Heroina Ajna Jusić

Ova priča nastala je u okviru Mediamokracy kampa, održanog od 22. do 27. avgusta u Sarajevu. U projektu je učestvovalo preko pedeset mladih iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, koje su angažovali DW Akademia, Local press, Asocijacija medija i Krovna organizacija mladih Srbije. U grupi DW Akademie oformljen je tim od četiri mlade novinarke koje su radile na ovoj priči: Jelena Božić, „Oradio”; Anđelija Stanimirović, „Youth Vibes”; Anastasija Maraš, „Hexatorm” i Nikolina Bonić ispred redakcije „Zoomer”.

„Ja sam Ajna Jusić, djete rođeno kao posledica ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini”

Ajna Jusić rođena je 1993. godine u sigurnoj kući „Medica Zenica”, gde je bila smeštena njena majka, nakon što je preživela ratno silovanje. Kada je sa 15 godina saznala istinu, Ajna je punu deceniju uz psihološku podršku radila na sebi, svom odnosu sa majkom i društvom koje je okružuje, a onda je odlučila da istupi u javnost i bori se za vidljivost i ljudska prava žena koje su preživele ratno silovanje, kao i druge dece rođene zbog rata.

Želim svojim primjerom da pokažem da ja nisam dozvolila da me ime jednog ratnog zločinca obilježi i da mi usmjeri put po nekom lošem planu – da širim govor mržnje i sl. nego da sam odlučila da uradim upravo ono suprotno iz razloga što me ne smije definirati ta prošlost. Ja nisam to derište, nisam to kopile i nisam osoba koja će ikada prenositi te ratne zločine.

Ajna Jusić

Kao predsednica udruženja „Zaboravljena djeca rata” Ajna se zajedno sa drugim aktivistima i aktivistkinjama zalaže za sprečavanje upotrebe silovanja kao ratnog oružja. Osnovna misija udruženja je pravna i društvena prepoznatljivost kategorije „dece rođene zbog rata”, ali se zalažu i za „jednako i ravnpravno društvo u kojem stigmatizacija i diskriminacija nisu svakodnevnica”, te „izgradnju društva bez patrijarhalnih normi, u kome vlada nulta tolerancija za nasilje”.

Kako se izborila da više ne bude „Ajna X Jusić”?

Pored brojnih projekata koje sprovodi udruženje „Zaboravljena djeca rata”, jedan od najvećih rezultata njihovog rada je izmena zakona u sedam opština u Federaciji BiH, prema kojem je umesto kategorije „ime oca” u dokumentima moguće navesti „ime jednog roditelja”.

Ajna je ranije govoreći za N1 o ovoj inicijativi istakla važnost ove sistemske promene u administrativnom sistemu Federacije BiH kroz lični primer svega što je ona morala da prođe tokom odrastanja, jer joj je u dokumentima nedostajalo ime oca.

„Porodični zakon ne poštuje jednoroditeljske zajednice. Prema njemu mi (Ajna i njena majka) nismo porodica i to je nekako poražavajuće. Administrativna praksa je jako diskriminatorna. Ja sam od prvog osnovne do kraja školovanja odgovarala na pitanje za što nemam ime oca u indeksu, dnevniku, rodnom listu itd. To je patrijarhalno nametnut obrazac koji smo 27 godina trpili… To je nešto što boli. Mene je boljelo i boli činjenica da je moj cijeli život bio obilježen ljudskom tvorevinom koja je odlučila učiniti takvo zlodjelo mojoj majci. Ja nemam zakona na koji se mogu pozvati, ured ili instituciju kojoj se mogu obratiti jer BiH i niko drugi u svijetu ne priznaje našu kategoriju kao vulerabilnu. Kada smo osnovali udruženje mi smo počeli učiti kako biti dio društva jer smo cijeli život bili etiketirani i gurnuti na marginu samo zbog imena oca”, rekla je tada Jusić.

Kada je ova inicijativa usvojena, ona je na društvenoj mreži Facebook napisala:

„Nemam riječ kojom bih opisala rahatluk koji danas osjećam. Nemate pojma koliko jedva čekam ponedeljak da odem ispuniti maaa bilo koji obrazac. Ali ovaj put obrazac na kojem piše IME JEDNOG RODITELJA, a ne IME OCA. Cijeli život sam obilježena imenom koje je naudilo mojoj majci, cijeli život plaćam skupu cijenu za nešto što je neko drugi učinio. Nije bilo fer. A ovaj trenutak čekala sam svojih 27 godina, trenutak u kojem će ova država cijeniti IME MOJE MAJKE jer moja majka je HEROINA, ne samo moja. Ona je svoja heroina i heroina ovozemaljskog svijeta.”

Ajna i njeno udruženje danas se bore proiv svih oblika nasilja, pružaju podršku marginalizovanim grupama i pozivaju nadležne na odgovornost.

Izvor: Zaboravljena djeca rata

„Dok danas stojim ovdje, negdje u svijetu silovanja se dešavaju, negdje u svijetu odjekuje ženski vrisak tuge, boli, oduzimanja dostojanstva. Danas dok stojim ovdje, možda se upravo rađa još jedno dijete rođeno kao posledica silovanja. Dok stojim na ovom svijetu borim se za nenasilno društvo. Borim se i boriti ću se da društvo postane empatično i solidarno, da društvo ima razumijevanja, da društvo daje podršku ženama koje su preživjele silovanja, bilo u ratu ili u miru. Znam da ne mogu da zaustavim ratove, ali mogu djelovati preventivno. Upravo zbog toga, borim se da nam djeca i najmiliji ne prežive nasilje”, napisala je Ajna uz ovu fotografiju.

Ajnina poruka mladima: Prošlost moramo poštovati, ali se možemo osloboditi tereta koji nam ostavlja i krenuti u budućnost!

U vreme kada se balkanska društva (ni dve decenije nakon završetka ratnih sukoba) ne suočavaju sa prošlošću; kada mladi ljudi slave ratne zločince, ne preispituju poruke koje im stižu sa vrha političkih struktura, nego ih prihvataju kao apsolutne i nepogrešive, ne shvatajući posledice takvog postupanja, poruke koje Ajna šalje, iz svog specifičnog položaja, izuzetno su značajne. Činjenica da je njeno udruženje jedinstveno u svetu dovoljno govori o važnosti svega što rade.

Veliki deo aktivnosti njihovog udruženja posvećen je radu sa mladima. Oni obilaze osnovne i srednje škole, mirovne samite, kampove i trenige i razgovaraju sa mladim ljudima širom regiona, ali i sveta.

Ajna smatra da nije fer da mladi ljudi žive u ratnoj prošlosti i da im je potrebno osigurati prostor u kome će rasti.

„Tim mladim ljudima kažem da iako živimo u svjetu lažnih ratnih heroja i stvarnih ratnih zločinaca, ne smijemo sebi kao društvo dozvoliti da nas ime jednog ili više loših pojedinaca obilježi i da to cjeli naš život vodi. Želim svojim primjerom da pokažem da ja nisam dozvolila da me ime jednog ratnog zločinca obilježi i da mi usmjeri put po nekom lošem planu – da širim govor mržnje i sl. nego da sam odlučila da uradim upravo ono suprotno iz razloga što me ne smje definisati ta prošlost. Ja nisam to derište, nisam to kopile i nisam osoba koja će ikada prenositi te ratne zločine.”, kaže Ajna

Izvor: Zaboravljena djeca rata

„Bilo mi je važno da kažem ljudima da se možemo osloboditi tog tereta prošlosti i moramo ga poštovati činjenično baš onako kako je bilo, ali da ne smjemo baš uvjek da ga nosimo nego da moramo gledati u budućnost”, ističe.

Na kraju, kaže da je shvatila da joj je aktivizam važan jer je njen glas postao njena terapija.

„Cjelokupan aktivizam koji provodim mi je važan jer na kraju dana shvatim da je moj glas moja terapija i to je ono što sam naučila kroz sve ovo vrjeme”, zaključuje Ajna.

Izvor fotografije: Zaboravljena djeca rata


VIDEO PRIČU MOŽETE POGLEDATI NA ZOOMER YOUTUBE KANALU

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Leksikon s2:ep17 /Marko Milivojević

Poželeti da saznaš  životnu priču ponekad podseća na nemoguću misiju. Leksikon je te nemoguće misije pretvarao u moguće. Barem iz dosadašnjeg iskustva.

Leksikon s2:ep16 / Andrija Perišić

Poželeti da saznaš životnu priču ponekad podseća ne nemoguću misiju. Leksikon je te nemoguće misije pretvarao u moguće.

Kontroverze oko rezultata Evrovizije ne prestaju

Takmičenje za Pesmu Evrovizije 2022. je završeno. Ukrajina je pobedila, Srbija je bila peta i različite su reakcije na to. Mnogi misle...

Nisu ni seli u Skupštinu, a već pozivaju na kršenje zakona

Nove parlamentarne stranke koje su prebacile cenzus na prethodnim izborima još uvek nisu ni sele u skupštinske klupe, a već su krenule...

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još