Aktivizam kao ekstremni sport

Guglao sam “napadi na aktiviste i aktivistkinje” i pojavili su se rezultati stari nekoliko dana. Ništa novo, građani i građanke koji svojim aktivnostima podižu svest o određenim problemima u našoj zemlji često su nagrađeni epitetima poput antisrba, stranih plaćenika i plaćenica, pedera iz kruga dvojke… 

Najskoriji primer je Ekološki ustanak tokom kojeg su se građani i građanke okupili u borbi za jedno od naših najugroženijih ljudskih prava – na zdravu životnu sredinu. Ipak je to za predsednicu Vlade Anu Brnabić licemerje, politika i strana agentura. Tako je obesmišljeno  mišljenje svih onih koji su tog dana bili u aktivističkim ulogama. Na pomenutom protestu prisustvovalo je nekoliko hiljada građana i građanki, a svoje mišljenje o ugroženoj životnoj sredini dali su predstavnici i predstavnice ekoloških organizacije, ljudi iz struke poput zoološkinje i profesorke Biološkog fakulteta BU Ljiljane Tomović, dekana Šumarskog fakulteta BU Ratka Ristića…

U sedmom EDIT vlogu je student Milan Vujić koji se bavi i aktivizmom rekao da je prestao da se predstavlja kao aktivista pri upoznavanju sa drugim ljudima. A zašto i bi? Za svoju hrabrost nije dobio zasluge, već je priveden i saslušan pre manje od mesec dana zbog svoje objave na društvenim mrežama, a prošle godine je zbog istog razloga završio sa frakturom kostiju lica. Tako da aktivizam možemo na neki način porediti sa najekstremnijim sportovima kako kaže i naslov ovog teksta.

Ipak, oni koji se bave tranzicionom pravdom, borbom protiv veličanja ratnih zločinaca i pomirenjem u regionu isto krvare na prvim linijama fronta. Tako je ritual da se za vreme održavanja festivala “Mirëdita, dobar dan!” Milica Zavetnica i ostali desničari i desničarke, okupe uz napade na organizatore i organizatorke ovog događaja. Takođe, sećam se da sam prošlog novembra tokom posete izložbe o masovnim grobnicama u Batajnici naivno pitao drugaricu zašto policija obezbeđuje prostor. Ona mi je tad odgovorila da postoje ljudi kojima se baš i ne sviđaju ove teme.

Neretko su i mediji oni koji podmeću “kukavičje jaje”, tu su i primeri ugrožavanja slobode izražavanja i slobode udruživanja aktivista i aktivistkinje Europolisa i Inicijative za socijalna i ekonomska prava – A11 od strane određenog portala. Neki novinari i novinarke nesavesno obavljaju svoj posao koristeći huškačku retoriku u svom radu što dodatno stvara negativnu atmosferu prema nevladinim organizacijama, društveno i politički angažovanim građanima i građankama. Ne treba izostaviti ni LGBTIQ+ aktiviste i aktivistkinje, ni diskriminaciju sa kojom se suočavaju i u javnom prostoru.

Prošle godine je zabeleženo 100 napada i pritisaka na one koji su se našli u ulogama branitelja i braniteljki ljudskih prava. Ne postoji trend smanjenja ovih brojki, baš naprotiv – on raste, što dodatno doprinosi da se oni sa najviše hrabrosti usude da pitaju najškakljivija pitanja.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još