Dr Uroš Lazarević: Infodemija je nastala na strahu

Doktor Uroš Lazarević iz „Ujedinjenih protiv kovida“, bio je gost nove epizode Edit vloga pod nazivom „Zavrni rukav“. Doktor je u razgovoru sa Janom Šarić podelio svoja iskustva i naučna znanja koja poseduje o korona virusu, kao i procesu vakcinacije, u cilju dekonstrukcije lažnih i toksičnih narativa koji prate pandemiju korona virusa.

Prvi narativ kada smo se upoznali sa ovim virusom je da je to “najsmešniji virus na svetu”. Posle godinu dana, da li je ovo zaista najsmešniji virus?

Najadekvatniji odgovor  na ovo pitanje bi dala osoba koja je taj narativ plasirala i voleo bih kada bi na bilo kom pojavljivanju u medijima tu osobu pitali to pitanje do kraja života. Što se mene i mojih kolega tiče, taj virus nikada nije bio najsmešniji i od početka smo ga shvatali kao ozbiljan izazov, pre svega zdravstvenog sistema, zatim državnog aparata i naravno kao jedan veliki svetski izazov. Virus i dalje nikako nije najsmešniji, pošto je poremetio život svih ljudi na planeti u poslednjih godinu i više dana.

Lekari i naučnici su, kada nisu imali sve informacije, govorili „mi ne znamo dovoljno“. Kada stručna javnost to kaže, kako se to razlikuje od našeg laičkog „mi ne znamo ništa“, pošto je to jedan od čestih narativa među građanima koji na to kažu – pa ni lekari ne znaju ništa?

Ovo je odlično pitanje za mene jer sam psihijatar i na početku ove pandemije zaista nisam znao dovoljno o virusu. Kada neko iz naše struke kaže da ne zna dovoljno to podrazumeva to da u početku nismo pročitali dovoljno literature na tu temu, što je normalno jer je novi virus. To ne znači da mi ne znamo šta je virus i kako se prenosi. Od samog početka pronalaženja mikroorganizma o njima se zna i osnovne principe smo znali od početka. Ali taj narativ je iskorišćen u svrhu tih protivnih struja koje nikako ne mogu da razumem.

To je kao kad dođe električar i popravlja struju, on nije elektroinženjer i ne razume kretanje elektrona kroz provodnike, ali zna gde može struja da te ubije. U tom smislu maska, distanca i pranje ruku je sasvim dovoljan savet, ako dođe od strane stručnih lica i ja bih električara poslušao da ne guram prste u struju, čak i ako ne poznaje kretanje tih elektrona. Ja sam se kao psihijatar obrazovao na tu temu i možemo reći da sada to nije tolika nepoznanica. U kliničkom smislu možemo reći da treba da se još prati zbog manifestacija gde je potrebno vreme da prođe da bismo znali koje su, ali korišćenje tog narativa u značenju da naučnici ne znaju ništa o tome je izvučeno iz konteksta.

kada bismo uporedili kontraceptivne pilule i vakcinu proizvođača Astra Zeneca veći je rizik od tromboze kod kontraceptivnih pilula

U ovoj situaciji imali smo priliku da vidimo kako nauka funkcioniše – naučnici neće nikada donositi brzoplete zaključke i govoriti ništa što nije empirijski utemeljeno i, naravno, postoji akumulacija znanja. Uroše, u ovoj situaciji se govori i o fizičkom i o mentalnom zdravlju i kada te pitaju pacijenti da li su vakcine bezbedne, kako im odgovoriš na to pitanje?

Ja nisam imunolog, ni virusolog, ali formiranjem udruženja „Ujedinjeni protiv kovida“ bio sam u kontaktu sa mnogim naučnicima koji se bave tom temom i stiglo nam je mnogo pitanja u vezi imunizacije, neželjenih efekata… i mi smo o tome pisali u cilju edukacije. Kroz sav taj proces odgovaranja ljudima, ja sam naučio neke nove stvari i unapredio samu komunikaciju sa pacijentima i kolegama i koleginicama. Kada me neko pita da li su vakcine bezbedne – ja kažem da, bezbedne su. Ali kada kažem da su bezbedne i uputim na neku referentnu naučnu stranicu, onda taj čovek kaže – meni je tvoj kolega rekao da nisu bezbedne i da treba da se sačeka. I to je onda problem. Ne toliko taj antivakserski lobi i sve te gluposti koje su nam plasirali poslednjih godinu dana, već to što su te gluposti uticale i na kolege koji možda nemaju vremena da pročitaju neki naučni rad, ili statističku obradu, nego odgledaju neki snimak i onda ljudima prenose priču. I to me je dosta razočaralo u nivo svesti kolega. Da su sve kolege stale iza prave nauke zasnovane na dokazima ne bi bilo tih plasiranih dezinformacija ili bi bile smanjene na neki obim koji bi mogao da se amortizuje. Ovako imamo mnogo informacija, a naučnici nemaju tu jačinu glasa koju ima druga strana koja se služi jeftinim tehnikama INFODEMIJE – novi izraz koji smo naučili.

Jedan od strašnijih narativa, koji su bili plasirani i putem medija, jeste da će Srbija biti u trećoj fazi istraživanja za kinesku vakcinu, pa su se ljudi plašili da će biti zamorčići i da nije dovoljno ispitano. Kako ublažiti taj stres i paniku kada se neko nađe oči u oči sa takvom dezinformacijom?

Kada nešto želim da saznam, ili proverim, ja uporedim sa nečim drugim što je već plasirano. Koliko ja znam, da bi bilo ko učestvovao u eksperimentalnoj fazi potrebno je da se potpiše saglasnost. Ja ne znam da li je neko potpisao bilo kakvu saglasnost u vezi istraživanja kada je kineska vakcina u pitanju. Za razliku od recimo Izraela, gde su svi znali da učestvuju u trećoj fazi Fajzerovog istraživanja, i vidimo da se ti ljudi sada vraćaju normalnom životu, uz neka ograničenja koja su izazvana time ko je vakcinisan, a ko nije. Taj model može biti primenjen i kod nas, osim što kod nas postoji problem gde ne postoji nijedna mera u koju postoji poverenje, izuzev prva tri meseca kada su se pratile svetske preporuke i kada sam i ja imao poverenja u sve što je napisano. Ali nakon juna prošle godine to poverenje je meni lično, a kako vidim i ostatku populacije, otišlo niz vetar kompromisima zarad rejtinga i neke lične dobiti koje nemaju veze sa medicinom. Ako onda vratimo priču, ja mogu da razumem običnog čoveka koji ne može da poveruje u to da smo baš mi dobili te vakcine i zašto smo ih dobili i da nismo deo tog procesa, kad dobar deo društvenog funkcionisanja ide tako da nešto ne znamo, da nam je nešto sakriveno, a još veći je problem što smo mi imali prilike da od ljudi koji vode čitavu ovu priču, a tu mislim i na medicinski i nemedicinski deo, dobijamo netačne informacije koje su svesno tako plasirane, narodski rečeno – laži. I onda kada čovek dobije dovoljno količinu takvih informacija od nekog ko bi trebalo da izađe i kaže istinu, onda razumem zašto ljudi sumnjaju da smo mi u nekoj eksperimentalnoj fazi. Ali postoje regulatorna tela koja se bave time.

prva tri meseca su se pratile svetske preporuke imao sam poverenja, Ali nakon juna prošle godine to poverenje je meni lično, a kako vidim i ostatku populacije, otišlo niz vetar kompromisima zarad rejtinga i neke lične dobiti koje nemaju veze sa medicinom

Neke vakcine su bile pod snažnim udarom i obustavljena je vakcinacija u nekim zemljama EU. Kada čitamo o nuspojavama vakcine, čitamo o trombovima i raznim strašnim stvarima, a primili smo tu vakcinu – kako da tome pristupimo, a da bude najmanje štetno za mentalno zdravlje, fizičko zdravlje i u krajnoj liniji i javno zdravlje, da se ne odustane od vakcinacije?

Ja sam primio vakcinu Astra Zeneke, a dan ili dva posle toga je krenuo taj narativ sa trombozom. Prva reakcija mi je bila – okej, kao lekar svestan sam da bilo koji lek i medicinsko sredstvo nosi neki rizik od neželjenih efekata, pa stoga nisam reagovao panično i sačekao da vidimo više informacija. Odmah sutradan, ili istog dana, Evropska agencija za lekove je izdala saopštenje da je taj procenat jako mali. Onda su se javili i naučni radovi koje sam čitao, o tome kako se javlja, zašto, kod koga itd. Glavna stvar je informisanost jer ljudi koji prave te informacije jasno da imaju neku svoju agendu i neki cilj koji je najverovatnije finansijske prirode. Ja sam se time bavio, to mi je deo posla i zanima me i profesionalno i lično. Finansijska dobit je glavni razlog zašto se to plasira. E sad, sva ta infodemija deluje preko jednostavnog mehanizma, a to je strah – strah za sebe, za svoje bližnje, strah od bolesti, strah od nepoznatog. Strah od nepoznatog je jedan od glavnih uzroka anskioznosti, napetosti, a kako bismo mogli da izbegnemo taj strah, makar u nauci i za ovu stvar – treba posegnuti za znjanjem. Kroz znanje ćemo eliminisati strah. Moja reakcija na tu priču je bila upravo ta – posegnuo sam ka znanju, ka relevantnim izvorima informacija i shvatio da kada bismo uporedili npr. kontraceptivne pilule i vakcinu proizvođača Astra Zeneca veći je rizik od tromboze kod kontraceptivnih pilula. Da li to znači da žene ne treba da ih koriste? Sve nosi svoj rizik. Ako uzmemo aspirin, iliti acetilsalicilnu kiselinu, kao jedan od najkorišćenijih lekova u populaciji, i pogledamo onaj deo o neželjenim efektima – kada bi se neko udubio i pomislio da sve to zaista može da mu se desi, nikad ne bi uzeo. Ili Brufen. Strah se odagnava znanjem, a za znanje je potrebno vreme. Ako uložimo dovoljno vremena, možemo da ga steknemo. Ne treba se previše ni udubljivati u te stvari. Ne treba se vezati za negativan aspekt, bolje ga izbeći, vezati se za nešto pozivitno – a to je kolektivni imunitet, vraćanje svakodnevnim aktivnostima. To može biti i kroz obolevanje, ali će to mnogo duže da traje i mnogo je veći rizik, pre svega od novih sojeva virusa. Kada se stavi na tas korist i dobit vakcinacije i ono drugo – mislim da zdravom razumu nije potrebno previše ubeđivanja.


Ceo razgovor u Edit vlogu „Zavrni rukav“ možete odgledati na našem youtube kanalu

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još