Milica Pavlović na naslovnici sa bakom: osnažujuće ili ponižavajuće?

Pevačica Milica Pavlović našla se na naslovnoj strani magazina Story i to sa svojom bakom, za koju je od detinjstva vezana i o kojoj često govori u medijima. Sve to ne bi bilo neobično, da njena baka, kako se i navodi u tekstu, ne boluje od demencije – što otvara pitanje da li je etički na taj način je medijski eksponirati. Stav javnosti je podeljen – od onih koji smatraju da je na ovaj način skrenuta pažnja na bolest o kojoj se jako retko govori, kao i na važnost brige o starima, pa do onih koji pevačicu osuđuju da je iskoristila svoju baku za sopstvenu promociju, posebno imajući u vidu da trenutno promoviše svoj četvrti studijski album.

Iako je bilo slučajeva da se na naslovnim stranama nađu osobe koje ne mogu samostalno da daju pristanak za to, što su najčešće bila deca, prema mišljenju pravnice Ivane Momčilov ovo je jedan od prvih slučajeva da se na naslovnoj strani nađe punoletna osoba koja, zaključujući na osnovu navoda u tekstu, nije poslovno sposobna.

„U konkretnom slučaju, kako se u samom tekstu na naslovnoj strani ističe, reč je o osobi koja boluje od demencije, te nije u stanju da prepozna ni najbliže srodnike. Pod pretpostavkom da osoba usled navedenih stanja nije sposobna za rasuđivanje, objavljivanje njene fotografije uslovljeno je saglasnošću njenog staratelja. Važno je naglasiti da je generalno reč o osetljivom pitanju, te da je u svakom pojedinačnom slučaju naročito važno voditi računa o dužnosti poštovanja dostojanstva ličnosti, kao prava zajamčenog, kako nacionalnim, tako i međunarodnim propisima najjače pravne snage“, objašnjava Momčilov za ZOOMER i dodaje da je u ovom konkretnom slučaju važno celokupnu situaciju posmatrati i sa aspekta namere.

„Kako u datim okolnostima sve činjenice ukazuju da postavljanje fotografije na naslovnu stranu novina nema negativnu konotaciju, niti vređa dostojanstvo prikazane osobe, već je namera usmerena na prikazivanje lepih trenutaka i beleženje uspomena, može se reći da u konkretnom slučaju nema ničeg spornog“, zaključuje Momčilov.

„KAKO U DATIM OKOLNOSTIMA SVE ČINJENICE UKAZUJU DA POSTAVLJANJE FOTOGRAFIJE NA NASLOVNU STRANU NOVINA NEMA NEGATIVNU KONOTACIJU, NITI VREĐA DOSTOJANSTVO PRIKAZANE OSOBE, VEĆ JE NAMERA USMERENA NA PRIKAZIVANJE LEPIH TRENUTAKA I BELEŽENJE USPOMENA, MOŽE SE REĆI DA U KONKRETNOM SLUČAJU NEMA NIČEG SPORNOG“

Ivana Momčilov, pravnica

Međutim, to što je sa pravne strane nešto legalno, ne znači automatski i da je legitimno sa strane medijske etike. Mediji imaju dodatnu odgovornost da prilikom izveštavanja čuvaju dostojanstvo svih osoba o kojima pišu i ne smeju učestvovati u bilo kakvoj zloupotrebi nečijeg zdravstvenog, ili bilo kog drugog stanja ili svojstva. I kao kada su u pitanju deca sa retkim bolestima ili smetnjama u razvoju, koju smo imali prilike da vidimo na naslovnim stranama, kao i u različitim medijskim kampanjama – otvara se pitanje šta je cilj teksta. U slučaju da je cilj podizanje svesti o zdravstvenom problemu koji pogađa jedan deo populacije, medijsko pojavljivanje osoba koje se sa njim bore može biti opravdano, naravno uz poštovanje svih etičkih standarda. Da li je to ovde slučaj, ne postoji konsenzus ni u javnosti, a ni među medijskim stručnjakinjama koje su govorile za ZOOMER.

Novinarka Tamara Skrozza smatra da je u pitanju zloupotreba u kojoj mediji ne bi smeli da učestvuju.

„Ovo je školski primer zloupotrebe mentalnog i emotivnog statusa osobe o kojoj se izveštava. Činjenica da je fotografija snimljena uz pristanak unuke – Milice Pavlović – ne abolira medij koji je tu fotografiju i priču objavio. Ukoliko neko odluči da, zarad sopstvene popularnosti, prekrši pravo na privatnost i dostojanstvo svojih bližnjih, mediji ne bi trebalo da u tome asistiraju“, istakla je Skrozza za Zoomer.

„OVO JE ŠKOLSKI PRIMER ZLOUPOTREBE MENTALNOG I EMOTIVNOG STATUSA OSOBE O KOJOJ SE IZVEŠTAVA. ČINJENICA DA JE FOTOGRAFIJA SNIMLJENA UZ PRISTANAK UNUKE – MILICE PAVLOVIĆ – NE ABOLIRA MEDIJ KOJI JE TU FOTOGRAFIJU I PRIČU OBJAVIO. UKOLIKO NEKO ODLUČI DA, ZARAD SOPSTVENE POPULARNOSTI, PREKRŠI PRAVO NA PRIVATNOST I DOSTOJANSTVO SVOJIH BLIŽNJIH, MEDIJI NE BI TREBALO DA U TOME ASISTIRAJU“

Tamara Skrozza

Sa druge strane, novinarka Jovana Gligorijević smatra da ova situacija nije crno-bela.

„Ova naslovna strana je u isto vreme i osnažujuća i ponižavajuća, što se retko događa u našim medijima. S jedne strane, demencija i briga o osobi sa demencijom je tema o kojoj nedovoljno govorimo, a ja stvarno verujem da poznate ličnosti imaju moć da donesu promenu. I sama sam nedavno prošla kroz to iskustvo i trebalo mi je da čujem kako se osećaju drugi ljudi u istoj situaciji, da znam da li je to kako se osećam i to kako mislim uobičajeno i legitimno. U tom smislu, svako ko progovori o svom ličnom iskustvu sa kojim će se identifikovati mnogo ljudi i osetiti olakšanje jer nisu jedini, ima moju podršku“, istakla je Gligorijević za ZOOMER i dodala da, iako ovo nije način na koji bi ona obradila temu, to ne znači da je sam po sebi pogrešan.

„Nisam pročitala tekst, samo sam videla naslovnu, pa sudim samo o njoj. Baka, zbog svoje bolesti, ne može da da informisan pristanak o tome da li želi da se slika za naslovnu stranu. Ono što ne znamo jeste da li joj je oduzeta radna sposobnost, pa Milica ima pravo da donosi odluke umesto nje, ali to ne menja ništa na planu očuvanja ličnog dostojanstva. Međutim, fotografija je visoko estetizovana i sama po sebi ne narušava dostojanstvo Miličine bake. Razumem šta je moglo da trigeruje negativne komentare, ali, s druge strane, ako uz pristanak roditelja u medijima stalno viđamo decu sa retkim bolestima i smetnjama u razvoju, onda imamo dve opcije: ili su oba slučaja u redu, ili nije nijedan“, zaključuje Gligorijević.

„FOTOGRAFIJA JE VISOKO ESTETIZOVANA I SAMA PO SEBI NE NARUŠAVA DOSTOJANSTVO MILIČINE BAKE. RAZUMEM ŠTA JE MOGLO DA TRIGERUJE NEGATIVNE KOMENTARE, ALI, S DRUGE STRANE, AKO UZ PRISTANAK RODITELJA U MEDIJIMA STALNO VIĐAMO DECU SA RETKIM BOLESTIMA I SMETNJAMA U RAZVOJU, ONDA IMAMO DVE OPCIJE: ILI SU OBA SLUČAJA U REDU, ILI NIJE NIJEDAN“

Jovana Gligorijević

Da u samoj fotografiji nema ničeg spornog, te da je napravljena uz poštovanje dostojanstva ličnosti, slaže se i ekspertkinja za medije Danica Čigoja Piper, docentkinja na Fakultetu za medije i komunikacije. Ono što je potencijalno problematično jeste da li je to realna slika stvarnosti.

„Na samoj naslovnici, s jedne strane, ne vidim etičku dilemu koju je nemoguće braniti i objasniti iz novinarskog ili uredničkog ugla. Fotografija pokazuje toplinu odnosa bake i unuke, boje su u skladu sa ozbiljnošću teme, fotograf je birao da fotografiju čini više umetničkom, nego novinarskom. To je sasvim legitiman izbor. S druge strane, da li je takva slika realna slika dementnog stanja? Da li smo mogli da vidimo dve osobe na fotografiji u stvarnom životnom okruženju, kako zajedno provode vreme? Smatram da bi to bio bolji izbor, barem za fotografije u samom tekstu, ako ne i za naslovnicu“, istakla je Čigoja za ZOOMER i dodala da u ovom slučaju nije problem fotografija, već tekst koji predstavlja primer upotrebe jednog ozbiljnog medicinskog stanja radi promocije drugih tema koje su od značaja za sagovornika.

„Činjenica je da se o demenciji i iskustvima porodice koja neguje osobu sa demencijom mora izveštavati. Međutim, veoma je važno kako se ta tema predstavlja u medijima. Ako se demencija koristi kao instrument promocije određene ličnosti uz senzacionalno naslovljavanje teksta i isticanje drugih tema koje se ni na koji način ne tiču ovog pitanja, onda to moramo označiti kao neodgovarajući medijski tretman takve teme“, ocenjuje Čigoja.

„FOTOGRAFIJA POKAZUJE TOPLINU ODNOSA BAKE I UNUKE, BOJE SU U SKLADU SA OZBILJNOŠĆU TEME, FOTOGRAF JE BIRAO DA FOTOGRAFIJU ČINI VIŠE UMETNIČKOM, NEGO NOVINARSKOM. TO JE SASVIM LEGITIMAN IZBOR. S DRUGE STRANE, DA LI JE TAKVA SLIKA REALNA SLIKA DEMENTNOG STANJA?“

Danica Čigoja Piper

Iako u određenoj meri ovaj intervju verovatno jeste povećao informisanost o problemu demencije kod određenog dela publike, pristupanjem ovoj temi na malo drugačiji način mogle su se izmeći etičke zamke. Na prvom mestu, važno bi u tekstovima koji govore o ovim temama uvek imati perspektivu struke, kao i činjenične informacije koje će dodatno objasniti kontekst iskustva koje sagovornici dele.

„S jedne trane, na ovaj način mnogim čitaocima je sigurno približena tema demencije. Problem je što takvo stanje ni na jedan način nije detaljnije objašnjeno. Bilo bi dobro da su novinari kontaktirali i predstavnike struke da govore o demenciji, problemima sa kojima se porodice susreću i sličnom. Takav sadržaj mogao je da bude deo intervjua ili teksta koji bi bio predstavljen kao prateći sadržaj. Možemo da kažemo da je to ipak intervju sa poznatom ličnošću i da nije bilo mesta za edukativne informacije. Možemo da podsetimo i da edukacija nije jedan od zadataka magazina ovog tipa. I to zaista stoji kao objašnjenje. Međutim, proces medijske pismenosti novinara, urednika i čitalaca uči nas da mediji moraju da krenu korak dalje. Odnosno, trebalo bi da koristimo upravo ove medijske prostore, često omiljene medijske kanale čitalaca, da ih informišemo i valjano edukujemo o važnim životnim temama“, objašnjava Čigoja, uz ogradu da je u trenutku pisanja ovog članka javnosti bio dostupan samo deo teksta u elektronskoj formi, te da štampano izdanje može sadržati i ove, za javnost značajne, informacije.

Fotografije korišćene u tekstu, autorke Mine Dishlenkovich, preuzete su sa sajta magazina Story u svrhu ilustracije teme članka i u vlasništvu su autorke i ovog medija.

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još