i Valonci. Ali niko od njih nije toliko sličan kao Srbi i Hrvati. I toliko agresivan.

A kada govorimo o razlikama, u Vašoj fikciji „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“, taj poslednji Srbin je bio otporan na zombi virus. Na šta bi bio otporan poslednji Hrvat u Srbiji?

Ne bi bio Hrvat, bio bi Albanac. Hrvati jesu manjina u Srbiji, ali ne toliko značajna manjina kao što su Srbi u Hrvatskoj. Ja sam u svom filmu uzeo najveću nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, što su Srbi, a u Srbiji bi to bili Albanci. To je u osnovi jedna duboko humana ideja zato što je mogućnost izlečenja veća što je veća ta manjina koja je otporna na zombi virus. Ja sam humanista, to sam hteo reći. (smeh)

Zanimljiv je izbor uloga u spotu. Na koji način ste izabrali glumce i otkud baš Severina?

Išao sam na to da jedan glumac bude iz Bosne i Hercegovine, jedan iz Srbije i jedan iz Hrvatske. Bogdan se nametnuo kao logičan izbor iz Bosne, takođe i Kristina koja je glumila glavnu ulogu u mom filmu, a Severina je takođe glumila u mom filmu gde se bori za prava zombija i baš je bila dobra, tako da sam izabrao nju. Pritom će nam ona dosta značiti i u promociji spota jer je bitno izabrati malo poznatije ljude. Kada sam im poslao scenario svi su samo odgovorili – kad snimamo? I svako od njih je to odigrao besplatno, što je baš pohvalno.

Fotografija: Elvir Padalović

Kada biste radili verziju „gej Sloveni“ imate li ideju koga biste tada kontaktirali, pošto glumci pomalo izbegavaju tu tematiku?

Da, ljudi su uplašeni, ali ja bih nastavio sa njih troje. Oni su već po ovome poznati. Bilo bi zanimljivo da budu isti glumci u nastavku, možda samo da sebe ubacim, da nešto prođem i dobacim.

Osvrnimo se i na Vaše knjige, koje će biti trilogija – praskozorje, podne i sumrak. To podseća na Linklejtera i njegovu filmsku trilogiju. Da li ste time bili inspirisani kada ste osmišljavali naslove?

Uopšte ne. Naslov je ispao iz jednog sedenja na šanku, kada smo sedeli i razgovarali o tome koji bi naslov najbolje odgovarao da bi te primili na neki priznati filmski festival. Prijatelji su predlagali „Divota smrti u magli“, „Vrtlog totalne perspektive“ i meni je palo na pamet – „Bljuzga u praskozorje“, zvučni moćno. I tu sam odneo pobedu. Kada sam radio prvu knjigu gde je srednja priča o tome da se zemlja zaustavila sa rotacijom oko sunca i oko svoje ose u našem podneblju u pola sedam ujutru prvog dana zime, gde neprekidno traje bljuzga – to se i nametnulo kao naslov zbirke. I tada sam rekao – ako ću već raditi trilogiju, onda ću ići od praskozorja prema podnevu, odnosno sumraku.

Kada se očekuje treći deo trilogije i šta nas u sumrak očekuje?

Za sumrak već imam jednu i po priču napisanu, očekujem da knjiga izađe krajem ove ili početkom sledeće godine. Tu se malo više bavim alternativnom istorijom. Prva priča se zove „Čovek u visokom prizemlju“, što je aluzija na „Čoveka u visokom dvorcu“. Ali ne bih otkrivao o čemu se radi jer sledi niz iznenađenja i tvistova.

Za kraj, koja bi bila Vaša poruka mladima koji čitaju naš portal?

Ljudi, bežite!

(smeh) Šalim se… Puno naroda tako misli, kao „nema nama spasa“. Ne znam šta bih rekao, situacija svakako nije blistava, ali poručio bih svima da bi im u Švedskoj i Nemačkoj bilo jako dosadno. Ovde se svakog dana događa nešto što je na granici naučne fantastike. I mnogo je zanimljivije nego u razvijenim i bogatim zemljama, tako da – stay here!

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još