Leksikon s2:e2 / Milena Stanojević

Kažu da je znatiželja može biti i dobra i loša. A sasvim obični ljudi, naizgled, mogu biti izvor inspiracije, ali i prelepih jednostavnih priča. Leksikon se vraća u novu sezonu sa slatkim iznenađenjem.

Stojim ispred fast food-a, koji je nadomak škole „Vojislav Ilić” na Voždovcu.

Imam naviku da gde god sam, posmatram ljude, njihove izraze, a ponekad načuljim uho ne bi li čula zanimljive događaje ljudi, njihove svakodnevnice. Možda zvuči pomalo i nepristojno, ali imam ovu naviku, čak i od „manjih” nogu. Leksikon je možda dodatno pospešio da ovu naviku nastavim da negujem. Am I stalker, hah?

Jedna simpatična devojka mi je ovaj put zapala za oko. Vidim da ćaska sa zaposlenima u lokalu, nakon čega sam uhvatila priliku, jer je sela sa strane i nešto čačkala po telefonu.

„Ćao, da li mogu da te zamolim nešto?”– pitam je, a isprva mi uvek bude neprijatno da izustim ovu rečenicu. Po prokolu sam objasnila o čemu je reč. Uz osmeh dobila sam pozitivan odgovor. 

„Hoćeš kafu, možda?” – izgovara devojka po imenu Milena. Iako će biti već treća po redu danas, ipak pristajem. 

Uz slatku moku započinjemo razgovor, dok ona uredno ispisuje odgovore na pitanja u leksikonu.

„U Beogradu sam već skoro deset godina. U ovom restoranu brze hrane, Boga mi pet godina. Inače sam iz Smedereva”, kaže mi, dok mene interesuje odakle ona u Beogradu, te tražim početak priče. Ko je? Čime se bavi van posla? Ima li braću i sestre? Započinje pomalo setno. 

„Došla sam ovde kada mi je mama preminula. Tatu nisam ni upoznala. Mama me je izdržavala. Nažalost sem osnovne, ostalo mi je još da završim četvrtu godinu gimnazije, jer sam počela da radim i ja kada je mama izgubila posao u Železari. Nisam imala koncentracije da učim i ujedno radim. Nemam ni brata ni sestru„, opisuje Milena.

Iako njen početak priče nije toliko srećan, primećujem sve vreme širok osmeh na njenom licu. Vidi se da je borac, a kako tvrdi, mama je tome naučila. Kaže da je shvatala da treba za sve sama da se izbori.

Prvi posao je bila prodaja naočara na štandu: „Jaoj kad se setim. Bila je neka ekskurzija. U momentu se okupilo destak klinaca oko štanda, te nakon što se otvorio semafor, istom brzinom su nestali, nakon čega sam primetila. Dnevnica mi je tada bila 400 dinara”.

Nakon što je došla u Beograd, počela je da radi u piceriji, a nakon toga kao šalterski radnik u restoranu brze hrane. U momentu izgovara ime čika Dušan, koji je sada nije više živ, nagoveštavajući sreću koju je imala dolaskom u Beograd, sa 80 eur u džepu, tek za jednu kiriju. On joj je izašao u susret, dao joj sobu koju je delila sa cimerkom, do prve plate. „To je bila jako skromna soba, ali tada mi je bila nešto najlepše” – zahvalno ističe.

Sada živi sa babom, u stanu blizu posla. Zbunih se u trenutku, budući da mi je rekla da je ovde sama. Odmah mi je objasnila da je to kolegenica sa posla.

U poslu naravno ima i lepih i onih manje lepih stvari. Jedna situacija joj je ostala u sećanju, pored ostalih.

„Slušaj, ulazi gospođa. Sva fensi. Trazi kafu. Espreso sa milkom. Žena je rekla sa milkom, misleći na mleko” – neprestano prekida rečenicu jer smejanje ne može da zaustavi. „Nisam se naravno snašla, to jest skapirala, pa sam nonšalantno samo rekla, gospođo espreso imamo, a milku ne” – završava. Jako me nasmejalo ovo. I baš prija i moka. 

Milena je pre neku godinu pohađala školu novinarstva, ali se ne bavi time. Selebriti je njen fah. Zadržala sam je još minut, jer ima dogovoren ručak sa prihateljicom. Selfi i kafa su gotovi.

Leksikon je dobio još jednu priču. Čovečnu. Iskrenu. Nije li to lepo? 
Dođi, i tebe čeka. Hajde da izblejimo. 

Kažiii leksikon (cheese) 🙂

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još