Intervju sa Maple things: zašto ne napravim da mi život bude realnost u koju želim da se vraćam

Svima nam je poznat osećaj skrolovanja instagrama i slučajnog pronalaženja profila koji nas zaintrigira i na kom provedemo i do nekoliko sati. Jedan od upravo takvih momenata se desio kada sam otkrila profil maple.things iza kog stoji Javorka Đurić.

Javorka Đurić aka maple things

Njene ilustracije predstavljaju realnost u kojoj živimo. Njeni ljudi su bez lica, često obojeni mračnom paletom boja, ali iz njih izbija ljudskost i empatija. Kratka rečenica koja je napisana na fotografiji samo dopunjuje osećaj naše apsolutne identifikacije, te ni ne čudi veliki broj pratilaca mlade ilustratorke.

O svom imenu kaže da su je ljudi često zvali “Mejpl” (javor na engleskom) a da je ovo profil na kom konačno može da postavlja “Javorkine stvari”.

Za sebe kaže da oduvek voli da crta: u osnovnoj školi je bila oduševljena pravilima crtanja portreta i korelacijom matematike i postizanja simetrije u crtanju. Shodno tome, ni ne čudi što je moja sagovornica završila Fakultet organizacionih nauka, ali navodi da je napustila svoj dotadašnji posao prošle godine i u potpunosti se posvetila svojoj ljubavi – ilustraciji.

Ističe da joj ilustraicija najbliskiji način interpretacije realnosti.

  • Kako je nastao Maple things?

Maple things u trenutnom formatu nastao je u martu ove godine kao moj odgovor na prinudnu izolaciju. Bila mi je simpatična ideja da ostavljam sebi poruke na tim ilustracijama kao neki podsetnik na to kakav osećaj mi u tom trenutku izazivaju ili koji osećaj ih je stvorio. Učim digitalnu ilustraciju godinu dana i profil mi predstavlja i  vežbanku koju i drugi ljudi prelistavaju. Vežbanku za ilustraciju i komunikaciju.

  • Kada govorimo o tvojim počecima, ranije si ilustrovala kadrove iz filmova. Koliko je za tebe bitna filmska umetnost i da li je kinematografija nešto što te je podsticalo da i ti stvaraš?

Obožavam filmove a to sam zapravo kasno shvatila, tek negde u kasnim tinejdžerskim danima kada mi je drug otkrio korejsku kinematografiju i kada sam shvatila da je to možda i oblik umetnosti koji me najviše uzbuđuje – pokretna slika. Ništa ne može da me obraduje kao kada otkrijem dobar film ili kad dobijem preporuku od nekoga kome verujem. Imam fobiju od loših filmova. Mnoge filmove i scene ću zauvek nositi sa sobom i razmišljati o njima, a mislim da sam zbog njih umnogome ovo što sam danas kao osoba, da su me naučili empatiji, prisutnosti, estetici, etici i ko zna čemu još i zauvek ću zavideti rediteljima i rediteljkama i njihovom talentu. Verovatno su moje ilustracije moj close enough pokušaj imitiranja filma i atmosfere u njima.

  • Kada govorimo o idejama koje te inspirišu, navela si da ti je, pored zaljubljenosti i pojma “veze”, tema socijalne anksioznosti veoma bliska i važna, a uz to predstavlja problem sa kojim se bori veliki broj ljudi. Koliko ti je važno što ljudi na tvom profilu mogu da shvate da saosećaš sa njima i da je to sa čim se suočavaju, potpuno normalno?

Za mnoge ilustracije koje sam postavila, mogla sam da pretpostavim da će se ljudi pronaći, ali takođe, za mnoge od njih nisam imala pojma i bila sam ubeđena da sam u nekim stvarima prilično usamljena jer sam se tako osećala u “stvarnom životu”. Kako mi je jedna moja bivša koleginica rekla: “Ti si tako… neprilagođena.” A sad vidim da su mnogi možda isto tako “neprilagođeni” i osećaju se izgubljeno i plaše se svega i brinu o racionalnom i iracionalnom i nekad ih samosvest sputava u normalnom funkcionisanju i boje se odbacivanja ako progovore o čudnim stvarima koje osećaju i misle da nisu dovoljni i da im sigurno fali neka dimenzija koju nekad glume da imaju a nekad samo ostanu kod kuće jer nemaju snage da glume. Ja sve to osećam i poruke koje mi šalju ljudi (uglavnom predivne devojke koje mi uvek pišu sa nežnošću) mi previše znače i onda pomislim kako bih u njihovom okruženju bila prilagođena, za promenu.

zašto ne napravim da mi život bude realnost u koju želim da se vraćam
  • Ova ilustracija i opis ispod nje su u meni izazvali najviše razmišljanja, možda zato što i sama često bežim iz realnosti u svet filma i pozorišta. Koje se sve dubine kriju iza nje i šta je tvoj beg od stvarnosti?

Ta ilustracija je nastala nakon izleta na Staroj planini, iz gradske izolacije otišli smo u izolaciju planine. Priroda je najdraže utočište i prirodi je uvek svejedno i postoji bez obzira na sve i nema mišljenje o meni. To je stvarno moj najdraži beg i stalna potreba. Verovatno je to kliše u današnjem načinu života, želja da pobegneš u prirodu zauvek i odbaciš sve što trenutno živimo: konzumerizam, karijerizam i ambiciju, malograđanstvo i ignoranciju ljudi, ali ja želim da mi se trajni beg desi što pre jer mi grad više ne prija nikako. Verovatno bih u prirodi posle nekog vremena shvatila da možda ultimativno hoću da pobegnem od sebe.

  • Koliko ti je zahtevno i uzbudljivo da praviš specijalne radove za druge, da li im tražiš i pozadinu priče kako bi se što više udubila i osetila njihov “svet”?

Mnogo volim tuđe priče i da razmišljam o tome koliko je do sada tu bilo ilustrovano različitih odnosa: sestrinskih, partnerskih, roditeljskih, prijateljskih… ljudi o kojima ništa ne znam i koji postoje paralelno i vole se mnogo i brinu jedni o drugima i žele da obraduju, a šta bismo da nema tih ljudi koji neguju odnose, svet bi bio mnogo tužniji. Uvek želim da čujem kakvu atmosferu žele na svojoj ilustraciji, i onda mi ljudi kažu onoliko koliko žele da znam o njima i to mi je prelepo i dovoljno.

  • Pandemija je uticala na sve nas, međuljudske odnose ali i mentalno zdravlje. Kako je pandemija uticala na tvoje stvaralaštvo?  Da li misliš da je publika doživela višu stopu poistovećivanja sa tonom i porukom tvojih radova?

Ja sam kratko imala profil pre nego što se desila pandemija, ali sam onda doživela blagi slom tada u martu i počela ispočetka sve, tako da je ovaj profil zapravo nastao sa pandemijom i samo za pandemiju i zna. Mislim da su neki ljudi u ovoj godini prvi put osetili neke strahove, nekima su se pojačali već postojeći, a neki ceo život to žive. Svakako nije baš najprirodnija situacija, sve što osećamo je intenzivirano i čini mi se da je počelo da se govori više o mentalnom zdravlju pa su ljudi verovatno osvestili neke svoje osećaje, uz to su još više na internetu i mislim da je sve to uticalo na možda veće pronalaženje i poistovećivanje sa mislima koje delim.

  • Da sada možeš da nacrtaš svoja osećanja i misli, šta bi nam nacrtala?

Kako sedim sama u mraku sa telefonom u ruci i kucam ove odgovore i razmišljam kako sve ostavljam za poslednji trenutak.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još