Leksikon s2:e1 / Đorđe CJ (Si Džej) i Maja

Kažu da je znatiželja može biti i dobra i loša.
A sasvim obični ljudi, naizgled, mogu biti izvor inspiracije, ali i prelepih jednostavnih priča.
Leksikon se vraća u novu sezonu sa dvoje zaista divnih ljudi.

Devojku i momka iz ove priče znam iz viđenja već skoro pet meseci, sretali smo se u teretani, ali tek za potrebe nove sezone Leksikona sam zaista popričala sa njima, više od uobičajenog pozdrava dok ulaze i izlaze iz teretane.
Oduvek su mi odavali utisak normalnih i prizemnih ljudi, jako vaspitanih i uljudnih. Bez preterivanja.
„Ćao kako si? Jesi li umorna?” – obratio mi se Đorđe. Čekao je devojku, da potpiše ugovor o otkazu, te spontano započeo priču.
Do tada sam mislila da je Đorđe jedan od zaposlenika u tržnom centru, međutim sad me je ostavio pomalo zatečenu.
„Ti radiš ovde?” – pitala sam.
Odgovorio je pomalo misteriozno na prvu, očekujući najpre moju reakciju, sa osmehom na licu. Đorđe je vojno lice u penziji. Bivši američki vojnik. Nakon povrede je dobio penziju, što mu je dozvolilo da se vrati u Srbiju i živi ovde sasvim normalnim životom, dok traje proces njegovog oporavka. Ne možete se ne diviti njegovoj upornosti.
„Znaš, to je uređena država, sistem je takav da sam bez problema dobio penziju tako rano. Ne verujem da bi ovde to moglo”, kaže Đorđe uz smeh.
Nasmejao se mojoj reakciji, jer kako kaže, uvek je zabavno videti reakciju ljudi kada to kaže.
Sada se priključila i Maja, koja je sa još većim osmehom doletela sa papirima za prekid rada. Bilo je očigledno da to mesto više nije za nju. Čestitala sam joj.

Budući da su oni došli da treniraju, a moje radno mesto ima svoje zadatke, a vežbača uvek ima, odložili smo upisivanje u tom trenutku. Našli smo se naknadno, u holu, te nastavili priču, ovaj put zajedno.
Prvo što sam primetila malim „prečešljavanjem“ profila na društvenim mrežama, koje smo prethodno razmenili, jeste i ljubav prema životinjama. Kuca im je pomalo bolešljiva, što je bio razlog što sam ih malo duže čekala. Bez pogovora opraštam, kao da i inače ne bih haha. Dok smo kod životinja, Maja je u jednom momentu imala čak 20 mačaka u stanu. Žao joj biva da male negde odnese, već ih prisvoji dok ih ne udomi.

Maja sada sprema ispite za fakultet, a oboje uživaju u šetnjama i posećivanju omiljenih mesta. Prvo što želim sa saznam je kako su se upoznali.
„Ništa spektakularno. Upoznali smo se u parku, na klupicama. Preko prijatelja. Iz istog smo kraja” – odgovaraju gotovo u glas. Tvrde da su jedno drugom bili velika podrška za vreme karantina, a nakon dopisivanja od dva meseca su se smuvali na Majinom rođendanu. Takođe u parku, na klupicama. Prosto su se našli. Zvuči nekako treš na prvu loptu, ali eto dokaza da postoje ljudi namenjeni jedni drugima.

Đorđe je kako kaže stanovnik tri države – Amerike, Srbije i Crne Gore. Sveto trojstvo, za njega. Njegov deka ima kuću u Crnoj Gori. Tamo su zajedno i letovali. Mama je u Americi, a tata ovde. Veliki je zaljubljenik u narodnu muziku, a omiljeni su mu Šaban Šaulić, Jašar i Sinan. Kroz smeh govori kako i njegova draga pored njega polako počinje istu da sluša, iako i sama kaže da sve može da sluša. Samo je ta muzika nekako podsećala na pokojne deku i baku, jer su tekstovi jako emotivni.
Takođe voli da, pravo tradicionalno, popije rakiju, na šta se nadovezuje, sa tim da je u Čikagu najmilije kupiti hot dog na ulici, vrlo često od nekog Srbina, gde upravo zvuci narodne muzike ne izostaju.

Maja, pak, kaže da ona i nema tako zanimljivu priču, poput njega. Nešto joj ne verujem.
„Ja sem nekih malih problema kroz školovanje, nemam ništa spektakularno da kažem”, tvrdi.
Budući da je tamnije puti, imala je često problem sa diskriminacijom. Od dece, preko profesora do kolega.
„U jednom momentu sam se čak i sa faksa ispisala jer nisam mogla da podnesem takvo ophođenje. Ipak, vratila sam se, sve što od detinjstva želim jeste da budem pravnik”, kaže mi ova mlada devojka koja je odličan đak, posvećena i uporna.
Sve vreme, tokom trajanja razgovora, ne skidaju osmehe sa lica. Diskutujemo o društvu, o pogrešnim procenama osnovnih teza poput onih šta je patriota, ujedno se slažući da ti pojmovi bivaju jako često pogrešno tumačeni.
Patriota nije huligan, što kaže Đorđe. I njega gledaju pomalo drugačije odkad je došao. Ali on je zadovoljan onim što je našao i ima ispred sebe. Oboje su zadovoljni.
„Znaš on sa mnom ide čak i na ispite. Na razgovore za posao. Stvarno mi je velika podrška” kaže Maja ono što se i na prvi pogled vidi.

Za kraj razgovora, sećamo se Leksikona. Maja se kroz smeh seća da ga je i sama imala u školi.
Sećate li se vi vaših odgovora u istim?
Zumerov leksikon vas čeka, samo ga potražite. Ja sam tu i on sa mnom.

bez selfija ne može, tradicija je 🙂

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još