Najštetniji oblici „lažnih vesti“

U prethodnom tekstu smo objasnili zašto „lažna vest” nije sjajan termin, a sada ćemo vas upoznati sa tri termina koja se smatraju tačnijim od pojma „lažna vest“. U pitanju su misinformacije (misinformation), dezinformacije (disinformation) ili malinformacije (malinformation). Možda zvuči nepotrebno uvoditi tri pojma umesto jednog, a i prevod na srpski je malo rogobatan – ali je važno da ova tri oblika ipak razlikujemo jer motivi iza svakog od njih u mnogome drugačiji.

Kada govorimo o misinformacijama, u pitanju su potpuno izmišljene vesti koje su uglavnom satirične i za cilj imaju da kroz humor skrenu pažnju na neke društvene probleme. Ove vesti nisu maliciozne, niti sa ciljem da bilo kome nanesu štetu – njihov motiv je zapravo pozitivan. Primer ovakve vrste informacija je satirični portal Njuz net.

Dezinformacije i malinformacije se razlikuju po tome što su napravljene sa jasnim ciljem da manipulišu.

Dezinformacije su netačne informacije koje se koriste da zbune, ili manipulišu javnim mnjenjem u cilju ostvarivanja određene koristi za određenu grupu ili pojedinca – politički poeni, društveni uticaj, lobiranje i slično. Dezinformacije mogu biti neposredne (potpuno izmišljena laž) ili posredne (prikrivanje proverenih činjenica, zataškavanje istine ili impliciranje pogrešnih zaključaka). Česti primeri su teorije zavere ili pseudonauka, kao i pogrešna interpretacija tačnih informacija i izvrtanje konteksta. Često se koriste u cilju opravdavanja seksizma, rasizma, homofobije, transfobije, ksenofobije i slično.

Malinformacije su određene informacije koje su bazirane na istini, ali se koriste sa namerom da nekome nanesu štetu – pojedincu, organizaciji ili celoj državi. U pitanju su maliciozne informacije. Neki od primera su fišing (slanje poruka sa ciljem prevare – kao što je otkrivanje nekih osetljivih informacija kao što su lični podaci, brojevi računa i slično), doksing (prikupljanje podataka o drugoj osobi i njihovo objavljivanje sa namerom da osobu prikaže u negativnom svetlu ili  je ponizi), ili recimo osvetnička pornografija.

Ono što je važno za ova tri tipa informacija jeste da njihov cilj nije ono što je cilj klasičnih izmišljenih informacija – klikovi, uticaj i monetizacija, već je njihov cilj direktno nanošenje štete i postizanje određenih društvenih ciljeva. Zato su one maliciozne, dok na primer neki klasični oblici – kao što je klikbejt ne moraju nužno da budu.

Klikbejt je svakako negativna pojava, ali ne mora uvek biti štetna ili maliciozna. Klikbejt je kreiranje sadržaja sa ciljem da navede korisnika na interakciju – da klikne, reaguje ili komentariše. Klikbejt ima za cilj da nas izmanipuliše u cilju monetizacije – ali ne uvek i da nam pruži lažne informacije. Čest je slučaj u našem novinarstvu da naslov, ili prateća fotografija budu „senzacionalni” – a da onda sam tekst bude potpuno pristojan. Naravno, to ne znači da je klikbejt uvek bezazlen. U slučajevima kada naslov i fotografije nisu povezane sa člankom ili kada se u tekstu u cilju senzacije koriste činjenični ili istraživački podaci izvučeni iz konteksta ili sa ciljem pravljenja lažnih veza (npr. rast broja obolelih od polno prenosivih bolesti u nekoj populaciji) – onda taj sadržaj može biti jednako štetan kao i svaka druga dezinformacija.

Tekst je nastao u saradnji sa kampanjom Ide Glas
Naslovna fotografija: cottonbro studio / Pexels

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još