16 dana aktivizma: Danijela Štajnfeld – U vašem glasu je najveća moć!

Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja prema ženama, u okviru kampanje 16 dana aktivizma, donosimo vam intervju sa heroinom današnjice, ženom koja je hrabro izašla u javnost i ispričala svoju priču i osnažila mnoge druge žene u regionu. Imamo tu čast da na Zoomeru ugostimo Danijelu Štajfeld!

Draga Danijela, dobrodošla na Zoomer! Tvoja priča i priča Milene Radulović u velikoj meri su doprinele popularizaciji #MeToo pokreta u srpskim medijima. Međutim, dosta je i velika kontra-reakcija javnosti. Voleo bih da nam uporediš, kakva je situacija u SAD-u kada je #MeToo u pitanju i da li u Srbiji zapravo postoji #MeToo kao pravi pokret?

U SAD #MeToo ima ogromne posledice i to se osetilo tek sada, par godina od dešavanja u oktobru 2017. godine. Sada je mnogo lakše razgovarati o ovim temama, ovde se i dan-danas ljudi na pozicijama moći nose sa tim posledicama. #MeToo pokret nikako nije savršen, ali to što se otvorio val i probila tišina je ono što najbitnije. Ovo je samo početak. Najveća promena koja se desila u SAD-u je to što se žrtvama mnogo češće veruje u njihovoj sredini. To je najveća zasluga pokreta i kulturološki i istorijski doprinos koji će obeležiti našu generaciju.

U Srbiji mislim da još uvek ne postoji #MeToo u tom smislu, i da smo još uvek na nivou 1991. godine kada je Anita Hil svedočila ispred Američkog kongresa, kada se ona držala čvrsto i kada su žene stajale uz nju, a društvo bilo potpuno podeljeno. Marija Lukić dođe nešto kao Anita Hil u Srbiji, a između ovih događaja je 30 godina razlike. Pokret još uvek ne postoji u pravom smislu jer žene još uvek ne mogu masovno da kažu javno „I meni se to desilo”, kao što se to desilo u Americi. Posledice za žene koje su se odlučile da izgovore to javno u Americi nisu toliko ozbiljne da su im se životi srušili. U Srbiji i regionu, kao što smo videli po stranici „Nisam tražila” koja se odmah morala povući zbog nebezbednosti žena koje su želele da kežu #MeToo, to nije slučaj. Dokle god nemamo razumevanje da nasilje nad ženama i decom postoji, #MeToo se neće desiti. Seksualno nasilje je najčešće zloupotreba poverenja žrtve, nasilnici i žrtve su vrlo često blisko povezani i oni se nalaze u istom okruženju. To se u SAD shvata, na Balkanu još uvek ne.

Seksualno nasilje je najčešće zloupotreba poverenja žrtve, nasilnici i žrtve su vrlo često blisko povezani i oni se nalaze u istom okruženju.

Danijela Štajnfeld

Kolege su, čini se, jedinstveno postupile. Povlačenje svih predstava sa festivala u Brčkom je možda najuspešniji primer #cancel kulture kod nas. Kako komentarišeš ova dešavanja?

Ovo je jedan od najbitnijih istorijskih činova, ne zato što ima veze sa mnom, već zato što nisu pokrenuli aktivisti taj čin, već naše kolege koje dobro poznaju i mene i Lečića i koji su nepristrasna, treća strana. Oni nisu ni sudije, ni institucije, ni aktivisti ili feministkinje koji hoće da stanu nasuprot nasilju, već su kolege koji nisu pristali da budu na strani nasilja. Dok smo ćutali i trpeli svi smo znali da postoje ljudi u našoj branši koji zloupotrebljavaju svoj položaj i ugrožavaju sigurnost našim koleginicama.

Nakon preživljenog nasilja, žrtve koje progovore budu ponovno viktimizovane kako od strane osobe koje su prijavile, tako od strane medija, tako i od strane sudskog sistema. Posebno kada se radi o osobi koja ima određenu društvenu i medijsku moć. Šta je najveća prepreka u ovom procesu i ko su stvarni „neprijatelji“ ženama koje ulaze u ovaj proces?

To je kompleksno pitanje. Kratak odgovor je – institucije i njihova sredina. Prvo da napomenem, ja sam izašla javno sa svojom pričom kada sam bila potpuno spremna za to. Da nisam bila spremna, ne znam kako bih ovo preživela, a možda i ne bih preživela ovaj medijski linč. Ostavio bi na mene posledice. Biti spremna znači biti zaceljena, a to znači ne identifikovati se sa bilo kojim stranim sudom o tome šta ti se desilo. Potpuno mi je irelevantno da li će mi neko verovati ili ne, meni nije potrebna validacija da se meni to desilo od strane bilo koga. Prestala sam da se identifikujem sa time da sam ja žrtva silovanja, razumem da me to ne definiše na bilo koji način. U tom trenutku, proces izlaska u javnost je, meni se čini, mnogo lakši.

Najveći problem je to što informacije o slučaju koji se prijavi procure, to ne važi samo za javne ličnosti, već i za osobe u lokalnim sredinama. Kada se to desi, osoba koja je prijavila je u nebezbednom okruženju, na meti da je ugrozi nasilnik, njegova porodica, ili čak cela zajednica, što se često dešava. Žene koje su preživele teške zločine i traume često nemaju podršku društva. Ukoliko druge žrtve kojima je potrebna pomoć i podrška žele da dobiju bilo kakvu pravdu gledaju ove situacije dobiju poruku da neće biti podržane i da je u ćutanju veća sigurnost.

Biti spremna znači biti zaceljena, a to znači ne identifikovati se sa bilo kojim stranim sudom o tome šta ti se desilo. Potpuno mi je irelevantno da li će mi neko verovati ili ne, meni nije potrebna validacija da se meni to desilo od strane bilo koga.

Danijela Štajnfeld

Šta je tvoja poruka svim ženama koje razmišljaju da izađu u javnost sa svojom pričom?

Upravo to. Nas su učili da je ćutanje sigurnost, ali u stvari nije. U vašem glasu je najveća moć, kada imate tu moć koju vam niko ne može oduzeti – u tome je vaša najveća sigurnost.

Takođe bih poručila i da nikada ne pričaju o tome dok ne budu spremne. Svim ženama i muškarcima koji su doživeli bilo kakav vid zlostavljanja poručujem da nikad nije kasno da se progovori, da se pronađe osoba iz okruženja ili SOS telefon i polako počne da se priča o tome koliko god možete i kad možete. Ne morate reći ko vam je to učinio, ili detalje, ali bitno je da počnemo da govorimo o tome. Ta trauma čuči u našem telu i govori nam da smo mi krive. Zato o tome ne možemo da govorimo. Moramo da naučimo da o tome razgovaramo, da zaštitimo žrtve, da bi se one otvorile, osudile zločince i da bi nastao konsenzus u društvu da zločinci nemaju nikakvu protekciju.

Centar E8 je pokrenuo kampanju za uključivanje Programa Y u školske kurikulume. Program Y za cilj ima promociju rodne ravnopravnosti i zdravog načina života kod mladića i devojaka obrađivanjem nekih od društvenih konstrukcija maskuliniteta i feminiteta kao strategije za izgradnju važnih životnih veština mladića i devojaka u periodu njihovog prelaska u doba rane zrelosti. Zašto su, prema tvom mišljenju, ove teme važne?

Program Y je najbitnija inicijativa koju ste uradili!
Ključ bezbednosti od zločina nad decom i ženama je u edukaciji mladih, zato što toliko žena u Srbiji danas ne zna da njeno „ne” mora da se poštuje!
Koliko žena danas ne zna da je zlostavljana i da ona to ne mora da trpi? Nasilje i razni oblici agresije kod nas su normalizovani, mi živimo očekujući agresiju, atak i manjak bezbednosti. Zato je Program Y najbitniji program za decu i mlade.

Šta obrazovni sistem mora da nauči dečake, a šta devojčice, kako se seksualno zlostavljanje nikome ne bi dogodilo?

Ako učimo decu „pogledaj levo, pogledaj desno kad prelaziš ulicu da ne bi nastradao“, zašto ne učimo decu – „niko ne sme da te dira bez tvoje volje i nikog ne smeš da diraš bez njegove volje“. I time se takođe narušava osnovna bezbednost, kao kad ne bismo decu učili kako se prelazi put. To je bukvica bezbednosti. I to u najranijem uzrastu, a kamoli kad je u pitanju seksualno i reproduktivno zdravlje u starijem uzrastu. Mi smo seksualna bića i ne znam zašto je toliko potrebno da bi to počeli da prihvatamo. To je apsurd koji postoji vekovima i koji nova generacija treba da odbaci.

Hvala ti najlepše Danijela što si odvojila vreme i što si saveznica u našoj kampanji!

Hvala puno Zoomeru i ovom prilikom želim da čestitam dugotrajnu borbu svim aktivistima i aktivistkinjama, feministima i feministkinjama u Srbiji. Svaki glas, svako pisanje, akcija, podrška koju nam pružate i solidarnost u ovoj borbi je još jedan udarac na veliki kamen stigma, tišine i opresije. Konstantnim udarcima mi ćemo taj kamen razbiti. Želim svima istrajnu borbu na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama!

Cover photo: Elena Mudd

Intervju je nastao u okviru regionalne Inicijative mladića za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja (YMI), u projektu „Budućnost za mlade: Mladi kao lideri za obrazovanje o životnim veštinama na Balkanu“ koji finansira Austrian Development Coorporation, a koji implementira Care International Balkans u saradnji sa Centrom E8.

Nemanja Marinović
Kad ne uređuje tekstove, bistri politiku. Kad ne bistri politiku, bistri pop kulturu.

Komentari

Leave a reply

Molimo Vas, unesite komentar
Please enter your name here

Preporučujemo

Instagram

Jachim zoomira nedelju

Preporučujemo

Najnovije

GLEDAJ

Još