LEKSIKON s3:e4 / Lazar Stanojković

„Vraćajući se na leksikone iz osnovne škole, sećam se namere da javno podelimo istinu, koju čuvamo u onoj podsvesnoj strani mozga. Koju želimo da neka nama posebna osoba zna. Poput simpatije iz odeljenja“

Zapravo, Leksikon u začetku i teži ka toj ideji da ovi razonodni i simpatični razgovori prikažu svakodnevnu priču čoveka. 

Često govorimo o krajevima i začecima, a zapravo možemo reći da je svaki „kraj“, jeste novi početak. Poput velikih životnih promena kao što su napuštanje rodnog kraja, rastanak sa generacijom, ljubavni krah ili promena karijere. 

Nadovezujući se na prethodnu rečenicu, uviđam da je moj današni sagovornik upravo iz sličnih životnih iskustava došao do karijere kojom se bavi. 

Uz jaku crnu kafu, poneku cigaretu i filozofiju, u leksikonov kutak smestio se Lazar Stanojković.

„Je..š pare, tu sam u pola dana i noći“

Priču počinjem ovom rečenicom, baš iz razloga, koje je Lazar naveo kada je saznao za Leksikon. 

Njegovo viđenje Leksikona uklapa se u ideju koju vidi kao onu insprativnu za emancipaciju društva. Za otvoreniji pogled na okolinu.

Lazar je rođeni Beograđanin, iako smatra da će tek sestrina i njegova deca biti smatrana pravim Beograđanima, zbog korena. Ima trostruku dozu Milice u svom životu. Devojka, sestra i najbolja drugarica nose isto ime. Bavi se psihoterapijom, filozofijom i product design-om. Ukratko dnevna produktivnost zauzima veliki deo dana, zbog čega smo i pomenuli i Milice između ostalog, ali i porodicu i prijatelje koji imaju visoku dozu tolerancije na zanemarenje socijalnog života.

Znaš, stvarno sam bio kao muva bez glave kada je došlo do momenta da biram budućnost. Bio sam žestoki gejmer, kog ništa nije interesovalo“, iskreno započinje priču o svom putu ka današnjim zanimanjima, te nastavlja: „Imali smo štamparsku radnju, tako da je negde bilo logično da nastavim porodičnu tradiciju. Tako sam upisao grafičku školu na Novom Beogradu. Međutim porodični posao nije cvetao, te sam od oca dobio lepezu profesija koje mogu da izabarem. Doduše ne previše široku, tako da sam upao na TMF“, zaključuje.

Ambijent mesta mi baš daje neku filozofsku notu. Lazar uz to dosta koristi stručnije izraze, a meni se ipak ne čine nerazumljivim, iako ih ne čujem često. 

Splet porodičnih problema, nezadovoljsvo na profesionalnom polju, te emotivno prihvatanje raskida, dovelo je do ideje da krene na psihoterapiju.

Da li si dobio podršku, budući da je kod nas ova tema još uvek neshvaćena“, presecam pitanjem, na šta se on nadovezuje: „Tačno je, mnogi su bili skeptični povodom toga. Porodica me je podržala, kao i nekolicina prijatelja. To je nešto što sam morao da uradim za sebe. Da se vratim nazad, isto bih uradio“, objašnjava.

Nakon shvatanja da labotorijski posao nije za njega, morao je da pronađe nešto drugo. To je predstavljao rad sa ljudma. Uzajaman, zajednički. Počeo je da pohađa projektni menadžment, kurseve za HR, nakon čega je upisao psihoterapiju. 

Ovo ga je dovelo do lepih prilika, pa i iskustva rada u inostranstvu. Pogotovo jedan od trenutnih poslova, a to je produkt dizajn, koji ga usko vezuje za rad i razgovor sa ljudima, jer uključuje proveru iskustava potrošača. Radno iskustvo stekao je u Kini, Portugalu, Poljskoj i Nemačkoj. 

Naravno da me je interesovalo viđenje jednog psihoterapeuta o mentalitetu drugih nacija. Ostaje potvrda da je razlika u srdačnosti našeg naroda ipak glavna razlika. Tamo su rezervisaniji. Iako još dosta treba da se emancipujemo, ipak imamo mnogo svesnije prihvatanje odbijanja, pogotovo u flertovanju, što je primetio kao jednu od glavnih razlika, recimo kada su u pitanju Nemci. Kod njih može doći do velike eskalacije u tim momentima. Na gore.

Glavna razlika je takođe poverenje u sistem. Nažalost, mi ga ovde nemamo“, ističe ovo kao jednu od bitnijih stvari, jer i sam pokušava da napravi aktivistički pristup, kada je u pitanju naš zdravstveni sistem. Pogotovo deo koji se tiče mentalnog zdravlja. 

Smatra sebe tihim influenserom kada je ova tema u pitanju jer se ne pronalazi u bučnim i protestnim akcijama. 

Iako je iskustvo stekao i van naših granica, najponosniji je na rad u centru za mentalnu podršku, prilikom pandemije, baš ovde u Beogradu. Shatanje da smo toliko individualni, a opet generalizovani u mnogim stvarima je fascinantno.

Otvoren um ima verovatno zbog različitih razgovora vođenih tokom seansi. Žene smatra hrabrijim, kada je u pitanju dolazak na psihoterapiju. One su otvorenije nego muškarci, te je često, govoreći iz ličnog iskustva, čak i ona koja uključuje parove, u začetku podsticaj ženske strane. 

Dan ovog momka traje u proseku od 15 do 17 sati, što sasvim sigurno dovodi do manjka sna. Kao neko ko takođe ne poštuje red spavanja u zdravoj meri, zaključujemo zajedički da nije zabadava rečeno da je u zdravom telu zdrav duh. 

Iz nedelje u nedelju, shvatam da nas ima toliko sličnih. Svi imamo te neke sitne, a velike stvari da kažemo. Samo treba neko ko želi da ih posluša. 

Leksikon želi da čuje baš tvoju priču. 

Pa… kada ćemo na kafu?

last but no not least, selfie

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još