Marija Ratković: Ženama je dozlogrdilo!

Kraj 2022. godine na Zoomeru obeležio je serijal „Mala škola feminizma“ u kojoj smo ugostili pet istaknutih feminističkih stručnjakinja sa kojima smo razgovarali o feminizmu danas. Šta su iskustva koja su je oblikovala, kako vidi budućnost feminizma i naše društvo za Zoomer je govorila publicistkinja i aktivistkinja Marija Ratković.

Koji to aspekti feminističkog obrazovanja, koje knjige, misli ili lična iskustva su tebe najviše oblikovali?

Teško pitanje, ali za moje feminističko obrazovanje je možda najznačajnija Elen Siksus i „Osmeh meduze“. Ona je rekla da je za ženu samo da otvori usta u javnosti već prevazilaženje položaja koje joj je društvo nametnuto. Tada sam počela da mnogo više govorim.

Danas često čujemo da je feminizam bespotreban i da su se žene već izborile za jednaka prava. Kako odgovaraš na ovu tezu?

Žene se nisu izborile za svoja prava, žene su i dalje na protestima. Žene moraju svojim telima u javnom prostoru da brane one slobode i prava koja imaju na papiru i koja im se često oduzimaju u represivnim režimima. Meni je zastrašujuće što moramo da budemo na ulicama. Stvarnost nas demantuje i svakom ko iznosi taj argument ja bih pokazala slike prebijanja žena iz Londona u Occupy pokretu, ili onoga što se dešava na Bliskom istoku, ili u Beogradu. To su tačkasti pokreti svuda u svetu i ne postoji čak ni generalizacija da li je strašnije na zapadu ili na istoku, da li su strašnije ukrajinske izbeglice ili izbeglice koje dolaze iz Rusije. Ponovo su žene te koje se trude da minimiziraju štetu koja je nastala u potpunosti van njihovog uticaja.

Koje su to odlike patrijarhata na Balkanu danas i u čemu se on razlikuje, ili ne razlikuje od drugih?

Pre svega po potlačenosti žena. Žene istorijski nikada, ni u jednom dominantnom sistemu, nisu bile na poziciji moći. To je zajedničko za praistorijska društva, antiku, srednji vek, za kapitalizam, za istok i za zapad. Ono što je najstrašnije što se može očekivati jeste ta revolucija i to čudo neviđeno kada žene dođu na pozicije moći i novca i kada budemo mogle da palimo pare otprilike. Eto, tome se nadamo.

Zašto je feminističko obrazovanje važno za devojčice, a zašto za dečake?

Za žene je važno da znaju svoju istoriju i da ne nasedaju na propagandu. Važno je da se solidarišu i da se udruže, a za muškarce je važno da ih podrže i da znaju na koji način tačno mogu da ih podrže. Skoro mi se desilo na internetu da je muškarac koji je levičar čitao Aleksandru Kolontaj i počeo da nas preslišava. Ja sam mu rekla: „ti moraš samo da slušaš i da učiš neko vreme, a ne da dolaziš i mensplejnuješ nam šta treba da radimo i da čitamo. Ko si bre ti?„. To je suština. Ženama ne treba još novih gazda i vlasnika, trebaju im ravnopravni saradnici i neko da ih sluša.

Da li će i kada feministička borba biti završena?

Ja se nadam da hoće, ali otvoriće se neke nove borbe za neke nove generacije. Ono što već sada mogu da kažem da je fenomenalno je to što su mlade devojke danas mnogo naprednije nego što smo mi bile, ili njihove majke i bake. Izuzetno se vidi napredak i vidi se da je ženama dozlogrdilo i da neće da trpe i da to otvoreno kažu, i da one ne krive sve nas starije koje nismo nešto promenile, već se nadovezuju i idu dalje. To je ta ideja da iza svake žene i svake njene borbe stoji selo nekih žena koje možda nisu uspele. To je užasno tužno što mi nekako planinarimo po tim ženama, ali mislim da neće biti zaboravljene.

Naslovna fotografija: Ema Bednarž


Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još